SVAKA generacija ima svoje serije, od "Kafića Uzdravlje" i "Prijatelja" do "Kako sam upoznao vašu majku". No, za generaciju Z postojala je primjetna praznina - sve do dolaska serije "I Love LA". HBO-ova serija, koju je stvorila, napisala i u kojoj glumi Rachel Sennott, prati četvero dvadesetogodišnjaka koji se danas snalaze u Los Angelesu - rade (ili se barem trude), tulumare, zabavljaju se i proživljavaju životne uspone i padove.

Dvoje od njih imaju "prave" poslove kao skaut za talente i celeb stilist, dok su preostalo dvoje influencerica kojoj se život raspao i profesionalna "nepo beba". Likovi pričaju o astrologiji, koriste vulgarizme kao pridjeve, vejpaju, uzimaju kokain i ketamin te često viču.

Ako sve to zvuči pomalo neugodno, možda je upravo u tome i poanta. "I Love LA" možda nije za svakoga, ali je toliko autentična i oštra da djeluje kao injekcija adrenalina u televizijski krajolik zasićen serijama bez jasnog stava, piše Rolling Stone.

Glas generacije Z

Tridesetogodišnja Sennott stasala je na njujorškoj komičarskoj sceni uz bok Ayo Edebiri, proslavila se ulogom u filmu "Shiva Baby" iz 2020. i pokazala svoj specifičan humor kao koscenaristica i zvijezda tinejdžerske komedije "Bottoms".

No, "I Love LA" ističe se kao njezina najsnažnija izjava do sada, svojevrsni glas generacije. Poput kultne milenijalske serije "Girls", ovo je serija koja je svjesna da su njezini likovi smiješni, naivni i egocentrični - i upravo ih zbog toga istovremeno slavi i nježno ismijava.

Perspektiva je rođena iz empatije, a Sennott je izjavila da serija odražava zbunjenost i očaj mladih koji su odrasli tijekom pandemije. "Željela sam da se ne shvaćamo preozbiljno", rekla je za Deadline.

Ipak, dodala je, osvrćući se na Covid, tržište rada, polariziranu političku klimu i zatvor društvenih mreža, da svijet u koji su mladi odrasli bačeni nije nimalo gostoljubiv: "Jednostavno je teško. Ne možemo postići iste stvari koje su naši roditelji postigli u ovim godinama. Čini se kao da ništa što radite nikada nije dovoljno."

Podijeljene reakcije

Nije iznenađujuće da je, slično kao i kod serije "Girls", online rasprava o "I Love LA" bila polarizirana i često oštra. Sennott je zapravo otkrila da je seriju više modelirala prema "Entourageu", iako ta činjenica vjerojatno neće utišati kritičare.

Neki likove nazivaju plitkima (kao u "Entourageu"), drugi iritantnima (kao u "Girls" ili "Entourageu"). Predvidljiv dio gledatelja žali se kako serija ne odražava njihov L.A., grad od četiri milijuna ljudi. No, možda poanta nije tako duboka.

U svojoj srži, "I Love LA" prilika je da provedete vrijeme s glumačkom postavom odabranom po Sennottinom ukusu - grupom zvijezda u usponu koje zajedno i pojedinačno hvataju nešto neizrecivo o sadašnjem trenutku.

Zvijezde u usponu

Odessa A’zion (kći glumice i autorice serije "Better Things", Pamele Adlon) odlična je kao influencerica Tallulah, narcisoidna agentica kaosa koja ipak pokazuje tračke nježnosti. Jordan Firstman, koji se proslavio imitacijama na Instagramu tijekom pandemije, donosi savršenu ravnotežu taštine i nesigurnosti u ulozi stilista Charlieja.

True Whitaker, kći Foresta Whitakera, prihvaća meta-ironiju glumeći intelektualno ispraznu Alani, koja je dobila izmišljeni posao u produkcijskoj kući svog oca oskarovca. U središtu kaosa, kao glas razuma, nalazi se Josh Hutcherson, koji glumi Dylana, simpatičnog učitelja i dečka neurotične agentice za talente Maie, koju tumači sama Sennott.

Sennott je okupila tim talentiranih igrača i postavila ih u najbolju poziciju za uspjeh. Djeluju kao stvarni prijatelji koji žive u gradu koji serija prikazuje i koji su doista iskusili uspone i padove života u kasnim dvadesetima, kada niste tamo gdje želite biti i niste sigurni zašto ste uopće tamo željeli stići. Specifični detalji serije "I Love LA" možda nisu vaša priča, ali osjećaj pripada svima nama.