NATALI DIZDAR jedna je od ponajboljih domaćih pjevačica, a ujedno je jedan od rijetkih primjera pjevačica novije generacije koje svoj uspjeh ne duguju koketiranju sa zabavnjacima.

Posljednjih tjedana Natali je često u medijima, a razloga je više. Od novog singla preko najavljenog koncerta u Laubi 24. travnja pa sve do diplomiranja i preseljenja u London.

Porazgovarali smo s Natali kako bismo pretresli sve spomenute teme.

Idemo prvo s onim neizbježnim pitanjem. Dakle, kako te zatekla korona i koliko te i na koje sve načine omela u radu?

Zatekla me doma u Zagrebu, a omela me kao i sve kolege tako da je stopirala sve koncerte u posljednjih godinu dana. Rijetki su imali sreće da su između zabrana uspjeli nešto i zasvirati, mene tajming nije baš poslužio.

Je li se ikako (pozitivno ili negativno) odrazila na onaj kreativni dio rada?

Iskreno, nisam primijetila. Možda bi se manje snimalo da se više sviralo, ali neki ukupni dojam imat ću tek kad ovo sve bude iza nas. U svakom slučaju, mi smo nastavili raditi ono što se moglo. Posao glazbenika je nepredvidljiv tako da se tijekom godina razvije određena fleksibilnost, ali i to ima neku svoju granicu. Ova godina je definitivno bez presedana za glazbenu i čitavu event industriju.

Jesi li jedna od onih koje je ovo financijski teško pogodilo ili se nisi oslanjala isključivo na glazbu?

Ja se glazbom bavim profesionalno od svoje devetnaeste godine i živim gotovo isključivo od koncerata. Posljednji sam imala u dvanaestom mjesecu 2019., nakon čega sam otišla u New York na dva mjeseca, vratila se u Hrvatsku i to je bilo to. Moje ostale aktivnosti nisu tako uhodana priča jer su dio nekog novog iskustva tako da je ova godina financijski zaista teška.

Da se sve ne pretvori u pandemijsku jadikovku, vratimo se malo na početke. Jedna si od izvođačica koje su proizašle iz talent showa. Koliko ti je to pomoglo, a koliko odmoglo?

Ne znam koja mi je draža tema. Bit ću kratka ako može - mislim da mi nije ni u čemu odmoglo.

Tvoja karijera je od starta djelovala ozbiljnije. Je li to rezultat sreće da si završila u rukama pravih producenata ili si sama utjecala na to?

Vjerujem da se sve događa s razlogom. U ovom poslu sve je važno i nema neke formule uspjeha. Tad sam imala 19 godina, bila sam u nekom svom filmu i iako mi je lako bilo reći "ne" za sve što mi se nije sviđalo od muzike, a u to vrijeme svašta mi se nudilo, nisam baš imala ideju u kojem smjeru bih krenula. Srećom, imala sam dobru komunikaciju s tadašnjom menadžericom koja me na kraju spojila s Cocom Mosquitom, mojim prvim producentom. Sretna sam i zahvalna da je tako sve ispalo jer su prva pjesma i album možda i najvažniji trenutak u životu muzičara, a ja sam imala najboljeg mentora i od samog početka odlično postavljenu priču.

U isto vrijeme, činjenica da nisi zvučala kao klasični domaći zabavnjak niti si koketirala s cajkama vjerojatno se odrazila na tvoju prođu na domaćem tržištu. Kako je preživjeti na sceni radeći modernu (i "neposeljačenu") pop glazbu?

Dosta dobro. Topla preporuka svima koji se usude probati.

Gledajući s odmakom i iskustvom, postoji li nešto što bi danas učinila drugačije?

Ne gledam previše u prošlost u tom smislu.

Ako je i bilo nešto što bih napravila drugačije, u ovom trenutku mi ništa ne pada na pamet, što je vjerojatno dobar znak. Trudim se živjeti autentično i posložiti prioritete u odnosu na to u čemu se osjećam dobro i bez puno kalkulacije. Srećom, to obično bude dovoljno da mogu raditi posao koji volim i od njega pristojno živjeti.

Kako uopće danas gledaš na talent showove i karijere koje oni stvaraju?

Ne gledam baš TV i nemam neki pametni odgovor. Svašta se može dogoditi ako nešto jako želiš i ako si u tome uporan. S druge strane, puno je talentiranih ljudi i čini se kao da je danas teže izdvojiti se i opstati na sceni.

Pažnju si privukla i projektom BETI. Kako je do toga došlo?

Rekla bih slučajno, ali s obzirom na to da slučajnosti ne postoje, onda ću reći logičnim slijedom stvari. BETI je projekt nastao između mene i ekipe iz Mayalesa, Luke Gečeka i Vlade Mirčete, uz našeg producenta Pavla Miholjevića. Mi svi imamo jedan polagani tempo izdavanja novih pjesama i albuma tako da su dečki poželjeli raditi nešto paralelno sa svojim matičnim bendom, neopterećeno formama i s nekim slobodnijim pristupom. Ja sam uletjela naknadno jer mi se svidio materijal koji su do tad imali i jednostavno smo počeli raditi.

Što se u ovoj situaciji uopće događa s projektom BETI?

Mi smo već prošle godine završili i snimili pjesme u studiju i sad čekamo pravi trenutak kad ćemo izdati naš prvi EP. Prvi singl je bio Slobodna, a trenutni singl zove se Vili. Nedavno smo gostovali na petom online koncertu Magicboxa, a imat ćemo i službenu promociju albuma kad se situacija malo smiri.

Imaš titulu psihoterapeutkinje Gestalt metode pa me zanima i tvoj stručni osvrt na ono što nam se svima događa u vrijeme pandemije.

Svašta se događa, ovisi o svakom pojedinačno, životima kakve smo vodili prije ovog svega, osobnim kapacitetima za krizne i stresne događaje. Nisu svi jednako pogođeni ovom pandemijom, ako npr. usporedite one koji rade u farmaceutskoj industriji ili informatičare s npr. ugostiteljima ili nama iz event industrije. Osim toga, životni stil ljudi koji puno putuju, vode jedan aktivniji način života, ne pati jednako kao onaj ljudi koji rijetko ili nikad ne napuštaju mjesto stanovanja.

Starije generacije ljudi su rigidnije u ponašanju, ne vole promjene, pa vjerujem da i njima ovo teže pada. Posebno teško sve pada na djecu i adolescente koji su na važnim životnim prijelazima, iz osnovne u srednju školu, iz srednje na fakultet itd. Njima treba najviše razumijevanja i podrške u ovoj psihotičnoj atmosferi u kojoj se svi nalazimo. Naši adaptivni mehanizmi su iscrpljeni, nema one prirodne spontanosti koja je simbol mentalnog zdravlja. Puno je anksioznosti i frustracije zbog nemogućnosti planiranja budućnosti, zato je važno biti empatičan prema sebi i drugima.

Imaš li neke sugestije za one koji kroz sve ovo prolaze teže od drugih?

Određena doza anksioznosti u vremenu u kojem živimo, kao i inače u životu, prirodna je i zdrava. Ako osjećamo da nam ona narušava svakodnevni život, onda ona postaje disfunkcionalna i u tom trenutku bi trebalo potražiti podršku i pomoć stručnjaka. Osim toga, dosta toga se već govorilo i govori se u medijima, savjeti i sugestije raznih stručnjaka, ali ono što mene osobno najviše tješi je to da svaka izvanredna situacija ima svoj početak i kraj. Ili po riječima Stevie Nicks - Sve čega se bojimo, doći će i proći će i bit ćemo ok.

Zašto baš Gestalt?

Zato što je integrativan, eksperimentalan i holistički pristup čovjeku, spoj istočnjake filozofije i zapadnjačke egzaktnosti. Za razliku od drugih pravaca, on mi se učinio sveobuhvatnim pristupom koji u sebi nosi dubinu i bez obzira na svoje zakonitosti, pravila i granice, njeguje se sloboda i individualnost u odnosu između psihoterapeuta i klijenta.

Preselila si u London. Kako to da si se odlučila za selidbu i zašto baš u London?

Više bih to opisala kao život na relaciji. Bar za sad, u ovom pandemijskom vremenu gdje svi planovi padaju u vodu. Inače volim London, puno je događanja, dobre muzike, mogućnosti za rad, otvoren je za strance, odlično je povezan s ostatkom svijeta, udaljen samo dva i pol sata leta od Zagreba. Zašto ne?

Je li odluka bila motivirana ljubavlju ili jednostavno... Hrvatskom?

Često putujem, navikla sam živjeti na različitim lokacijama i nisam to doživjela kao neku veliku prekretnicu. Ali način na koji ste postavili pitanje me podsjetio na Ljermontovog Junaka našeg doba u kojem je glavni lik u jednoj prilici rekao kako je mrzio svoju zemlju, a putovanja u druge su ga izmirila s njom. Shvatio je da su sve jednako loše. Mislim da prvenstveno treba voljeti svoj život, u kojoj god državi da je. Svaka ima svoje čari.

Plan je zadržati se tamo ili je to neko privremeno rješenje?

Puno me pitate. U posljednjih godinu dana vrlo sam neopterećena odlukama i trajnim rješenjima.

Reci nam nešto o novom singlu?

Pjesmu Kad mislim na to već duže vrijeme čuvam u svojoj zbirci i sretna sam da je konačno vani. To je inače i najavni singl nadolazećeg EP-a koji bi trebao izaći na jesen. Spot je snimao Dinko Šimac i u njemu je prikazan susret 4 vrste u kojem se komunikacija odvija kroz glazbu, a drago mi je da sam u ovom spotu konačno sjela i za klavir.

Je li to najava novog albuma i kakvi su uopće planovi što se karijere tiče, s obzirom na pandemiju i preseljenje?

Najava EP-a je svakako, a do tad optimistično pratim situaciju.

Planiraš i koncert u Laubi, kako ste to osmislili i kako će izgledati "pandemijska verzija" nastupa?

Karte za koncert su u prodaji, a mjesta će biti sjedeća uz poštivanje svih aktualnih mjera. Imamo mogućnost koncerta u unutrašnjem i vanjskom prostoru Laube tako da smo spremni za sve opcije. Najviše me veseli što ćemo zasvirati novi singl Kad mislim na to, a prvi put ljudi će moći čuti i prošlogodišnji hit Slobodna projekta BETI, kao i trenutni singl Vili.