INVAZIJOM Rusije na Ukrajinu neumitno je promijenjen kolosijek 21. stoljeća. Dakako, treba znati i da taj napad nije došao odjednom, reakcija je to na prijašnje akcije i rezultat odnosa u svijetu, koji su samo ovim "Putinovim ratom" zapravo kulminirali.

Promijenjeni su geopolitički odnosi unutar same Europe, otvorena je mogućnost širenja NATO-a, svijet se suočio s nuklearnom prijetnjom na koju je bio zaboravio... Osim tih geopolitičkih promjena, brojne su reperkusije i u ekonomskom, ali i društvenom smislu.

Ishod rata još se ne zna, o njemu svakako ovisi magnituda promjena, no promjene su očite. O njima smo odlučili popričati s onima koji tu problematiku promišljaju. Oni su vanjskopolitički analitičar i geopolitički stručnjak Denis Avdagić, sociolog Zdravko Bokulić i ekonomski analitičar Vuk Vuković.

Najveća kriza od raspada SSSR-a

Avdagića smo pitali radi li se ovdje o najvećoj krizi u svjetskim odnosima poslije Hladnog rata.

"Da, definitivno, posve nesporno, ovo je najveća međunarodna kriza od raspada Sovjetskog Saveza. Kompleksnost međuodnosa u doba Hladnog rata teško je tako jednostavno uspoređivati s današnjim trenutkom.

Naime, Hladni rat je imao svoje vrhunce, ali i razdoblja deeskalacije. Ukupno gledano, hladnoratovska kompleksnost je stoga daleko složenija. Međutim, ne možemo ni predskazati kako će se nastaviti ova tragedija koju gledamo te može li ona izroditi novu podjelu koja će u mnogočemu biti zacementiranija od one iz 20. stoljeća. 

Jasno je kako kremaljska elita teži novoj željeznoj zavjesi, a nju bi pratilo i podčinjavanje vlastitog stanovništva pomoću tehnologija koje doista mogu gasiti ne samo pobunu nego i drugačije mišljenje, svaku moguću slobodu. Jasno je kako su im uzori, pa i partneri u tom smislu u Kini", govori Avdagić.

Istaknuo je da se odvija i svojevrsni kibernetički asimetrični rat, dodavši kako je "broj kibernetičkih napada daleko veći nego u prijašnjim godinama, ali po svemu sudeći nismo ni blizu vrhuncu". 

Izbjeglice sad manji politički teret nego nekoć

Kazao je da izbjegličku krizu velikih proporcija iz Ukrajine već gledamo, dodavši kako su susjedne zemlje jako dobro reagirale, kao i Europska unija.

"Intenzitet borbi u Ukrajini se promijenio, a ruske snage su se povukle iz sjevernog dijela zemlje. Tako da je u svakom slučaju sad smanjena ona najgora moguća opcija prema kojoj bi se broj izbjeglica udvostručio ili utrostručio.

S obzirom na ukupni politički narativ, pa i građansko suosjećanje s Ukrajincima, izbjeglice su sad daleko manji politički teret nego je to bilo u usporedivim kriznim momentima vezanim uz takozvanu balkansku ili mediteransku migrantsku rutu. Ipak, ratu u Ukrajini još se ne nazire kraj, a time se i svaki mogući razvoj izbjegličkih dolazaka, pa i povrataka, ne može isključiti", poručio je.

Priupitali smo ga je li realno širenje NATO-a i kakvu bi reakciju Rusije to moglo izazvati. Odgovorio je da je širenje NATO-a moguće dok god za to ima zainteresiranih demokratskih zemalja u euroatlantskom području, odnosno u Europi. Naveo je da zemlje poput Finske i Švedske uviđaju da je vlastita obrana slaba za stabilnost, koja je nužna za gospodarstvo i sigurnost života.

"Rusija zvecka nuklearnim oružjem"

Precizirao je da su u Rusiji dobro svjesni kako NATO nije orijentiran napadu te da uglavnom služi zaštiti manjih europskih zemalja od direktne vojne ugroze.

"Nakon raspada Varšavskog pakta i Sovjetskog Saveza, NATO članice su očuvale organizaciju, što se pokazalo mudrom odlukom. Iz Moskve se često čuje da je NATO prijetnja njima, no realnost je kako je zemljama u ovom području to bila i ostala jedino Rusija", rekao je.

"Što se tiče nuklearne prijetnje, opet ako gledamo tko zvecka njime, nemamo što za dodati nego usmjeriti pogled prema istoku. Jednako su tako iskonstruirali i vrlo ciničnu argumentaciju kako su, između ostalog, prema Ukrajini reagirali zbog potencijalne nuklearne prijetnje. Treba li tomu što dodati?" zapitao se.

"Bajka o moći je završila"

Što će biti u slučaju ruskog neuspjeha, koja je realna opcija? Kakve podjele možemo očekivati?

"Kremlj potpuno kontrolira javni diskurs u Rusiji. Tako da ne treba sumnjati, oni će za unutarnje potrebe pobijediti kako god. Ono što trebaju, međutim, jest spasiti ugled u međunarodnom smislu. Zato si oni neuspjeh ne mogu dozvoliti", kaže.

"Svakako da će neuspjeh imati utjecaja i na kremaljsku elitu. Bajka o moći je završila, a realno je kako će biti onih koji će loš završetak pripisati vladaru Kremlja", govori vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.

"Nažalost, imamo jako malo uvida u to kakvi su doista međuodnosi u skupini od nekoliko desetaka glavnih protagonista, zbog čega u najvećem dijelu tijekom analiza svi više promatraju povijest i psihološke profile te ponešto svjedočenja dojučerašnjih pripadnika elite koji su danas disidenti", dodao je.

"Pred nama je nova neizbježna militarizacija"

Postoji li šansa da neke države ranije uđu u EU nego što bi to bio slučaj da nije bilo rata? Općenito gledajući, kako još ovaj rat mijenja samu Europsku uniju?

"Ono što treba držati na umu je da članstvo u EU prije svega podrazumijeva preuzimanje kompletne pravne stečevine. Nema ekspresnog ulaska koji gledamo u tjednima, ili čak u mjesecima, ali ubrzano je naravno moguće. Unija se svakako mijenja, ovo je jedan od prijelomnih trenutaka i u mnogočemu gledamo novi vrli svijet, a prije svega Europu", dodaje.

"Pred nama je nova neizbježna militarizacija, daleko brža energetska renesansa, ali ne samo energetska. Drugačije se gleda ukupna samodostatnost. Još je zapravo prerano analizirati stvarne dugoročne posljedice, možda ćemo tek za koji mjesec jasnije moći vidjeti novi put Zapada, a on će uvelike ovisiti o djelovanju Rusije", izjavio je.

"Sve što gledamo nije bio izbor Zapada, to je i dalje uglavnom reakcija na djelovanje Moskve, a takvi su i strateški potezi koji se povlače", poručuje vanjskopolitički stručnjak Avdagić, a dotaknuo se i mogućnosti da sankcije Zapada izazovu promjene u svjetskim odnosima.

"Gledamo onu priču: Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj, prijatelj mog neprijatelja je moj neprijatelj. Zasad je sve na razini diplomacije i pregovora, ali vide se i javne prijetnje i prozivke. Svijet se već dijeli po sankcijama, u tijeku je bitka za države, pogotovo one veće i utjecajnije, u pogledu njihovog svrstavanja", naveo je.

Bokulić: Jaka militarizacija je svuda po Europi, ona znači nesigurnost

Sociolog Zdravko Bokulić govori nam da je invazija Rusije na Ukrajinu ubrzala velike promjene koje je prvotno donijela pandemija koronavirusa, koja je izbila prije nešto više od dvije godine.

"Osjećamo posljedice koronavirusa u ekonomskom i socijalnom smislu, promjene izazvane koronom su bile brze i velike. Sad imamo i rat. Kad smo mislili da svijet napreduje, da se događa veliki napredak Europe i Rusije, imamo rat. I jaku militarizaciju svugdje po cijeloj Europi. Kao da su neke pripreme za treći svjetski rat", govori.

"Sve to pojačava nesigurnost, kako financijsku, tako i zdravstvenu. Sigurno da će uz veliku militarizaciju manje novca biti za socijalu, zdravstvo i humane programe", govori Bokulić, a dotaknuo se i izbjegličke krize.

"Zadnja takva kriza je bila 2015. godine, sad se događa ona s Ukrajincima. To su milijuni ljudi koji migriraju. Lijepo je vidjeti kako postoji naglašena solidarnost za prihvat tih ljudi. Nažalost, tu su i druge tendencije, to su one fobične. Dio ljudi se osjeća ugrožen dolaskom izbjeglica", kaže.

I Bokulić govori o kibernetičkom ratu.

"To je jedna specifičnost 21. stoljeća, gdje se na druge napada i psihološkim putem, iako se tu ne upotrebljavaju metci, posljedice su značajne. Jednostavno, uz sve rečeno, možemo reći da dolazi do kraja civilizacije kakvu smo poznavali do prije dvije i pol godine. To je novi svjetski poredak, a naše živote mijenja velika nesigurnost", objasnio je.

"Za osjetiti promjene ne treba samo biti na području koje je zahvaćeno ratom. Dovoljno je poći napuniti rezervoar goriva, onda rastu i kamatne stope, ugroženi su lanci opskrbe, tu je i ta militarizacija koju sam spominjao", objašnjava.

"Većina ljudi ipak ne razmišlja"

"U doba nesigurnosti postoji potreba za strukturom, za jačom strukturom grupe. Ovo je vrijeme koje smo živjeli nakon Prvog svjetskog rata ili prije Drugog svjetskog rata, a te strukture nema. Puno toga se kreira i putem društvenih mreža, one postaju naše druge oči", kaže.

"Tu je puno lažnih vijesti, ljudi ne mogu razlikovati stvarno od lažnoga. Imamo obrazovane i one koji to nisu, ali većina ipak puno ne razmišlja, nego prihvaća što im dođe pod ruku. A to je često indoktrinacija, polarizacija", rekao je.

Pitali smo ga na kakvu polarizaciju misli. Odgovara kako smo nekoć imali ustaše i partizane, onda vaksere i antivaksere, sad je polarizacija oko rata u Ukrajini, oko NATO-a, Rusije, Putina i putinofila...

"Ljudi prekidaju prijateljstva. Puno je tenzija koje su nejasne. Na svim stranama je isključivost", objasnio je dodavši kako je svijet postao fluidan te da o tome govore i mnogi moderni sociolozi. 

Zaključio je da je jedna od promjena i stigmatizacija svih Rusa.

"Na djelu je stigmatizacija. Tužno je gledati kako se neki odnose prema Rusima. Rusija je izazvala rat, sankcije su logične, ali bojkot ruske kulture i umjetnika je pretužan. U dijelovima Europe se stvara fobija u tom smislu", poručio je Bokulić.

Vuković: Inflacija najveći problem

Ekonomski stručnjak Vuk Vuković kratko nam je dao svoje viđenje o tome koliko ovaj rat mijenja svijet u ekonomskom smislu.

"S ekonomskog aspekta, ovaj rat prvenstveno pojačava inflatorne pritiske. To je najveći problem koji generira, na stranu destrukcije infrastrukture u Ukrajini i neizbježne recesije ili možda čak i depresije u Rusiji kao posljedice sankcija", objasnio je.

"Inflacija je i prije rata bila problem, no taman kada su se lanci nabave krenuli stabilizirati, učinak rasta cijena energenata i hrane kao posljedica rata proizvest će dodatne pritiske na nastavak umjesto jenjavanje rasta cijena u ekonomiji", poručio je.

"To, pak, znači da će reakcije centralnih banaka u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama biti prilično snažne jer će morati pojačati dizanje kamatnih stopa. A to za sobom vodi neizbježnu recesiju. Rat pritom nije glavni uzrok, no svakako je nepoželjan faktor koji je pojačao inflatorne, a time i recesijske trendove", zaključio je Vuković.

O ekvivalentu financijske atomske bombe

Vuković je nedavno gostovao i u RTL Direktu, gdje je komentirao poskupljenja, kripto pomoć Ukrajini i sankcije. Na pitanje jesu li posljedice rata ekonomska bomba za sve ostale države u Europi, Vuković je kazao da je to najveća opasnost. Komentirao je svoju tvrdnju da su sankcije Rusiji ekvivalent ekonomskoj atomskoj bombi.

"Onako kako su bile zamišljene na početku, da. Čitam od puno kritičara da se nije otišlo dovoljno daleko. Razlog zašto je to tako, govorimo o embargu na naftu i plin koji se nije proveo do kraja, firmama je teško napraviti tranziciju. Ne možete zamijeniti dobavljača od danas do sutra tek tako.

>> Vuk Vuković: Sankcije Rusiji su ekvivalent financijske atomske bombe

Imate plinovod i naftovod, s druge strane, nabaviti drugog dobavljača je proces koji traje. Izuzetno jak udarac je bio na njihovu središnju banku, na zamrzavanje mogućnosti korištenja deviznih rezervi, što je bitno u održavanju stabilnosti tečaja, a kad tečaj krahira, onda imate katastrofalne ekonomske posljedice", rekao je.

"To je ekvivalent financijske atomske bombe. Tu je i micanje banaka sa SWIFT-a, što znači da ne možete provoditi plaćanja i to ograničava mogućnost uvoza i izvoza dobara", kazao je analitičar Vuk Vuković.

"Sankcije nametnute Rusima su teže nego posljedice koje će doživjeti Zapad"

Vuković smatra da Europa može reći zbogom ruskoj nafti i plinu, ali u srednjem roku. "Velika je ovisnost. Oko 50 posto ruskog izvoza nafte ide prema Europi, 75 posto plina ide prema Europi. Europa je njihov veliki kupac. Koliko će trajati promjena, ovisi koliko će trajati sankcije."

Na pitanje jesu li posljedice rata ekonomska bomba za sve ostale države u Europi, Vuković je kazao da je to najveća opasnost.

"Sankcije koje su nametnute Rusima su teže nego posljedice koje će doživjeti Europa i Zapad. Hrpa firmi je otišla, nemate plaćanja, ograničen je uvoz i izvoz. Zemlja koja se ponosi velikom proizvodnjom i samodostatnošću, a to je laž, zemlja koja model rasta temelji na izvozu resursa, ne može biti samodostatna", poručio je Vuk Vuković.