VRHOVNI sud ovog je tjedna donio dugo očekivanu odluku o slučajevima postupka o zakonitosti konverzije kredita u švicarskim francima. Vrhovni je sud, tim povodom, izdao i posebno priopćenje iz kojeg se moglo iščitati da je sporazum o konverziji između banaka iz 2015. godine valjan, neovisno o tome što su ništetne odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Odluka Vrhovnog suda očekivala se s nestrpljenjem jer se očekivalo da će biti donesena jedna od najvažnijih odluka u slučaju kredita u švicarskim francima te da će napokon postati jasno mogu li potrošači koji su takve kredite dobrovoljno konvertirali u kredite u eurima tužiti banke i tražiti povrat preplaćenih kamata u razdoblju do konverzije. Odluka Vrhovnog suda trebala je omogućiti da prvostupanjski sudovi brže i lakše donesu svoje odluke.

Odvjetnik Metelko: Odluka suda ne predstavlja faktički ništa

No sada kada je ova odluka napokon i donesena, ostalo je pitanje što ona konkretno znači. Točnije, i dalje ostaju nedoumice. Odvjetnik Igor Metelko zastupao je klijente koji su tužili banke, a u razgovoru za Index pojašnjava kako jučerašnja odluka Vrhovnog suda ne predstavlja faktički ništa u odnosu na postojeće sudske postupke u kojima su predmet raspravljanja Ugovori o kreditu koji su konvertirani.

>> Nova odluka Vrhovnog suda o švicarskom franku, ova se nekima neće svidjeti

"Velika većina tužbenih zahtjeva na sudovima ne problematizira niti spori provedenu konverziju, te je obuhvaćen period otplate kredita samo do datuma konverzije. Za osnovanost takvog tužbenog zahtjeva valjanost konverzije nije od utjecaja, već je presudna matematika i financijsko vještačenje koje će pokazati da potrošači konverzijom nisu dovedeni u položaj kao da ništetnih odredaba nije niti bilo. Drugim riječima, zakonska intervencija, poput konverzije, može biti valjana, ali sud mora unatoč tome u svakom pojedinom postupku provjeriti što je potrošač u konverziji 'dobio', a što je trebao dobiti kad se uzme u obzir ništetnost i valutne klauzule i promjenjive kamatne stope", pojašnjava odvjetnik Metelko dodajući kako Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a temeljem kojeg je provedena konverzija, regulira samo ugovorni odnos između stranaka, i to visinu mjesečnih anuiteta za period nakon konverzije, a ne širi primjenu na druge, izvanugovorne odnose, poput načina povrata stečenoga bez osnove.

Odvjetnik Metelko poziva se na praksu Europskog suda koja je rješavala pitanje konverzije u Mađarskoj, a ta praksa i stav za naše sudove trebali bi biti obvezujući, pa time i mjerodavniji, nego stav bilo kojeg drugog suda u Hrvatskoj, pa uključujući i Vrhovni sud.

Usporedbe s Mađarskom

"Vrhovni sud se u tom dijelu osvrnuo rekavši da postoji razlika u zakonskoj intervenciji kakva je provedena u Mađarskoj i intervencije kakva je provedena kod nas, odnosno da je u Mađarskoj ta intervencija bila obvezujuća za sve ugovorne strane, dakle i banke i potrošače, dok je kod nas ona bila obvezujuća samo za banke da ju ponude potrošačima koji su potom imali 'mogućnost' prihvatiti konverziju ili ostati u postojećem ugovornom odnosu", ističe Metelko dodajući da svatko onaj tko je imao kredit u švicarskim francima zna kakva je to bila "mogućnost izbora". Riječ je bila o gotovo fiktivnom izboru, pojašnjava Metelko, s obzirom na to da je alternativa bila ostanak u katastrofi od osnovnog ugovora gdje je tečaj, kako kaže, "divljao".

Ne treba zaboraviti, ističe Metelko, da su banke u konverziji rabile nepoštene - jednostrano obračunavane i mijenjane kamatne stope iz istovrsnog Euro kredita, o kojima se također nije pojedinačno pregovaralo, nego su one ponuđene po principu 'uzmi ili ostavi'.

"Stoga ta 'mogućnost izbora' nije ni od kakvog utjecaja na pravo potrošača na punu restituciju, a pristankom na istu potrošač se nije niti odrekao, niti se mogao odreći prava koja mu pripadaju prema propisima o zaštiti potrošača - to je izričita zakonska odredba čl. 41 Zakona o zaštiti potrošača. Tako treba tumačiti i prihvat konverzije u svakom pojedinom slučaju", zaključuje Metelko.

Valja naglasiti da se jučer oglasila i udruga Franak tvrdeći da po rješenju oglednog postupka nije došlo do pomaka te da je sud izbjegao obrazložiti imaju li dužnici pravo na obeštećenje nakon provedene konverzije.

Ništa nismo dobili, a Europski sud se već o tome očitovao

"Oglednim postupkom rješavano je pitanje koje nije bitno i sada imamo odgovor koji nam ništa ne govori o tome jesu li ugovori u francima ništetni i kakva su naša prava na obeštećenje do dana konverzije. Opet moramo čekati na revizije koje smo čekali i prije", tvrde iz udruge Franak. Da je sud izbjegao obrazložiti imaju li dužnici pravo na obeštećenje nakon provedene konverzije, slaže se i odvjetnik Metelko.

>> Udruga Franak: Vrhovni sud je pokazao još jednom svoje neshvaćanje problema

"Smatram da je to točno. Naime, Vrhovni sud, da je potvrdio odredbu o valutnoj klauzuli CHF kao ništetnu kada se to pitanje prvi put pojavilo na tom sudu povodom revizija stranaka, potrebe za provođenjem konverzije i donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ne bi niti bilo, jer bi posljedica takve odluke bila anuliranje tečaja i kamatne stope na početno ugovorene. Banke bi i dalje ostvarivale profit po početnoj kamatnoj stopi, a potrošači ne bi bili dovedeni u takav neodrživi položaj. Nažalost, tada su višestupanjski sudovi ukinuli presudu suca Radovana Dobronića s Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/12, u dijelu valute, te je valutna klauzula CHF konačno pravomoćno presuđena kao ništetna tek presudom Pž-6632/17 od 14. 6. 2018, dakle dvije i pol godine nakon što je konverzija provedena", ističe Metelko dodajući da je Vrhovni sud takvim odlukama značajno pridonio neizvjesnosti sudbina korisnika CHF kredita te prouzročio konfuziju i otvorio niz pravnih pitanja na koja do danas nismo dobili konkretne odgovore ili smo dobili neprecizna tumačenja koja su podložna raznim izvrtanjima i interpretacijama.

Izbjegli riješiti sudbinu 60 tisuća korisnika

"Osobno, predvidio sam da Vrhovni sud u ovom oglednom postupku neće širiti obrazloženje van granica postavljenog pitanja, s obzirom da su sudovi uglavnom prilični formalisti i strogo se drže granica pitanja koje je predmet spora. Ipak, uslijed brojnih podnesaka umješača koji su pokušali opravdano ukazati što znači puna restitucija potrošača, te prilagali i grafove kojima su doslovno nacrtali što je potrošač 'dobio' konverzijom, a što je trebao dobiti da se dosegne razina njegovog punog obeštećenja, smatram da je trebalo odstupiti od takvih strogih granica odlučivanja i iznijeti svoj stav i o tom odlučnom pitanju. Ipak se radi o sudbini od gotovo 60 tisuća korisnika konvertiranih kredita i njihovih obitelji", ističe Metelko.

Na izravan upit tko bi sada, nakon odluke Vrhovnog suda, trebao dati  odgovor na pitanje jesu li ugovori u francima ništetni i kakva su njihova prava na obeštećenje do dana konverzije, Metelko je siguran.

"Odgovor na pitanje ništetnosti cijelog ugovora, kao i obeštećenje konvertiranih do konverzije, trebao bi i čini mi se da će konačno dati sud Europske unije. Naime, nacionalni sudovi, pa tako i prvostupanjski, ovlašteni su postaviti pitanje sudu EU sa zahtjevom da se pojasni tumačenje prava Unije i provjeri usklađenost naše prakse i zakonodavstva s pravom i stavovima suda EU", ističe Metelko dodajući da je sud EU već zauzeo stajalište o ništetnosti valutne klauzule kao uzročniku ništetnosti cijelog ugovora.

Uzdati se u odluku Europskog suda i na matematiku

Metelko se poziva na presudu Europskog suda u kojoj stoji da ugovorna odredba koja se odnosi na tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora, te da se bez postojanja valutne klauzule održavanje valjanosti ugovora ne čini pravno moguće. Istom presudom utvrđeno je i ponovno potvrđeno da odredbe koje se odnose na rizik promjene tečaja definiraju glavni predmet ugovora o kreditu, slijedom čega objektivna mogućnost održavanja na snazi ugovora o kreditu iz glavnog postupka nije sigurna. Jasan je i stav Europskog suda da takav ugovor ne može postojati bez tih odredaba zato što bi njihovo uklanjanje za posljedicu imalo izmjenu prirode glavnog predmeta tog ugovora.

"U ovom slučaju, iako tužba Z. Dunai potječe iz odredbe koja se odnosi na tečajnu razliku koja se prvotno nalazila u ugovoru o zajmu sklopljenim s bankom, na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri je li navedeni nacionalni zakon, kojim su proglašene nepoštenima takve odredbe, omogućio ponovnu uspostavu, pravno i činjenično, situacije u kojoj bi se Z. Dunai nalazila da takva nepoštena odredba nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat koristi koje je trgovac neopravdano stekao na njezinu štetu, na temelju navedene nepoštene odredbe", citat je iz presude Europskog suda, a glede obeštećenja potrošača. Odvjetnik Metelko tako zaključuje da je Europski sud već dao vrlo konkretnu uputu kako postupati u slučaju ništetnosti valutne klauzule, kao i kako postupati u slučaju obeštećenja unatoč konverziji.

"Zato je vrlo važno da sudovi u pojedinačnim sporovima shvate važnost provođenja financijskog vještačenja na okolnost preplaćenih iznosa do konverzije te njihovu matematičku usporedbu s onime što je potrošač faktički "dobio" u konverziji. A matematika je u tom slučaju egzaktna i neumoljiva", zaključuje na kraju Metelko.

Aleksić: Ništa nismo saznali

Da ogledni postupak nije riješio baš ništa te da je donesena odluka koja nije ni bitna, slaže se i saborski zastupnik Goran Aleksić.

"Nakon prospavane noći, važno je reći da odluka Vrhovnoga suda RH nije uopće bitna odluka. Njome ništa nismo saznali. Njome ništa bitno nije odlučeno. Ostaje i dalje neriješeno pitanje stava Vrhovnoga suda RH o našim obeštećenjima. Nismo se, nažalost, pomaknuli iz ožujka 2019. I dalje imamo sudsko utvrđenje našega pravnog interesa da imamo pravni interes utvrđivati svoja prava, ali u oglednom postupku nismo saznali koji je naš stvarni materijalni interes. Nažalost, Vrhovni sud RH držao se pravnoga pitanja kao pijan plota, i nije izlazio iz okvira toga pitanja. To smo pretpostavili na samome početku, i pokušali smo očitovanjima navesti VSRH da shvati koliko je važno u obrazloženju dodatno utvrditi što je za činiti sudovima kod utvrđivanja naših obeštećenja. No, to se nije dogodilo. Ogledni postupak nije riješio ništa", očitovao se Aleksić na društvenim mrežama.

ODLUKA U PRVOM OGLEDNOM POSTUPKU U VEZI KREDITA U CHF by Index.hr on Scribd