ZAPADNE sile su u samo nekoliko dana izrazile (ne)skrivenu podršku režimu Aleksandra Vučića. DW piše može li ta podrška demoralizirati sudionike prosvjeda i hoće li Zapad i dalje davati prešutnu podršku Vučiću.

Predstavnici najutjecajnijih svjetskih zemalja su, kao po komandi, tijekom proteklih dana izrazili određenu podršku Vučićevom režimu u Srbiji. Zanimljivo je da su se na istom zadatku našli visoki predstavnici administracija SAD-a, Rusije i Europske unije (EU), koji kao da su ponekad prepisivali jedni od drugih.

Reakcija Rusije možda i nije bila neočekivana jer ruska vlast nema mnogo simpatija za ulične prosvjede. Glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova tako navodi "da su odnosi Srbije i Rusije kost u grlu Zapada" i "kako se provokacijama prosvjedi pokušavaju od demokratskih pretvoriti u antidržavne te da je to univerzalni ključ Zapada".

Zapad suzdržan prema prosvjednicima

Sa Zapada, koji je u srpskim režimskim medijima okrivljen da stoji iza pokušaja obojene revolucije, stižu umirujuće riječi za Vučića. Najprije je generalni direktor Glavne uprave Europske komisije za susjedstvo i pregovore o proširenju Gert Jan Koopman u Beogradu, prema pisanju pojedinih medija, na zatvorenom sastanku s opozicijom naglasio da "Europska unija neće prihvatiti ni podržati nasilnu promjenu vlasti u Srbiji".

Nešto slično je na X-u naveo i Richard Grenell, izaslanik američkog predsjednika Donalda Trumpa za specijalne misije, koji kaže: "Ne podržavamo one koji podrivaju vladavinu prava ni one koji nasilno preuzimaju vladine zgrade. Ako vam se ne sviđa zakon ili neki lider, onda radite na promjeni, ali ne pribjegavajte nasilju."

Spomenute poruke je svatko (pro)čitao na svoj način: provladini mediji kao otvorenu podršku Vučiću, ali isto tako su je protumačili i protivnici režima, kojima su takve poruke razočaravajuće. Kada je riječ o Rusiji, ona nema mnogo prijatelja u Europi i rukovodi se načelom "daj što daš", ističe za DW Duško Lopandić, potpredsjednik Europskog pokreta u Srbiji.

Uloga Rusije

"Rusija je u situaciji da ne može mnogo birati i za nju je dovoljna činjenica da joj Srbija nije uvela sankcije", kaže Lopandić.

Kada je riječ o Europskoj uniji, "ona ima birokratski pristup i žmiri na oba oka na ovu krizu". "Žele da se Srbija odmakne od Rusije, zainteresirani su za stabilnost, rješenje kosovskog problema, a najmanje ih, izgleda, zanima stanje političkog sustava i demokracije u Srbiji", smatra.

"Richard Grenell je u poslovnim odnosima, ili indirektnim poslovnim odnosima, sa srpskim režimom, koji je vrlo spretan kada je riječ o tim transakcijskim odnosima. Ali mislim da je to tanka podrška koja će nestati onda kada režim dođe u terminalnu fazu, u koju je već prilično zašao", ocjenjuje Lopandić.

Niska vrijednost zastave EU

Trijumfalizam režimskih medija, koji su nakon ovoga samo dobili poticaj za još snažniju podršku vlastima, nije naišao na odobravanje građana Srbije, koji su se priključili protestima. Iako su u reakcijama bili prisutni optimizam i međusobno ohrabrivanje "kako ćemo neke stvari morati riješiti sami", ostalo je pitanje koliko ova zapadno-ruska podrška može demoralizirati otpor režimu i prosvjede.

"Mislim da neće, ali problem iz mog ugla je koliko će taj transakcijski odnos loše utjecati na sliku i imidž EU u Srbiji", primjećuje Duško Lopandić i dodaje:

"Zastave EU su bile visoko pored srpskih zastava na nekadašnjim demonstracijama, ali sada toga nema i čak je bilo i pojedinih incidenata kada su se te zastave pojavljivale na ovim protestima. I pored pada Srbije u svim demokratskim parametrima, mi imamo poruke o nekakvom napredovanju, što ostavlja loš dojam u javnosti. Mislim da baš zato to neće demoralizirati ljude koji protestiraju, jer ljudi više ne obraćaju pažnju na EU, koja godinama promovira prazne priče o napretku kojeg definitivno nema", ističe Lopandić.

"Bez nasilja"

Zanimljivo je da su i Grenell i predstavnici EU naglasili da se na vlast ne dolazi na ulici i nasilnim putem, što je samo potaknulo sumnje da je riječ o možda i koordiniranom stavu Zapada prema trenutačnim zbivanjima. Lopandić ocjenjuje da je "to propaganda vlasti koja je uspjela izazvati reakcije". "Imali smo puno protesta po Srbiji i gotovo nigdje nije bilo nasilja, osim u suprotnom smjeru. Mislim da je to i odraz nekog načelnog stava da im stabilokracija donosi nekakvu stabilnost, što je žalostan pristup."

Velika pažnja koju su dobile ove izjave može se tumačiti i kao snažno uvjerenje u srpskoj javnosti da političkih promjena nema bez podrške Zapada. Ali i tu se skreće pažnja na činjenicu da režim uporno ponavlja kako ga Zapad ruši, ali ne zna objasniti kako ga to ruši i podržava u isto vrijeme.

"To je propaganda režima upućena njegovim tvrdokornim pristalicama. Rezultat je to višegodišnje antizapadne propagande i oni lako prihvaćaju ideju da ga Zapad ruši. Sadašnja kriza je ipak došla iznutra, početni impuls je vezan za korupciju, ali i zbog načina vladanja i zloupotrebe države. Svjedoci toga su i mlade generacije, koje vide da je ovo sustav koji konstantno proizvodi nejednakost među ljudima", zaključuje potpredsjednik Europskog pokreta u Srbiji.