NA POLJUDU je održana glavna skupština Hajduka na kojoj su, između ostalog, prezentirani financijski rezultati kluba u 2023. godini te planovi za naredne dvije godine. Za službeni financijski izvještaj kluba morat ćemo, kao svaki put, pričekati sljedeći travanj, ali već sada imamo sasvim dovoljno podataka i indikacija za donošenje određenog suda.

Najveći interes izazvala je činjenica da je Hajduk za tekuću godinu iskazao knjigovodstveni gubitak u iznosu od 12.470.000 eura, što zvuči vrlo dramatično, ali kada se zagrebe samo malo ispod površine, postaje jasno da nema razloga za zabrinutost među navijačima Bijelih.

Zašto je Hajduk u gubitku? Prvi problem je transfer Luke Vuškovića

Legitimno je i potrebno postaviti pitanje kako je moguće da je Hajduk iskazao gubitak za 2023. godinu u iznosu koji premašuje 12 milijuna eura. To je ogroman iznos koji odgovara iznosu od gotovo 40 posto ukupnog proračuna kluba. Objašnjenje je u suštini vrlo jednostavno ako razumijemo proces knjiženja prihoda i rashoda kluba. Hajduk je u stvarnosti završio godinu na gotovo čistoj financijskoj nuli, što i treba biti cilj nogometnog kluba.

Hajduk je ove godine prodao Luku Vuškovića Tottenhamu u rekordnom izlaznom transferu u povijesti kluba za 11 milijuna eura. Budući da je Vušković maloljetan, Tottenham će ga moći registrirati kao svog igrača kada napuni 18 godina, što će se dogoditi 2025. godine. Do tada će Vušković službeno biti igrač Hajduka, što znači da će i sam transfer biti službeno realiziran 2025. godine.

U knjigovodstvenom smislu to znači da za Hajduk poslovni događaj koji donosi prihod od 11 milijuna eura neće nastati do tog trenutka, što pak znači da Hajduk ne može knjižiti iznos transfera kao prihod kluba u ovoj godini. Hajduk će zato taj prihod knjižiti u 2025. godini, što znači da već sad znamo da klub tu godinu započinje u knjigovodstvenom dobitku od 11 milijuna eura.

Ovo pak nije povezano s plaćanjem iznosa transfera. Hajduk je na ime odštete već primio polovicu iznosa transfera, a drugu polovicu će primiti sljedeće godine. Dakle, Hajduk već sada raspolaže tim novcem, ali ga ne knjiži kao prihod, što za posljedicu ima iskazan navedeni knjigovodstveni gubitak, iako on nije "stvaran", kao što u 2025. godini neće biti iskazana "stvarna", već samo knjigovodstvena dobit.

Drugi problem je amortizacija koncesije na Poljud

Slijedom navedenoga, kada u obračun stvarne dobiti kluba za ovu godinu uključimo transfer Vuškovića, i dalje nam ostaje razlika od 1.470.000 eura što sugerira da je klub u stvarnosti završio godinu s tolikim gubitkom. Ova razlika se velikom većinom sastoji od amortizacije stadiona Poljud.

Konkretno, prilikom preoblikovanja kluba u dioničko društvo davne 2008. godine Grad Split dodijelio je Hajduku koncesiju (pravo korištenja) za stadion Poljud na razdoblje od 30 godina. Vrijednost te koncesije tada je procijenjena na iznos od 300 milijuna kuna, što bi prema fiksnom tečaju konverzije iznosilo malo manje od 40 milijuna eura.

Ta vrijednost tada je unesena u poslovne knjige kluba kao „imovina“ društva. Kako se svake godine smanjuje razdoblje u kojem klub ima pravo korištenja stadiona, tako se smanjuje i vrijednost same koncesije koja treba biti iskazana u poslovnim knjigama. To se knjigovodstveno radi putem amortizacije.

Ekonomskim rječnikom, amortizacija predstavlja postupno trošenje određene imovine tijekom njezina vijeka upotrebe, a svrha joj je da se vrijednost imovine postepeno prenosi na troškove. Postoji još jako puno detalja i pojašnjenja o tome kako točno taj postupak funkcionira kod različitih vrsta imovine, ali ovo je neka suštinska definicija.

Na primjeru Hajduka to znači da klub svake godine na ime amortizacije koncesije iskazuje trošak u poslovnim knjigama u iznosu od 1.327.000 eura, što je vrijednost koncesije podijeljena na 30 godina. Tako iskazan trošak smanjuje knjigovodstvenu dobit društva.

Sličan bi princip bio da je klub, na primjer, kupio nekretninu za milijun eura, te onda umjesto da cijeli trošak iskaže u godini kada je kupio tu nekretninu, izabere da će taj trošak pomalo iskazivati u jednakim iznosima kroz, na primjer, sljedećih 10 godina. Dakle, u tom slučaju bi klub potrošio milijun eura i svake godine iskazao trošak od 100.000 eura.

Kod koncesije na Poljudu, kvaka je u tome što Hajduk tu koncesiju nikada nije platio niti će je morati platiti. Grad Split je 2008. godine Hajduku dodijelio navedenu koncesiju u zamjenu za dionice kluba. Dakle, sva potraživanja koja bi Grad imao prema klubu za koncesiju pretvorena su u dionice tako da Hajduk tu nije imao stvarni trošak.

To u suštini znači da klub svake godine iskazuje trošak od 1.327.000 eura, iako taj novac nikada nije platio niti će ga platiti. Tako taj knjigovodstveni trošak samo smanjuje porezne obveze kluba svake godine, a u stvarnosti nema utjecaja na poslovanje kluba.

Pogled u budućnost

Nakon što smo ubrojili transfer Vuškovića i amortizaciju koncesije na Poljudu, ostaje nam još 143.000 eura kao gubitak kluba u 2023. godini, što se odnosi na amortizaciju ostale nedefinirane imovine kluba. Ta je imovina, za razliku od koncesije, nekada i stvarno plaćena, tako da možemo zaključiti da je stvarni gubitak Hajduka u ovoj godini upravo tih 143.000 eura.

Ponovno je ovdje važno napomenuti kako financijska godina još uvijek nije gotova pa je u teoriji moguće da klub proda nekog igrača kao što je prošle godine prodao Stipu Biuka pa bi se i financijski izvještaj drastično promijenio. Do toga vjerojatno neće doći, pa možemo očekivati da će u konačnom obračunu Hajduk završiti godinu u knjigovodstvenom gubitku, a u stvarnosti na financijskoj nuli ili minimalnom gubitku.

Bilo bi pretjerano sada ulaziti u sve financije pokazatelje koje je klub na skupštini prezentirao, ali je legitimno postaviti pitanje je li trenutni ukupni proračun Hajduka održiv. Klub je u ovoj godini imao ukupne troškove na razini od 31.8 milijuna eura dok sljedeće godine planira potrošiti 34.1 milijun eura što predstavlja rast od gotovo sedam posto.

S druge strane, klub je ove godine uprihodio (ako uključimo Vuškovića) 31.1 milijun eura, a predviđa se rast na 37.6 milijuna eura iliti skoro 20 posto. Takav rast prihoda se predviđa uz računanje da će Hajduk igrati barem skupinu Konferencijske lige, a ako u tome ne uspije, onda će razliku troškova morati namiriti iz transfera.

Nema straha za opstojnost kluba

Sličan je plan Hajduk imao i prošle godine pa je unatoč neigranju europskih skupina ipak završio ovu godinu na način da je bez transfera pokrio 60 posto svih troškova klubova. Za sljedeću godinu je plan još više optimističan pa klub predviđa da će u bilanci transfera biti u plusu devet milijuna eura, a da će bez transfera pokriti 82 posto svih troškova.

Sve nas to dovodi do zaključka da, ako Hajduk ostvari svoje planove na nogometnom terenu, onda će imati i pozitivne financije bez velikih udaraca za momčad, ali ako opet ne uspije ući u europske skupine, morat će prodavati igrače više nego što je planirao da bi zatvorio proračun.

S obzirom na to da u momčadi ima istinsku vrijednost, prije svega u mladićima Niki Siguru i Rokasu Pukštasu, nema straha za opstojnost kluba, ali bez rezultatskog iskoraka u Europi može doći do usporavanja napretka. Uprava može napraviti svoj dio, ali na kraju je sve na sportskom direktoru, treneru i igračima.