DA STE među pratiteljima rukometa ili slučajnim prolaznicima prije Svjetskog prvenstva proveli anketu o tome što očekuju od hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, malo tko bi rekao - medalju. Deveta, jedanaesta i petnaesta mjesta s proteklih natjecanja ubila su gotovo svaku nadu u dobar rezultat među hrvatskim navijačima.

Ali Hrvatska je osvojila srebro. Na tom putu je pobjeđivala jake reprezentacije kao što su Island, Slovenija i Mađarska, a na koncu i moćnu Francusku. Ispred nje ostala je samo Danska, koja je, usudit ćemo se reći, uspostavila dominaciju koja je usporediva s onim što je u košarci radio američki Dream Team. 

Ipak, Hrvatska je na ovom prvenstvu dobila i puno više od srebra. Dobila je dokaz da je hrvatski rukomet, iako ima problema, živ. Dobila je nove zvijezde i nove lidere, a samim tim i nadu da ova medalja neće ostati izoliran slučaj, nego da uspjehe možemo očekivati i u budućnosti.

Hrvatska nije mogla računati na igrače koji su je doveli do malobrojnih uspjeha zadnjih godina

Kada su se u utakmici protiv Argentine ozlijedili Domagoj Duvnjak i Luka Cindrić te je nakon toga došao i poraz od Egipta, samo oni najoptimističniji su očekivali da će Hrvatska uopće izboriti četvrtfinale, a kamoli doći do medalje.

Što god tko mislio o Duvnjaku i Cindriću i koliko god se zločestih komentara moglo pročitati na njihov, a pogotovo na Cindrićev račun, oni su Hrvatsku vukli do malobrojnih uspjeha i dobrih rezultata proteklih godina. 

Od 2017. Hrvatska je nastupila ili imala priliku nastupiti (propustila je Olimpijske igre u Tokiju) na deset velikih natjecanja. Jedina osvojena medalja bila je srebro na Europskom prvenstvu 2020. godine, a ni od nje ne bi bilo ništa da nije bilo Duvnjakovih nadljudskih napora i rukometa karijere. 

Do medalje su je vodila neka nova lica

Ali Hrvatska na ovom prvenstvu nije mogla računati na Duvnjakove nadljudske napore. Nije mogla računati ni na pomoć nesuđenog kapetana Cindrića, a ni Igor Karačić nije mogao dati puni doprinos jer nije odradio pripreme s ekipom.

Za uspjeh su se morala pojaviti nova lica. Iako i sam ozlijeđen, Ivan Martinović (27) je na ovom prvenstvu dokazao da je neupitno svjetska klasa i da je sposoban nositi momčad na svojim leđima. Dominik Kuzmanović (23) uvjerio je sve da je jedan od najboljih (mladih) golmana svijeta. Zvonimir Srna (27) igrao je najzreliji rukomet karijere. Možemo nabrajati i dalje...

Igrači koji tek ulaze u najbolje igračke godine napravili su iskorak i pokazali da su spremni voditi reprezentaciju u nadolazećem periodu. Hrvatska nema kvalitetu i širinu Danske, pa čak ni Francuske koju je pobijedila, ali je pri vrhu i, kada joj se neke stvari poklope, medalje i dalje može osvajati.

Sigurdsson je ušutkao kritičare

I uz sve to, Hrvatska je dobila vrhunskog izbornika. Dagur Sigurdsson bio je izložen kritikama nakon razočaravajućeg nastupa na Olimpijskim igrama, ali ovo Svjetsko prvenstvo bilo je dokaz da je Islanđanin odličan trener.

Leon Šušnja, Marko Mamić, Mateo Maraš, Filip Glavaš i Marin Jelinić igrači su koji na Olimpijskim igrama nisu dobili ni minute ili uopće nisu bili u kombinacijama za nastup, ali Sigurdsson je u međuvremenu presložio momčad i njima dodijelio neke od ključnih uloga.

Morao je preslagivati momčad i kad su mu se ozlijedili Duvnjak i Cindrić, prve dvije opcije na srednjem vanjskom, ali je uspio uspostaviti jaku vanjsku liniju s Martinovićem u sredini, gdje ga dosadašnji izbornici nisu koristili. 

Uz to se prilagođavao protivnicima i tražio njihove slabosti. U krucijalnoj utakmici protiv Islanda izvukao je 5-1 obranu s Mamićem na "prednjem", što u reprezentaciji dosad nije igrao. Ta je obrana postala hrvatsko oružje koje ju je i dovelo do finala. 

Sa Sigurdssonom na čelu i s već spomenutim novim liderima Hrvatska će se i dalje boriti za medalje. Neće ih osvajati na svakom natjecanju, ali spoznaja da i dalje predstavlja važan faktor u rukometu je već veliki napredak u odnosu na sve ono što smo od nje gledali zadnjih godina.