U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Povodom Super Bowla, u kojem se u noći s nedjelje na ponedjeljak sastaju Kansas City Chiefsi i Philadelphia Eaglesi, pišemo o Joeu Delaneyju. Running back Chiefsa s početka osamdesetih bio je mlada zvijezda koja je rušila klupske rekorde. U NFL-u je bio samo dvije sezone jer se 1983. godine utopio pokušavajući spasiti trojicu dječaka iz jezera.

NAJVEĆE sportaše na vrhuncu karijera nerijetko prozivaju herojima, uglavnom zbog čudesnih poteza kojima su spasili svoju momčad ili sami sebe odveli do fascinantnih rezultata. Quarterback Patrick Mahomes (27) najveća je zvijezda 57. Super Bowla, koji su izborili Kansas City Chiefsi i Philadelphia Eaglesi.

Ne samo da je ključno ime završne utakmice sezone footballa, odnosno američkog nogometa, već i cijelog NFL-a. Otkako je 2017. godine kao deseti izbor prve runde drafta došao u Chiefse, postao je globalna zvijezda te miljenik navijača iz Kansas Cityja. 

Mahomes je zasad heroj u sportskom smislu zbog nerealnog izbačaja kojim pronalazi suigrače na terenu. Kada govorimo o povijesnim herojima NFL-a, pamtimo igrača koji je to bio u pravom smislu riječi. Joe Delaney bio je superstar i istinski heroj. Kako drugačije nazvati osobu koja je žrtvovala svoj život da bi spasila tuđi?

"Sjedinjene Američke Države u ranim osamdesetima bile su drugačije nego danas. Izlazili smo iz velike krize, a zemlja je ulagala u istraživanje svemira. Po pitanju sporta football je pretekao bejzbol postavši glavna razbibriga.

A u novinarstvu se pojavila priča o Joeu Delaneyju. Shvatili smo kako je riječ o internacionalnoj priči koja će ostaviti traga na svakome", rekao je američki novinar Dan Rather u dokumentarnom prilogu Kansas City Chiefsa.

Rodio se, a primalja mu najavila smrt

Primalja je 30. listopada 1958. godine, na dan Delaneyjeva rođenja u gradu Hendersonu, u saveznoj državi Teksas, morbidno nagovijestila i njegovu smrt. Nakon što je majka Eunice bez problema rodila blizanku JoAnn, situacija s Joeom se zakomplicirala. Koža mu je bila plava, a na licu je imao mjehurić zbog kojeg je teško disao, koji je primalja nazvala velom.

Kada su se Joeova pluća napunila zrakom, Eunice i otac Woodrow su odahnuli. Barem na trenutak. Jer primalja je najavila: "Svako dijete rođeno s velom umrijet će od utapanja." Joe je na veselje obitelji odrastajući naučio plivati. Pokazat će se - nedovoljno dobro.

Otac mu je rekao da se ostavi footballa

Pet kćeri i trojica sinova supružnika Delaney nisu živjeli u izobilju. Normalno je bilo naslijediti odjeću i obuću starijeg brata i sestre, no uživali su u toplom okruženju jer su u njihovu domu stanovali i članovi šire obitelji. Bilo je prometno - jedan rođak bi otišao, drugi došao. Sve je to utjecalo na Joea, koji će izrasti u čovjeka kojem će obitelj biti na prvom mjestu.

A da će izrasti u profesionalnog NFL igrača poručio je još kao klinac. "Sjećam se, kada je bio u sedmom razredu, rekao je mami: 'Postat ću profesionalni igrač, bit ćeš ponosna na mene.' Bio je tako malen, svi smo mu se smijali. Mislim, bilo je nemoguće da postane profesionalac", godinama kasnije ispričala je Joeova sestra Lucille.

Pohađao je srednju školu Haughton u istoimenom gradiću s tisuću stanovnika na sjeverozapadu Louisiane. Premda mu je otac tupio da se ostavi footballa te je sinu bio sve samo ne potpora, Delaney je postao wide receiver srednjoškolske momčadi, tj. onaj kojem quarterback upućuje dodavanja.

Tinejdžerski američki filmovi podrazumijevaju mlade, na školskim hodnicima iznimno popularne sportaše. Sudeći po blogu koji je pisao Delaneyjev generacijski kolega, Joe nije bio u društvenom vrhu Haughtona.

U kontekstu sporta bio je dovoljno dobar da za njegove usluge na kraju srednje škole pitaju koledži poput Grambling Statea, Texasa, Oklahome i Louisiane. Izabrao je obližnji Northwestern State, smješten u Natchitochesu u Louisiani, čija se momčad zove Demons. 

Prilagodio se i postao legenda Northwesterna

Demonsi su 1977. godine imali dubinu na pozicijama wide receivera i problem s running backovima. Da bi ostvario san o odlasku u NFL, Delaney se prilagodio, pritom uzevši u obzir svoju najveću kvalitetu - brzinu. "Znate, Joe je bio wide receiver kada je došao u Northwestern. U noći kada je potpisao ugovor sjedili smo na haubi mojeg auta.

Vjerovao je kako mu je pozicija wide receivera najbolja opcija na putu do profesionalizma. Ali imali smo nekoliko ozljeda running backova na startu sezone. Joe je došao k meni i rekao da će se prebaciti na running backa ako nam je to potrebno", prepričao je tadašnji trener Northwesterna A. L. Williams.

"I tako je počeo igrati kao tailback (pozicija slična running backu, igraču koji probija suparničku obranu trčeći s loptom u naručju, op. a.). U prvoj sezoni nije bio osobito dobar, ali je u drugoj jako napredovao. Bio je malen, brz i eksplozivan. Vidio bi pukotinu u obrani i svom se snagom zabio u nju. Postao je zvijezda", svjedočio je Williams.

Godine 1981. s atletskim timom bio je prvak NCAA Divizije 1 u štafeti na 100 metara, na 100 jarda (90-ak metara) trčao je 9.4 sekunde, a držao je i rekord na 200 metara, za što su mu bile potrebne 20.64 sekunde. Za primjer, tadašnji svjetski rekord Pietra Mennee iznosio je 19.72 sekunde, prije nego što su ga rušili Michael Johnson i Usain Bolt, koji je 2009. postavio sadašnji od 19.19 sekundi.

Najbolje trenutke doživio je, dakako, u footballu. U izvještajima o Delaneyju ističe se dvoboj Northwesterna i Nicholls Statea iz 1978. godine. Slabo prvo poluvrijeme s 36 jarda probijanjem je nadoknadio u trećoj i posljednjoj trećini. Nemilo je gazio suparnike za nova 263 jarda, što je bilo rekordno ostvarenje u poluvremenu NCAA.

Nije stao na tome, već je u pobjedu 28:18 ugradio impresivna četiri touchdowna, od kojih je jedan postigao nakon trka dugog 90 jarda. To je samo dio Delaneyjevih postignuća na Northwesternu između 1977. i 1980. godine. Koledž-karijeru završio je, nesumnjivo, znatno popularniji no što je bio u srednjoškolskim danima.

Statistika kaže da je ekipi trenera Williamsa ukupno donio 3047 jarda trčanjem, 31 touchdown i 188 poena. Više nego dovoljno da Demonsi njegov dres s brojem 44 umirove na poluvremenu zadnje utakmice 22. studenog 1980. godine. Bilo je vrijeme za san. Za NFL.

Prva pobjednička sezona Chiefsa

"Ne znam je li itko znao za klinca iz Louisiane, s koledža Northwestern, sitne točke na karti. No to se promijenilo", izjavio je američki autor Jim Blessington. Kansas City Chiefsi uzeli su tog "noname" klinca kao 41. izbor drafta 1981. godine. Prvi je bio running back George Rogers, kojeg su izabrali New Orleans Saintsi.

"Draft je uvijek kockanje. Da smo mogli izabrati nekog drugog, a ne Delaneyja, možda bismo to učinili. Hvala nebesima, nismo, već smo uzeli Joea", prisjetio se Marv Levy, trener Chiefsa između 1978. i 1982. godine, koji je najbolji period trenerske karijere imao u Buffalu. Naime, s Billsima se početkom devedesetih plasirao u rekordna četiri uzastopna Super Bowla. Sve ih je izgubio.

S druge strane, Chiefsima pod njegovim vodstvom nije sjalo sunce. U prvoj sezoni imali su omjer 4-12, u drugoj 7-9, a u trećoj 8-8. Navijači Kansasa bili su naviknuti na poražavajuće rezultate s obzirom na to da pobjedničku sezonu nisu imali od 1973. godine. Sve do dolaska Delaneyja. "Svakim danom je htio barem malo bolji napustiti teren", tvrdi Levy.

Nitko ga nije razumio

Nepošteno bi bilo zasluge pripisati samo Delaneyju. Ali da je golobradi klinac služio kao primjer i dobri duh svlačionice Chiefsa, potvrđuju svjedočanstva. "Bio je sitan momak. Kada se pojavio, pitali smo se kako će tako malen preživjeti u svijetu divova. Međutim, na treninzima smo shvatili što može postati", rekao je Ted McKnight, nekadašnji running back Chiefsa i Billsa.

"Rekao je da mora igrati kako bi zaradio za kruh. Iako je došao iz manje škole, bio je svjestan svojih darova - brzine, snage i talenta. Stanovnicima svojega grada želio je pokazati kako on, nekad maleni dječak, može nešto napraviti od sebe. I to je dokazao", ispričao je bivši safety Chiefsa Deron Cherry.

Delaney je najčvršću vezu izgradio s J.T.-jem Smithom, wide receiverom i punterom iz mjesta Leonard u Teksasu. Obojica su dolazila sa seoskog, zemljoradničkog prostora SAD-a, koji je karakterizirao poseban i teško razumljiv naglasak. Ostatak svlačionice bi ih slušao i gledao, ne i znao o čemu brbljaju. Kao da su govorili vlastiti jezik. 

Uništio je nedodirljivu obranu Denvera

Delaney je premijerni put u početnoj postavi igrao protiv Oakland Raidersa, na čemu se treneru Levyju odužio sa 106 osvojenih jarda trčanjem i 104 hvatanjem. Bila je to najava povijesnog nastupa protiv Broncosa 18. listopada 1981. Obranu Denver Broncosa zvali su Orange Crush, što dovoljno govori koliko je moćna bila. Denver je bio porozan ako se protiv njega igralo po zraku. No na zemlji je bio nedodirljiv.

"Impresionirale su me njegova brzina i agilnost. Gledajući snimke shvatio sam koliko je brz", rekao je tadašnji linebacker Denvera Randy Gradishar, uz kojeg su Orange Crush činili Tom Jackson, Paul Smith, Barney Chavous, Lyle Alzado, Rubin Carter, Bob Swenson, Joe Rizzo, Billy Thompson, Louis Wright, Steve Foley i Bernard Jackson.

Delaneyja nije bilo briga za njihova imena. Istrčao je 149 jarda u pobjedi Chiefsa 28:14 i postigao touchdown nakon što se 82 jarda probijao kroz Denverove braniče, naviknute samljeti suparnika. Bio je to najduži touchdown sezone.

Najbolji rookie AFC-ja

"Baš su ga tukli protiv Denvera. Međutim, vidjeli ste na njemu kako ne planira odustati. Kada bi dobio loptu, dlake bi vam se nakostriješile. Nešto se osjetilo u zraku", rekao je McKnight dodavši: "Bio je to klasični Joe Delaney."

Kansas City je sezonu 1981. završio na trećem mjestu divizije AFC West s devet pobjeda i osam poraza. Kako su Denver Broncosi i San Diego Chargersi imali 10-6, Chiefsi su ostali bez play-offa. Delaney je pak već tada ostvario gotovo sve o čemu je maštao.

U sezoni 1981. skupio je 1121 jard, srušivši franšizni rekord Chiefsa. Do danas ga je prestiglo svega deset igrača, a trenutno najbolji je Larry Johnson iz 2006. godine s 1789 jarda. Da se govori o elitnom running backu, pokazali su i pozivanje Delaneyja na Pro Bowl (All-Star utakmica u NFL-u) i imenovanje najboljim rookiejem konferencije AFC-ja.

U čudesnoj sezoni imao probleme s vidom koji su ga mogli koštati karijere

Očaran Delanyjem, direktor Chiefsa Les Miller nakon sezone nazvao je trenera Northwestern Demonsa A. L. Williamsa. "Želim ti reći nešto o jednom tvojem igraču", započeo je Miller. "Zašto, nešto se dogodilo?" zabrinuto je reagirao Williams. "Ne, samo ti želim reći kako je Joe Delaney poseban. Vjerojatno je najveći radnik i omiljeni igrač ekipe. Čak utječe na veterane, a to je inače obrnuto."

Uoči druge sezone otkriveno je s kakvim je problemom Delaney parao obrane. Naime, rookie sezonu odradio je uz oštećen vid. Problem s mrežnicom saniran je operacijom, a mogao ga je koštati karijere.  

Iako je dobar vid potreban za svaki sport, zamislite kako mu je bilo pronalaziti minimalne pukotine suparničkih formacija. Dok running back jednim okom traži prostor kroz koji će provući tijelo, drugim škica trči li jedna od ljudskih gromada za njim ili ususret njemu kako bi ga skršila na tlo.

Štrajk 1982. godine

Operacija oka, nakon koje je isprva nosio naočale, da bi zatim upotrebljavao leće, bila je prvi problem Delaneyjeve sezone 1982. Drugi se ticao svih igrača i cijele lige. Nacionalna udruga igrača pokrenula je štrajk tražeći da im se plaće određuju prema bruto prihodima lige.

Počeo je 21. rujna i trajao 57 dana, pa u tom periodu nije odigrana nijedna utakmica NFL-a. Završen je bizarno - pobunom igrača protiv vlastitog sindikata. Dogovor je ipak postignut potpisivanjem novog, petogodišnjeg ugovora kojim su igračima osigurane otpremnine po odlasku u mirovinu, plaću su primali i izvan sezone te su dogovoreni bonusi na temelju staža u ligi.

Sezona je, međutim, uništena. Odigrano je osam utakmica regularnog dijela, nakon čega je krenuo play-off proširen s deset na 16 ekipa, tj. osam iz svake konferencije. Delaney je zbirno osvojio 380 jarda trčanjem i imao 11 hvatanja. Ostao je bez touchdowna u, pokazat će se, zadnjim nastupima kratke NFL karijere.

Upozorio je djecu da ne idu u dubinu. Zatim je čuo krikove

"Joe nije bio poput ostalih sportaša koje sam pratio. Mali dečko iz malog grada, koji je svaki tjedan kosio travu susjedi a da ga ona nije pitala. Bio je svjestan kako ona nije sposobna", prepričao je američki novinar Rick Reilly pa nastavio: "Plaću bi donio kući i dao je supruzi. Pitala ga je zar si ne želi nešto priuštiti, a on bi odgovorio: 'Ma ne, kupi nešto sebi i curama.'"

Iz takvih izjava jasno je zašto je cijeli SAD oplakivao Delaneyja 29. lipnja 1983. godine i zašto par dana kasnije crkva nije bila dovoljno velika da primi tri tisuće ljudi koje su stigle na njegovu komemoraciju, već je ceremonija prebačena u sportsku dvoranu u Haughtonu. 

Delaney je na naveden, smrtno vrući datum sudjelovao u dječjem programu u Chennault Parku u Monroeu, u njegovoj Louisiani, gdje je živio izvan NFL sezone. Igrao se s klincima i odmarao pod stablom kada je uočio trojicu mališana kako jure prema obližnjem umjetnom jezeru.

Prema pričama, Delaney ih je upozorio da ne idu predaleko jer jezero površine dva hektara i dubine oko dva metra ionako nije bilo namijenjeno kupanju. Njegova poruka klincima Lanceru, Harryju i Martyju bila je uzaludna. Delaney je ubrzo čuo krikove.

Spašeni dječak kasnije završio u zatvoru

"Neki dječak davao je izjavu o tome što se dogodilo. Ispričao je kako je netko pitao Joea zna li plivati. Joe je odgovorio: 'Ne baš najbolje, ali moram spasiti klince. Ako ne izronim, zovite nekoga'", ispričala je Delaneyjeva sestra Lucille za Pittsburgh Post Gazzette.

Delaney nije izronio. "Primili smo poziv o utapanju u parku Chennault. Troje djece je pokušalo preplivati jezero. Dvoje nije isplivalo", izjavio je policajac ronilac Marvin Dearman, na čijim je rukama Delaney umro nakon što su ga pokušali oživjeti.

"Zaledio sam se kada sam čuo. Mislio sam da se netko šali", rekao je tadašnji suigrač McKnight. "Pitao sam se što bih ja napravio u toj situaciji. Ali, čim se ti pitaš što bi napravio, znaš da ne bi učinio ispravnu stvar. Delaney o tome nije razmišljao. Samo je mislio kako pomoći djeci", smatra Cherry.

Lancer Perkins i Harry Holland Jr., dječaci od 10 i 11 godina, tog su se dana utopili s 24-godišnjim Delaneyjem. Izvukao se samo šestogodišnji Marty. "U novinama se nije pisalo o Martyju. Dječaku koji je preživio. Zanimalo me što je napravio od života, od dara koji mu je Joe dao. Saznao sam da je u zatvoru. Dobio je drugu priliku i nije ju iskoristio", otkrio je novinar Mark Kram.

Delaney je posthumno dobio drugo najveće civilno priznanje SAD-a

Na dan Delaneyjeva pogreba bilo je jednako vruće kao i u trenutku kada je život stvarnog heroja stao. Toliko vruće da je pogrebno poduzeće dijelilo lepeze za rashlađivanje. Po jednu su dobili i vlasnik Chiefsa Lamar Hunt i njegova supruga, čiji je dolazak u izvještajima okarakteriziran kao vrlo važan jer ukazuje na Delaneyjev značaj u klubu, NFL-u i cijelom SAD-u.

U nizu okupljenih bio je tadašnji američki potpredsjednik George H. W. Bush, koji je Delaneyjevoj supruzi Carolyn uručio Predsjedničku građansku medalju, drugo najveće civilno priznanje u SAD-u, za Joea. Predsjednik Ronald Reagan poslao je pismo u kojem je stajalo:

"Iako ne postoje riječi koje bi ublažile bol koju osjećate u ovom trenutku, nadam se da se možete utješiti znajući da je Joe bio više zabrinut za sigurnost drugih nego za vlastitu. Bio je pravi heroj i sigurno je zaslužio mjesto u raju jer je žrtvovao svoj život za ta tri dječaka.

Podnio je najveću žrtvu stavljajući živote troje djece iznad brige za vlastitu sigurnost. Vrhunskim primjerom hrabrosti i suosjećanja ovaj briljantno nadaren mladić ostavio je duhovno naslijeđe svojim sugrađanima Amerikancima."

"Nije bio plivač, a pokušao je spasiti nekoga tko se utapao"

"Imao je brzinu i agilnost. Igrao sam protiv puno momaka sličnih sposobnosti, ali Joe je imao talent, čistu brzinu. Da je igrao osam ili deset godina, ostvario bi izvanredne brojke", uvjeren je Gary Reasons, bivši linebacker New York Giantsa i Cincinnati Bengalsa te Delaneyjev suigrač s koledža.

"Kada su ta mala djeca trebala pomoć, dao je svoj život pokušavajući ih spasiti. Nije bio plivač, a pokušao je spasiti nekoga tko se utapao. Ne mogu to riječima opisati. Imao je ogromno srce, bio je poseban", rekao je ofenzivni bek Chiefsa Tom Condon.

Delaney je bio toliko poseban da nitko do danas u Chiefsima nije nosio njegov broj 37 premda on nikada nije službeno umirovljen po tradiciji američkih sportova. Policajac Dearman godinama je molio i na kraju izmolio gradske vlasti da 2020., 37 godina nakon utapanja, Delaney dobije spomenik u parku Chenault.

"Nikad nisam zaboravio na to", rekao je Dearman, koji je 2002. otišao u mirovinu. "Doslovno mi je umro na rukama", dodao je. Grupa navijača Chiefsa pokrenula je zakladu naziva Zauvijek 37, koja surađujući s Crvenim križem osigurava sate plivanja za siromašnu djecu. Sve u spomen na heroja Joea Delaneyja.