NIKAD ne gleda sinov nastup. Nije ni ovaj put, na dan kad je Tin Srbić u Tokiju postigao najveći uspjeh u karijeri i osvojio srebrnu olimpijsku medalju na preči.

Dok su tata Saša i sestra Tena bili uz televiziju, mama Karin je s Tinovim psom Zdenkom hodala po Dubravi.

"Ma, odvukao me u drugi kvart! U Studentski grad! I on bi očito u olimpijsko selo", veselo priča majka olimpijskog medaljaša.

Kada su je pitali kako je saznala da je njezin Tin osvojio medalju, uz smijeh je odgovorila: 

"Odmah sam znala. CIA radi čuda, ha-ha. Ma zvali su me svi živi, obitelj, prijatelji, djeca iz mog vrtića... A i čulo se navijanje ljudi vani. Znala sam da je to moj Tin. Preponosna sam. Presretna. Moje dijete je ostvarilo svoj san. Pa što majka može više poželjeti?"

Na to pitanje sama je i odgovorila.

"Želim samo da mi se sretno vrati doma. Onda će mi srce biti na miru."

Dok Tin nastupa, mama Karin uvijek šeta i smiruje se tražeći djeteline s četiri lista. 

"Ubrala sam i danas punu torbicu! U jednoj sam imala stare, u drugoj nove", kazala je ponosna majka koja Tinove nastupe ne gleda jer strahuje hoće li sigurno sletjeti sa sprave.

"Znate, meni nije bila bitna nikakva medalja. Fućkajte to, samo da je on meni dobro. Da se ne ozljedi. I da je sretan. Gledala sam reprizu nastupa. Ma, možda bih se ja nakon toliko godina i usudila pogledati nastup, ali sad me već počelo mučiti to da mu ne donesem nesreću. Jer, kad ja ne gledam, sve ide super", kazala je.

Tata Saša: Rasplakali smo se, stvarno nas je zakucao 

Tinov otac Saša je uvijek taj koji je hrabriji i koji supruzi javi da je sve prošlo u redu.

"Sad smo se isplakali. Stvarno nas je zakucao. Savršen je", kazao je Saša Srbić nakon što je njegov sin Hrvatskoj donio osmo odličje na Igrama u Tokiju i drugu olimpijsku medalja za hrvatsku gimnastiku nakon Filipa Udea koji je 2008. u Pekingu osvojio srebro u konju s hvataljkama.

"Tata i sestra su me sigurno gledali, a moguće je da se mama još nije vratila doma. Trči ili šeće psa i siguran sam da još nema pojma da sam osvojio medalju. Moja ekipa okupila se u kafiću u kvartu i pratili su me. Jedva čekam da se s njima čujem", kazao je hrvatski medaljaš.