ZA VEĆINU drevnih Grka, Trojanski rat je bio mnogo više od mita. Bio je to događaj koji je obilježio jednu epohu u njihovoj prošlosti. Povijesni izvori pokazuju da je to možda i bio pravi događaj, piše BBC.

Prema Homerovoj "Ilijadi", sukob između Grka koje je predvodio kralj Agamemnon i Trojanaca s kraljem Prijamom na čelu, dogodio se u kasnoj fazi brončanog doba i trajao je 10 godina. Sve je počelo kada je Paris, Prijamov sin, trebao izabrati najljepšu boginju. Birao je između Atene, Here i Afrodite, koju je na kraju i izabrao, što je veoma uvrijedilo prve dvije. No, zahvaljujući toj odluci, boginja Afrodita mu je obećala najljepšu ženu na svijetu. Paris je vjerovao da je najljepša žena na svijetu – Helena, Agamemnonova sestra, odnosno žena spartanskog kralja Menelaja, i oteo ju je. Odlučni vratiti Helenu i kazniti Trojance, Agamemnon i njegov brat su pokrenuli silnu vojsku protiv Troje.

Sumnjičavi znanstvenici

Čak su i ugledni antički povjesničari vjerovali da se ovaj rat zapravo dogodio. U drugoj polovini 5. stoljeća prije nove ere, Herodot, kojeg nazivaju i "ocem povijesti", smjestio je Trojanski rat gotovo 800. godina prije svog vremena. Eratosten, matematičar, bio je precizniji – kao godinu rata odredio je 1183. ili 1184. godinu prije nove ere. Suvremeni znanstvenici su, međutim, znatno sumnjičaviji. Je li se ovaj rat uopće dogodio?

Nije iznenađujuće da su ljudi bili uvjereni u stvarnost Trojanskog rata. Mračne strane bitki su u "Ilijadi" toliko vjerno opisane, da je teško povjerovati kako su plod nečije mašte. Sama Troja je, također, opisana toliko veličanstveno i vjerno, da čitatelj ima dojam da se grandiozne zidine i unutrašnjost grada nalaze pred njegovim očima.

Upravo je Trojanski rat naveo pruskog arheologa Heinricha Schliemanna krajem 19. stoljeća otputovati u sadašnju Tursku. Vjerujući da je pronašao moguću lokaciju grada u drevnom Hissarliku na zapadnoj obali Turske, Schliemann je počeo s iskopavanjima i tada je otkrio mnoga drevna blaga od kojih su neka i danas izložena u Britanskom muzeju. Većina povjesničara se slaže da je drevna Troja zaista bila smještena u Hissarliku i da je bila stvarna.

Brojni dokazi o nekakvom ratu, ali ništa što bi potvrdilo da je to bio rat za Troju

Dokazi o vatri, kao i otkriće manjeg broja vrhova strijela u arheološkim iskopinama Hissarlika, koji po datumu odgovaraju vremenu Homerovog Trojanskog rata, mogu nagovještavati ratne sukobe. Postoje i natpisi koje su napravili Hetiti, drevni narod sa sjedištem u središnjoj Turskoj, koji opisuju sukob oko grada Troje. Doduše, njima je ovaj grad bio poznat pod imenom Vilusa. No, ništa od ovoga ne predstavlja pravi dokaz o Trojanskom ratu, ali za one koji vjeruju da je svojevremeno došlo do sukoba, ovi dokazi su dobrodošli.

Pravi Trojanski rat bio bi dosta drugačiji od onog koji je opisan u Homerovom epu. Teško je zamisliti da se rat odigrao u tolikim razmjerima, i da je trajao čak 10 godina, jer je Citadela bila prilično kompaktna, kako su otkrili arheolozi. S druge strane, ponašanje vojnika u "Ilijadi" izgleda zaista stvarno.

Bio stvaran ili ne, Trojanski rat puno je utjecao na svijet

Homerova genijalnost leži u tome što je uspio univerzalni sukob pretvoriti u nešto dublje, kako bi istaknuo svu okrutnost ratovanja. Nije zaista bilo bogova koji bi upravljali događanjima na bojnom polju, ali bi vojnici, koji su se našli u borbi i koji bi shvaćali da se sreća okreće protiv njih, lako mogli povjerovati u natprirodna događanja. Homer je zabilježio izvanvremenske istine čak i u najfantastičnijim dijelovima epa.

Grci su u nasljeđu Trojanskog rata pronašli objašnjenje za krvavi svijet u kojem su živjeli. I bez obzira na to u kojoj mjeri (ni)je utemeljen u činjenicama, mit o Trojanskom ratu imao je trajan utjecaj na Grke, ali i na sve nas. Bilo da je nadahnut davno vođenim ratom ili je samo genijalni izum jednog uma, on je ostavio svoj trag na ovom svijetu i kao takav ostaje od velike povijesne važnosti.