AKO JE IVO Sanader smijenio Velimira Lovrića s mjesta direktora HEP-a, onda bi trebao smijeniti pola državne uprave, počevši od svoje Vlade. Jer sve one stvari koje se Lovriću tobože uzimaju za zlo, poželjan su uzorak ponašanja svakog HDZ-ovca.

Zapravo, još ne znamo zbog čega je Lovrić uopće smijenjen: zato što je primitivac, ulizivač, cinker ili zbog toga što je njegovo ulizivačko pismo dospjelo u javnost? Prošlo je skoro godinu dana od kada je Lovrić napisao svoje "ljubavno" pismo hrvatskom premijeru, a od njega je zatražena ostavka tek nakon što ga je Index objavio.

U njemu zapravo, po HDZ-ovim mjerilima, nema ničeg kompromitirajućeg. Čovjeka se tereti da je napastvovao svoje kolegice u HEP-u. Pa što? Nije ni prvi, ni zadnji u vladajućoj stranci i na visokom položaju. Možda bi razlog za smjenu mogla biti sudska prijava koju je protiv njega pokrenuo sindikalac "oženjen Srpkinjom". To bi se u aktualnoj političkoj ljubavi sa SDSS-om moglo uzeti kao otegotna okolnosti za svakog punokrvnog HDZ-ovca. U njihovu vokabularu dozvoljeno je vrijeđati sve, komunjare i antikriste, ali ne i Srbe, jer je Sanader s njima u koaliciji. Znate ono "Hristos se rodi" i sve ostalo. No, ostavimo se ironije, to sigurno nije bio razlog za Lovrićevu smjenu.

Odvratno ulizivanje premijeru je poželjno, dapače, preporučljivo

Je li razlog za  njegovu smjenu (još uvijek nagađamo, s obzirom da službenog objašnjenja nema) možda činjenica da je Lovrić bio blizak Anti Jelaviću, bivšem vladaru Herceg-Bosne, a samim time i Sanaderovu neprijatelju Iviću Pašaliću? Čisto sumnjamo, jer ako su u Vladi zacementirati stari Pašalićevi ljudi, poput Božidara Kalmete i Ivana Šukera, onda bi se po HEP-u mogao muvati i tamo neki Lovrić.

Je li razlog za smjenu možda besramno ulizivanje Sanaderu? Pa to je u ovoj postračanovskoj Hrvatskoj glavna preporuka, ne samo za preživljavanje, nego i za napredovanje u državnoj upravi. Ovo je država Sanaderovih prijatelja, a još nije propao onaj tko je podcijenio premijerovu taštinu. Dakle, odvratno ulizivanje svakako je poželjno, dapače, preporučljivo. Pročitajte, recimo, komentare u državnom Vjesniku pa će vam biti jasno o čemu govorimo.

Biti ili ne biti komunjara, pitanje je sad

Možda je Lovrić mislio da je poželjno hvaljenje činjenicom da se u komunizmu sa suprugom nije "oprljao", da se vjenčao u crkvi i da se to može provjeriti kod župnika. Ali pazi sad ironije! Nova Sanaderova desna ruka, čovjek koji je iz kruga lojalnih istisnuo Vladimira Šeksa i oteo mu stolicu predsjednika Hrvatskog sabora, Luka Bebić, stara je komunjara i partijaš. I što je najgore, toga se ne srami, ne odriče, dapače, tim dijelom biografije otvoreno se hvali. Aha! A što sad? Uče te da ne smiješ biti komunjara, a onda to postaje preporuka za ljetovanje sa Sanaderom.

Dakle, Lovrić mora da je zbunjen. Ispunio je sve pretpostavke za obnašanje visoke dužnosti u državnoj tvrtki: bahat je, primitivan, priprost, ponizan, lojalan stranci, vjeri i naciji (tim redoslijedom), iskusan u svemu onome što je naučio u Hercegovačkoj banci, dovoljno neupućen u strane jezike (njegov sin je Sanaderov "fun", umjesto "fan") da zauzme čak i neko odgovorno mjesto u Vladi... A ipak je iz nje istjeran. U čemu je onda pogriješio?

Umjesto da dobije spomenicu HDZ-a, Lovrić završio na ulici

Da se nije zaletio s onim usputnim prijetnjama da će "propjevati o problemima u HEP-u", ako mu zagusti? Ma nije on to mislio ozbiljno, omaklo mu se, bio je iziritiran optužbama onog sindikalca "staljinista i komunista, a opet jako bogatog", i malo razočaran što mu država i pravosuđe, kao punokrvnom i neokaljanom HDZ-ovcu, ne izlaze u susret. Ali opet, godinu dana prošlo je otkad je poslao pismo, pa mu se ništa u vezi tih navodnih "nemojte-me-loviti-za-riječ" prijetnji nije dogodilo. Zašto tek sad?

Ma da ipak nije zato što je pismo izašlo u javnost? Index je objavio da se direktor u HEP-u ulizivao Sanaderu i umjesto da za to dobije spomenicu HDZ-a i promociju na visoko mjesto u administraciji (možda i na mjesto ministra unutarnjih poslova, to je kao stvoreno za ovakve), on dobije poruku neka kuvertira ostavku. Pa kakva je to država u kojoj je zabranjeno ulizivati se premijeru? Jesmo li za to glasali?

Dođe ti žao ljudi kao što je Lovrić. Sin mu je "mlad i agilan HDZ-ovac, budućnost naše stranke", a on odjednom, ničim izazvan, završava na ulici. Sve one vrijednosti koje se godinama usađuju u kapilare svakog HDZ-ova dužnosnika odjednom postaju smetnja. Kako da se orijentiraju u ovom svijetu koji je u jednom trenutku postojan kao tuđmanizam, a u drugom  promjenjiv kao Sanaderovo europejstvo? Možda je ipak Lovrićev slučaj dobrodošla opomena budućim generacijama, "mladim i agilnim HDZ-ovcima", svima koje spopadne želja da premijeru poljube ruku, zakunu se na odanost i ponude svoje buduće usluge. Radite što vas je volja, ali zaboga - ne pišite pisma! (Pošaljite mu sms ili još bolje, e-mail. Odgovor stiže sigurno.)

Tomislav Klauški
Foto: L.T.