"DOLASKOM Dušana Vlahovića pozicija Paula Dybale više nije u centru projekta. Zato je ova odluka donesena. Bilo bi bezobrazno od nas da smo mu uručili neku manju ponudu. Sastanak s Dybalom bio je prijateljski, jasan i pun poštovanja", rekao je u ponedjeljak Juventusov direktor Maurizio Arrivabene. Nekadašnji Ferrarijev šef tim je riječima potvrdio rastanak Paula Dybale (28) i torinskog kluba nakon sedam godina.

Iza Arrivabeneove diplomatske izjave krije se proračunatost i hladnokrvnost zbog koje talijanski mediji tvrde da je Juventus učinio sve kako bi protjerao aktualnog dokapetana. Popularni La Joya napustit će Juve nakon sedam godina. Besplatno. Da budemo do kraja precizni, Juve neće uzeti ni eura za igrača koji prema Transfermarktu vrijedi 45 milijuna eura i kojeg je u ljeto 2015. Palermu platio oko 40 milijuna eura. Taj rasplet situacije iznenadio je mnoge, no postoje parametri koji nisu išli u korist dokazano razmaženom i do jučer nedodirljivom genijalcu.

Karizmatični Paolo Di Canio otvorio je raspravu na tu temu: "Ne može Dybala živjeti od onog što je napravio u prošlosti. Ovo govorim kao promatrač, a ne kao menadžer. Kao promatrač bih rekao Juventusovoj upravi da s Dybalom potpiše na pet godina za 20 milijuna. Nije me briga, čak i da odigra samo dvije utakmice. Ipak, kao menadžer ne mogu imati igrača koji se vuče s 29 godina i koji ima 12-14 utakmica godišnje. Istina je da on može postati tehnički vođa momčadi, ali ne mogu imati u momčadi nekoga tko je emocionalno toliko krhak. Ako stvari idu dobro, on igra super, a ako krene loše, onda postaje velika razmažena beba."

Od usporedbi s Del Pierom do hladnokrvnog protjerivanja

Početkom sezone iz Juventusa su tvrdili kako je Dybala centar novog projekta, budući kapetan i najbolji igrač kluba. Trebao je Juventusu postati ono što je nekada bio Alessandro Del Piero, no unatoč na mahove genijalnom nogometu i dobrim statistikama, nikada se nije uspio do kraja isprofilirati u vođu zbog mentalne i fizičke krhkosti. Danas su usporedbe Del Piera i Dybale obično svetogrđe, o čemu ćemo detaljnije u nastavku teksta.

Paulo Dybala je daleko najpopularniji nogometaš Juventusa i privlači mladu publiku širokom lepezom mogućnosti. Njegov "dybalamsk" pri proslavi pogodaka popularan je širom svijeta među nogometnim fanovima, a na Instagramu ga prate 47.4 milijuna korisnika. Aktivan je i na TikToku s djevojkom i pjevačicom Orianom Sabatini s kojom snima (nekima) zabavna videa koja bilježe milijunske preglede, a voli se prošetati i modnim revijama.

Prošle jeseni imitirao je proslavu pogotka legendarnog Michela Platinija i tako dodatno prirastao srcu Juventina, no neke fanove ipak nije uspio kupiti povremenim bljeskovima i dokazati im da je dostojan usporedbi s klupskim i svjetskim velikanima.

Konkretno, postao je posljednjih mjeseci iritantna pojava zbog grebanja za (nezasluženu) povišicu (tražio je deset milijuna eura po sezoni) i razmaženo 28-godišnje derište. Spasiti ga je jedino mogao njegov nogomet. To se nije dogodilo.

Bilo je tu i nekoliko kvalitetnih jesenskih partija na terenu koje je obilježio prekrasnim pogocima i asistencijama i činilo se kako će argentinski nogometaš krenuti stopama Del Piera. U prijevodu, trebao je preuzeti kapetansku traku kad se uskoro oprosti prekaljeni senator Giorgio Chiellini, potpisati novi i poboljšani ugovor na pet godina te time nagovijestiti ostanak u Juventusu do kraja karijere. Na Dybalu se u Juventusu, a i šire, nikada nije gledalo kao na običnog i lako zamjenjivog lika.

On je trebao postati šef Juventusove svlačionice i čovjek koji u svakom trenutku čini razliku na terenu. Hladni šefovi iz Torina procijenili su kako su puno veće šanse da tu ulogu kvalitetnije u budućnosti odrađuje 21-godišnji Vlahović nego 28-godišnji povremeni argentinski reprezentativac. To precizno oslikava što misle o Dybalinoj mentalnoj kvaliteti i daje zaključak da su ga samo šutnuli iz kluba. 

Juventus je Dybalu hladnokrvno šutnuo

Pretpostavlja se da je Juventusu prekipjelo nakon što je Argentinac još jednom propustio nokaut-fazu Lige prvaka. Točnije, odigrao je 12 minuta u Juventusovom 3:0 domaćem porazu od Villarreala u osmini finala, a u prvoj utakmici ga nije bilo zbog ozljede. Od posljednjih 720 Juventusovih minuta u KO fazama Lige prvaka sad već bivši vođa odigrao je njih 190. Juventus je u međuvremenu ispadao od Ajaxa, Lyona, Porta i Villarreala, lišen bilo kakvog učinka svog nikad ostvarenog lidera.

Bljesnuo bi u nekim navratima na utakmicama po skupinama, no za Juventus se ionako očekuje da se uvijek probije do minimalno osmine finala, tko god bio u sastavu. U posljednje dvije sezone propustio je gotovo trećinu utakmica pa su se u siječnju počeli paliti alarmi oko Allianz Stadiuma. Postavljalo se samo jedno pitanje: može li se graditi šampionska momčad oko igrača kojeg nema kada je najvažnije?

Odgovor na to stigao je u Dušanu Vlahoviću, rasnom srpskom centarforu kojeg je Juventus Fiorentini platio 75 milijuna eura prije dva mjeseca. Vlahović je instantno zauzeo svoje mjesto u udarnoj postavi i počeo zabijati, što je nagnalo Juventusove šefove Agnellija, Cherubinija i Arrivabenea da promijene planove.

Tog trenutka Juventus je odustao od Dybale, s kojim je prošle jeseni imao dogovoren nastavak suradnje ugovorom od osam milijuna eura po sezoni na pet godina, uz dva milijuna eura bonusa. Nakon nekog vremena Juventus je tu ponudu smanjio i ponudio argentinskom nogometašu šest milijuna eura po sezoni na tri godine i bogate bonuse temeljene na učinku kroz sezonu.

Taj prijedlog razljutio je Dybalu i njegovog menadžera Jorgea Antuna toliko da je iz Juventusove desetke kipjelo na sve strane. Takvi ispadi ne priliče zrelom čovjeku i nogometašu, posebno ne vođi i dokapetanu. Vidjelo se sve 15. siječnja u utakmici s Udineseom, kada je Argentinac kao kapetan u 19. minuti pogodio za vodstvo torinske momčadi.

Nije htio slaviti gol, nego je bahato gledao u smjeru lože, u kojoj su se nalazili čelnici kluba. Jasno je bilo da time šalje poruku ciljanoj grupi ljudi, onoj koja ga je sada potjerala iz kluba.

Na kraju se neuvjerljivo izmotavao kako je zapravo provjeravao je li ga došao gledati prijatelj. Argentinac je tom gestom pokazao nezrelost te da u ozbiljnim godinama puca pod pritiskom. Stariji navijači Juventusa nakon ovog nostalgično će se sjetiti Alessandra Del Piera, najvećeg igrača u povijesti kluba.

Usporedbe Del Piera i Dybale su svetogrđe

Često bi se neki fanovi zaigrali na društvenim mrežama pa bi se uspoređivali Del Piero i Dybala na temelju atraktivnih poteza, golova i fantastične ljevice. Dybali trenutno nedostaju tri gola kako bi na devetom mjestu prestigao Roberta Baggia na vječnoj Juveovoj ljestvici najboljih strijelaca. Argentinac je u 283 nastupa zabio 113 golova, a Baggio je stao na 200 utakmica i 115 komada za Bianconere. Prvi je, naravno, Del Piero, koji je u 705 utakmica zabio 290 golova.

No na stranu plastična statistika i suha nogometna genijalnost obojice. Ovdje ni u jednom trenutku nije u pitanju tko je tehnički bolji nogometaš. Razlika između Del Piera i Dybale po mentalnom ključu je strahovita. To su Juveovi šefovi ove godine uspješno detektirali. 

Legendarni Juventusov kapetan ostao je s klubom u Serie B nakon što je postao svjetski prvak s Italijom prije 16 godina, iako je imao daleko unosniju ponudu Sir Alexa Fergusona i Manchester Uniteda. Isti taj Del Piero trpio je tiranski pristup Fabija Capella, koji ga je u naponu snage držao kao trećeg napadača u konkurenciji Zlatana Ibrahimovića i Davida Trezegueta 2005. godine. Alex bi šutke ulazio s klupe, zabijao i radio svoj posao.

Na koncu, Del Pieru je malo nedostajalo da 1998. završi s nogometom u 24. godini kada je doživio najtežu ozljedu za nogometaša. Bili su mu to najteži trenuci karijere, u kojima je pokazao strahovitu mentalnu higijenu i nevjerojatne radne navike. Protiv Udinesea je potrgao prednje križne ligamente koljena i na terenima ga nije bilo godinu dana. Vratio se bolji nego ikad tako što je promijenio način igre objasnivši da je pronašao balans u svim segmentima igre; od tehnike, brzine, čvrstoće pa do instinkta.

Za vrijeme odsustva izgubio je i kapetansku traku, no kasnije ju je vratio. Sve to uspio je bez ikakvih javnih istupa i gesti, radeći u tišini i za dobrobit Juventusa. Od Del Piera nismo mogli vidjeti negativne emocije na terenu, ludio bi tek u iznimnim trenucima. Koliko god su ga protivnici batinali i rušili, on bi bez komentara ustajao i nastavljao dalje.

Nije nikada utakmicu završavao u suzama, radilo se o porazu, hiru ili ozljedi, a nije se bunio nijednom treneru. Vjerojatno je i u njemu, s vremena na vrijeme, kuhalo kao posljednjih tjedana u Dybali.

Dybala je pak, nakon što ga je uprava prizemljila i suočila s realnošću, krivca našao u drugima i time pokazao da ni po čemu ne može biti vođa, a da su usporedbe Del Piera i njega čisto svetogrđe. Dybaline geste ne priliče nekome kome je povjerena liderska funkcija. Prije tri dana se bunio oko intenziteta treninga i kukao treneru Maxu Allegriju. Time si je zapečatio sudbinu u klubu kojem se kune u ljubav.

Interesantno je i to da su Del Piero i Dybala privatno u sjajnim odnosima pa se pretpostavlja da Talijan povremeno savjetuje Argentinca. Koliko je toga Dybala pohvatao, odnosno daje li Del Piero ispravne savjete, pokazat će vrijeme. U Juventusu se stvari nisu razvile po planu.

Argentinac je neosporno izvanserijski talentiran nogometaš, profinjene tehnike i briljantne lijeve noge. Zbog načina na koji igra nogomet i dodiruje loptu vrijedi kupiti ulaznicu, golove koje zabija uglavnom se isplati pogledati više puta iz raznih kuteva i još godinama ćemo uživati u njegovim majstorijama. Ni u jednom trenutku nitko u Juventusu nije doveo u pitanje Dybalin nogometni genij, koji ga svrstava među najbolje na svijetu. Isto vrijedi i za potpisnika ovih redova.

Dybala je nogometni genijalac, ali...

Međutim, isti taj igrač ima izražene manjkavosti na kojima nije značajno poradio od dolaska na sjever Italije. Glavna se tiče njegove pozicije jer treneri ne znaju kamo ga smjestiti, a da to ne remeti balans ostatka momčadi. Argentinac je po prirodi trequartista, desetka koja operira iza napadača i potom ulazi u završnicu. Tu je najbolji i tada njegov nogomet osvaja.

Nažalost po njega, to stvara probleme trenerima jer bi trebali igrati u 4-2-3-1 formaciji kako bi iz ovog igrača izvukli maksimum. Dybala je najbolju sezonu odigrao 2017., kada je s Mandžukićem na lijevom krilu i Higuainom kao isturenom špicom imao fantastičnu suradnju. Mandžo i Higuain svojom bi snagom i nogometnom inteligencijom otvarali brojne koridore Dybali, a ovaj bi to koristio za prekrasne minijature svojim najjačim oružjem - lijevom nogom.

Ako trener odluči koristiti Dybalu na prirodnoj mu poziciji, tada mora igrati s najmanje dva veznjaka iza njega, a u napadu mu osigurati robusnog i moćnog centarfora kako bi ga zaštitio prevelike fizičke potrošnje. Shodno tome, logično je da je Dybala najviše uživao igrajući u tandemu s Marijem Mandžukićem za vrijeme zajedničkog vremena u Juveu.

Kao istureni i jedini napadač ne može funkcionirati jer nije dovoljno snažan da igra leđima okrenut protivničkom golu. Za krilne pozicije ne posjeduje adekvatnu brzinu i energiju, što radi probleme u defenzivnim postavkama momčadi jer kao takav ne stigne pomoći svom beku. Treneri Juventusa morali su s njim improvizirati većinu vremena, iako su imali vjerojatno drugačije ideje, poput Maurizija Sarrija 2019., koji ga je htio prodati u Tottenham.

Juventus je tada namjeravao dovesti Romelua Lukakua, koji je trebao činiti idealnog partnera Cristianu Ronaldu. Dybala je odbio sve ponude i odlučio se na silu nametnuti Sarriju. Jasno, i tada je morao poslati poruku upravi, što se i dogodilo na prijateljskoj utakmici s trećeligašem Triestinom, u kojoj je zabio prekrasan pogodak.

Demonstrativno je pokazivao na svoje ime na dresu... Tu se opet vraćamo na priču o mentalnoj krhkosti. Nije mogao pregristi potez Juventusa. Toliko ga je to ubijalo da se morao "dokazivati" dječjim forama protiv poluamaterske momčadi uoči početka sezone. Nepotrebno igraču koji se smatra nezamjenjivim.

Na kraju te sezone je uspio postati MVP Serie A 2020. godine igrajući kao lažna devetka, no Sarri nije uspio uigrati napad kako je htio i njegov Juventus je igrao loš nogomet. Sarrija nije uspio spasiti ni Scudetto i morao je otići na kraju sezone. Klub je tada na Dybalu gledao kao na glavnog igrača uz Ronalda i njih dvojica trebala su činiti ubojiti tandem. I to se raspalo.

U reprezentaciji Argentine izbornici imaju komotniju situaciju i Dybala im nije nametnut kao važna figura. Tamo je samo jedan od igrača. Najviše iz tog razloga Dybala za svoju reprezentaciju ima 32 nastupa i dva gola. Jedan je zabio Meksiku u prijateljskoj utakmici, a drugi Čileu u borbi na Copa Americi. Daleko je od udarne postave izbornika Lionela Scalonija, koji u ofenzivi vjeruje drugačijim profilima.

U raznim taktičkim kombinacijama u kojima nema pozicije trequartiste Dybala se mora prilagođavati, a to mu baš i ne ide. Massimiliano Allegri, Maurizio Sarri i Andrea Pirlo pokušavali su s njim na desnom krilu, što se i vidi na heatmapu ispod. Davali su mu slobodu u napadu pa bi se on gubio između pozicija pokušavajući povezati igru Juventusa. Tu bi dolazilo do enormne potrošnje energije pa bi igrač već nakon sat vremena djelovao iscrpljeno. 

Treba pošteno dodati i važnu činjenicu kako je Juventus posljednjih godina u taktičkom neredu, a uz to ni nema dovoljno kvalitetan vezni red koji bi rasteretio i pomogao plemenitom ofenzivcu. Kad se sve zbroji i oduzme, Argentinac je profil igrača oko kojeg se gradi ostatak momčadi jer on svojom kvalitetom istovremeno može rješavati utakmice i činiti suigrače boljima.

Juventus je baš to od njega htio dobiti, ali Dybala jednostavno nema fizičke i mentalne kvalitete za vođu u klubu kao što je Juventus, vlasnik 36 naslova talijanskog prvaka. Možete li zamisliti da Dybala na terenu konstantno čini isto što i njegovi kolege ofenzivci, poput Mohameda Salaha, Sadija Manea, Kyliana Mbappea, Karima Benzeme, Viniciusa Juniora ili Roberta Lewandowskog?

Što dalje?

Još nije poznato u kojem će klubu igrati sljedeće sezone. Zasad se spominju Inter i Atletico Madrid kao najizglednije destinacije, a sam igrač odavno preferira Barcelonu.

Čak je i u jednom intervjuu argentinski reprezentativac rekao kako bi pješke otišao igrati tamo, ali pitanje je uklapa li se u Xavijev način nogometa koji je oduševio recentnim razbijanjem Real Madrida. Eventualnim odlaskom u Inter Dybala bi postao apsolutna persona non grata među Juventinima.

Taj scenarij moguć je iz osvete - razumljivo je da Argentinac u ovom trenutku osjeća bijes jer se smatrao neprikosnovenom zvijezdom koja klubu može diktirati uvjete. Uz to, Interov generalni direktor Beppe Marotta je čovjek koji ga je prije sedam godina doveo u Juventus iz Palerma. Inter je itekako zainteresiran pokupiti nesretnu i uvrijeđenu zvijezdu, ali prvo mora sklopiti financijsku konstrukciju.

Tih problema nema Atletico Madrid. Mogla bi Juventusova desetka završiti kod sunarodnjaka Chola Simeonea i tu bi se uistinu vidjelo od čega je satkana. Cholovi žestoki treninzi i rigidan nogomet mogli bi Dybali predstavljati šok, a istovremeno mu biti i ispit karijere. Tada bi se morao transformirati u fizičku i mentalnu zvijer kako bi se nametnuo kao prva violina Colchonerosa.

Ako mu to uspije u Atleticu ili nekom drugom klubu koji se bori za sve trofeje, to će značiti da je Juventus povijesno pogriješio odlukom da ga potjera. Ako, pak, nastavi u istom ritmu kao posljednje dvije godine i ne poradi na svojim izraženim deficitima, posebno karakternim, bit će jasno da je riječ o vječnom talentu s dvije vrhunske sezone u karijeri.

Može se osvetiti Juventusu

U najluđem scenariju otpisani Gaucho itekako može natrljati nos Agnelliju i suradnicima. Juventus je još, koliko-toliko, u borbi za naslov prvaka Italije. Za borbu do posljednjeg daha trebat će mu na terenu raspoloženi Dybala svake minute u posljednjih osam kola.

Dybalina najbolja osveta Juventusovim gazdama bi bila da do kraja zabriljira i učini sve u svojoj moći da Juventus pogura što bliže prvom mjestu. Morao bi tada odigrati sve i jednu utakmicu, postići značajan učinak te sve to odraditi u tišini. Bez djetinjastog gledanja prema upravi, moljakanja Allegrija da smanji intenzitet treninga ili plakanja ako osjeti zatezanje i bol u nekom dijelu tijela...