DOK BALKANCI raspravljaju koje će posljedice proglašenje nezavisnosti Kosova imati po njih, SAD se bavi pitanjem što Amerikanci zapravo rade na Kosovu. Prvi se o Kosovu raspisao kolumnist International Herald Tribunea Roger Cohen, koji je nekoliko dana prije nego su Kosovari proglasili neovisnost u svojoj kolumni napisao kako će Europa u nedjelju dobiti novu državu, Kosovo. Time će, kako je također napisao, dugi krvavi raspad Jugoslavije biti zaključen 17 godina nakon prvog rata koji je izbio u Sloveniji.

Kosovo je nezavisnost od Srbije proglasilo u nedjelju. Njihov su potez prve pozdravile Sjedinjene Američke Države, Turska i neke zemlje članice Europske unije, dok su takav postupak Kosovara oštro osudili Srbija, Rusija, Kina i Španjolska. Dok neki nezavisnost pozdravljaju kao simbol oslobođenja, neki američki kritičari, suprotno Bushovom stavu, nezavisnost Kosova vide isključivo kao potez koji Americi donosi frontu za unapređenje američkog i NATO-ovog oružja.

Među kritičarima američke politike prema Balkanu je i Diana Johnstone, koja je reagirala na gore spomenuti Cohenov tekst. Johnstone na alternativnom portalu counterpunch.com piše kako je "tijekom proteklog vikenda zapadnjačka propagandna mašinerija radila prekovremeno, slaveći najnovije čudo NATO-a: transformaciju srpskog Kosova u albansko".

"Besramno grabljenje zemlje od strane Sjedinjenih Država, koje su iskoristile kosovski problem kako bi instalirale ogromnu vojnu bazu (kamp Bondsteel) na strateški lociranom mjestu drugog naroda, putem medijske je moći transformirano u poučnu legendu o 'nacionalnom oslobođenju'", piše Johnstone i spominje kamp o kojemu je i Index pisao 2005. godine. Radi se, naime, o kampu za kojeg je povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe Alvaro Gil Robles tvrdio da ga je u rujnu 2002. vidio u američkoj vojnoj bazi NATO-a na Kosovu. Kamp je nazvao svojevrsnom kopijom Guantanama, zloglasnog američkog zatvora na Kubi. Zatvor se nalazio, kako je kazao, u bazi Bondsteel južno od Prištine.

"Istina o Kosovu: Slova napisana u pijesku pa pometena tsunamijem medijske propagande"

Johnstone kaže kako je istina o Kosovu "kao slova napisana u pijesku koja ostaju pometena nakon tsunamija medijske propagande", a medijskom propagandom naziva i gore spomenuti Cohenov članak. Jednu od nekoliko stvari koje Johnstone nalazi za spornu u Cohenovom članku je njegovo sjećanje na Miloševićevu izjavu od 24. travnja 1987., gdje Cohen citira Miloševića i piše kako je pokojni srbijanski predsjednik "tamo proglasio da će srpski preci biti oskvrnuti ako bude onako kako Albanci žele".

Johnstone piše kako ne zna otkud Cohenu taj citat, budući da ga se ne može naći u govoru kojeg je Milošević održao tog dana na Kosovu. Kolumnistica spominje i povijesnu Miloševićevu rečenicu "Nitko ne sme da vas bije", koju on izgovara tog 24. travnja kada je, tada još uvijek kao relativno anonimni funkcionar Saveza komunista Srbije, došao u Kosovo Polje. Johnstone piše kako se incident dogodio kada je lokalna milicija, "koja je djelovala pod okriljem Komunističke partije u kojoj su dominirali Albanci", napala Srbe koji su se okupili kako bi protestirali zbog manjka pravne zaštite. Milošević im je tada, nastavlja, "spontano" poručio: "Nitko neće da vas bije". "Ako je ovo ekstremni nacionalizam, možda bi ga trebalo biti više", piše Johnstone, aludirajući ponovno na Cohenov tekst, u kojemu on, između ostalog, piše i kako je "Milošević bacio kockicu genocidnog nacionalizma i izgubio".

Potonju Cohenovu tvrdnju Johnstone naziva "grotesknom metaforom bez značenja". Nadalje objašnjava kako je Milošević pokušao "obuzdati naoružane separatiste, koje su tajno ali efektivno podupirale Albanija, SAD i Njemačka, a koje su namjerno izazvale represiju ubijajući i Srbe i Albance odane vladi". "Kao i Amerikanci u sličnim situacijama, Milošević se oslonio radije na vojnu nadmoć, nego na političke vještine". Ali čak i Međunarodni sud pravde za bivšu Jugoslaviju u Haagu, koji je sponzoriran od strane NATO-a, morao je odbaciti bilo kakve optužbe za 'genocid' na Kosovu, podignute protiv Miloševića", piše također kolumnistica, dodajući kako se to dogodilo "iz jednostavnog razloga - jer nikada nije bilo ni natruhe dokaza za takve optužbe".

Johnstone, piše, nigdje ne može naći Miloševićev citat kojega je Cohen spomenuo u svom tekstu. Objašnjava kako je pokojni srbijanski predsjednik kasnije kazao kako će narediti istragu o tom "incidentu vrijednom žaljenja". Također spominje i kako je Milošević naglasio kako "ljudska nesreća ne smije biti iskorištavana od strane nacionalista, kojima se svaka iskrena osoba mora oduprijeti". "Ne bismo trebali dijeliti ljude na Srbe i Albance. Radije trebamo odvojiti s jedne strane poštene ljude koji se bore za bratstvo, jedinstvo i etničku jednakost i, s druge strane, kontrarevolucionare i nacionaliste", citira Johnstone u svom tekstu Miloševića.

Milošević je dana kada je u povijest upisao rečenicu "Nitko ne sme da vas bije", išao na konzultacije s čelnicima kosovskih Srba i Crnogoraca i saslušao žalbe o njihovu teškom položaju u odnosu na većinske Albance na tada još uvijek autonomnom Kosovu. Johnstone piše kako su se sastali kako bi razgovarali o ozbiljnim ekonomskim i socijalnim problemima regije. Osim problema kroničnog siromaštva, nezaposlenosti i lošeg upravljanja fondovima za razvoj koje su financirale ostale zemlje bivše Jugoslavije, jedan od problema Kosova bio je i konstantan odlazak Srba i Crnogoraca pod pritiskom Albanaca, piše Johnstone, i dodaje kako su o tome redovito pisali i zapadnjački mediji.

Tu kao argument spominje članak od 12.srpnja 1982. godine objavljen u New York Timesu, u kojemu Marvin Howe piše o tome kako Srbi napuštaju Kosovo zbog diskriminacije i zastrašivanja od strane Albanaca. Sedam mjeseci nakon toga, piše Johnstone, u istom listu David Binder objavio je kako Albanci upravljaju novcem iz državnog proračuna u namjeri da preuzmu zemlju koja je u vlasništvu Srba. "U devedesetima je New York Times u potpunosti zaboravio što su pisali o Kosovu u osamdesetima. Zašto? Možda zato što je u međuvremenu nestalo sovjetskog bloka, a zajednica nezavisne, nesvrstane Jugoslavije više nije bila u strateškom interesu Sjedinjenih Država", piše Johnstone.

"Miloševićevo postupanje prema Kosovu je žalostan, ali ne i jedinstven slučaj"

Johnstone se nadalje pita što će biti sa Srbima koji još uvijek žive "u povijesnom dijelu Srbije zvanom Kosovo", pa predbacuje Cohenu da je u svom tekstu olako shvatio taj problem napisavši "da će neki od 120 tisuća Srba na Kosovu možda odseliti" ili, njegovim rječnikom, "hit the road".

U tekstu Johnstone, između ostalog, tvrdi kako Miloševićeva "represija naoružanih separatista na Kosovu" nikako nije bila jedinstven slučaj, nego da se radi o "standardnom postupku" koji svoje mjesto nerijetko nalazi u povijesti u "takvim okolnostima". "Žalostan, ali ne i jedinstven (postupak)", kaže Johnstone.

Nazivanje situacije na Kosovu "jedinstvenom" od strane SAD-a je propaganda, kaže kolumnistica te dodaje kako je Kosovo, kao i svako mjesto na Zemlji, jedinstveno. No, na načine koji nemaju veze s izgovorom SAD da ga preuzmu i pretvore u vojnu bazu, piše.

U tekstu Johnstone spominje i izvjesnog Milomira, kojeg je upoznala 1997. godine tijekom svog boravka na Kosovu. Milomir joj je, kaže, pričao o životu na Kosovu, između ostalog i o tome kako su mlađi naraštaji Albanaca odbijali učiti srpski jezik, kako su radije umjesto njega učili engleski te kako nije često odlazio u Mitrovicu zbog straha da ga Albanci ne pretuku. Spominje kolumnistica i kako su Albanci kroz lokalnu Komunističku partiju različitim administrativnim mjerama pokušavali smanjiti udio srpskog stanovništva i prije Miloševića.

Johnstone opisuje i kako su do sada škole, bolnice i ostale javne institucije, kao i lokalna ekonomija, funkcionirale uglavnom zahvaljujući pomoći iz Beograda. Albansko proglašenje neovisnosti Kosova izazvat će, piše Johnstone, krizu kada Kosovu budu ukinuta "takva značajna sredstva koja neovisno Kosovo ne može samo zamijeniti".

U međuvremenu, spominje dalje Johnstone, "bande albanskih nacionalista proglašavaju Zubin Potok albanskim, govoreći kako mora biti oslobođeno od Srba". Snimke tih bandi, kaže, dostupne su na YouTubeu, gdje ih se može vidjeti kako koriste Kip slobode kao svoj simbol te kako prijete Srbima, repajući na albanskom.

Također spominje i kako je Europska Unija tu da pruži zakon i red. No, red koji oni nude, je onaj definiran od strane albanskih nacionalista. Spominje i kako Srbija ima najveći broj izbjeglica u Europi, koji su žrtve "etničkog čišćenja u Hrvatskoj i Kosovu". "A Srbi ne mogu dobiti vize ili status izbjeglica u Zapadnoj Europi. Etiketirani su kao 'loši momci'. Jedino njihovi neprijatelji mogu biti 'žrtve'", ogorčena je Johnstone.

"Srbi su ti koji se boje Albanaca"

Kosovo je prije 1999. godine bilo mješovito društvo, objašnjava. Optužbe za apartheid su, kaže kolumnistica, isključivo albanska propaganda, koju su albanski nacionalisti odlučili iskoristiti kako bi opisali svoj vlastiti bojkot Srba i srpskih institucija.

Svaka policijska akcija protiv Albanaca, piše Johnstone, bilo da se radilo o sumnji na oružanu pobunu ili obično kriminalno djelo, Albanska mreža za ljudska prava opisala bi kao "kršenje ljudskih prava". Napominje pritom kako je ta mreža financirana od strane Sjedinjenih Država.

Johnstone nadalje piše kako su Srbi ti koji se boje Albanaca, kako su "jedino oni koji žive izvan Kosova mogli doista vjerovati da je Albancima prijetilo etničko čišćenje ili genocid". Srbi su, kaže ona, bili ti koji su se bojali. Prema njezinu iskustvu, "Srbi nikada nisu mrzili Albance, prema njima su osjećali samo strah".

Pita se nadalje hoće li nakon Srba i Goranaca i Europljani "morati na put"?. Samo se Amerikanci, piše, čine sigurnima u to da ostaju na Kosovu. "Skriveni u svom gigantskom kampu Bondsteel, oni kontroliraju strateške putove od Srbije do Grčke i usporedno nude gomili nezaposlenih Albanaca najbolje plaćena radna mjesta koja su ikada imali", a poglavito im, napominje Johnstone, nude opasan posao služenja američkoj vojsci u Iraku i Afganistanu.

 "Saga o nepravdi i licemjerju"

Još jedan pozamašan komentar osvanuo je na istom mediju. U njemu pod naslovom "Saga o nepravdi i licemjerju" o Kosovu piše George Szamuely, njujorški pisac i dugogodišnji komentator situacije na Balkanu. On kaže kako je "pravedni Zapad u Balkanu vidio priliku, baš kao i devedesetih, da paradira pred svijetom kao nepoznata pojava prvaka demokracije i zaštitnika muslimana".

Nadalje piše kako su ključne europske zemlje, uključujući i "preuslužne" Britance, prepoznavši u Kosovu pouzdan satelit za NATO i EU, obećale da će priznati nezavisnost Kosova. 

Szamuely piše kako su Sjedinjene Države, koristeći inženjerske vještine podružnice Halliburton, tvrtke kćeri korporacije Brown & Root Services, izgradile ogromnu vojnu bazu, kamp Bondsteel, koji zauzima 955 hektara. U sklopu kampa je izgrađen i zatvor. Kolumnist piše o američkom političkom establišmentu koji je uništio Jugoslaviju, a najviše na tom području učinilo je njegovo "klintonsko krilo".

Kako Szamuely vidi daljnji razvoj situacije na Kosovu? Kosovo će biti oduzeto Srbiji, a kosovski Srbi, Romi i ostale manjine bit će "nacipelareni", iako će NATO i EU u isto vrijeme pričati o tome kako su predani multikulturalnom, multietničkom, multi-štogod Kosovu. "Za svaki slučaj, Bruxelles će zacijelo uspjeti u podmićivanju par Srba da se vrate - ili čak stvore dom na Kosovu. Ti će 'povratnici' kasnije biti rekamirani kao dokaz da Kosovo prigrljiva 'europske vrijednosti'", piše Szamuely.

"Eto vam demokracije"

Nastavlja kako kosovskim Albancima neće biti dozvoljeno da sami rješavaju svoja politička pitanja. Prije svega, objašnjava, kao i u Bosni, ultimativnu moć imat će "birokrati" imenovani od strane međunarodne zajednice. Dužnost "kolonijalnog potkralja", poznatog pod imenom Međunarodni civilni predstavnik (ICR), obavljat će, piše kolumnist, jedan od bezbrojnih zapadnjačkih potrošenih i zamjenjivih političara koji se sele od jedne unosne i lagodne službe do druge. ICR će, primjerice, imati ovlasti da "poduzima pravne korake, ukoliko to bude potrebno, u slučajevima bilo kakvih akcija Kosova koje mu se čine kršenjem njihova dogovora". Između ostalog, njegova će riječ biti zadnja kod imenovanja čelnih ljudi u carinskim i poreznim službama, državnoj riznici, kao i glavnog direktora centralne banke. "Eto vam demokracije", poručuje Szamuely.

Kao dodatak tomu, nastavlja, Europska unija će sa sobom donijeti i Politiku europske sigurnosti i obrane (ESDP). Ta će misija "asistirati kosovskoj vlasti u uspostavljanju i unapređivanju njihova nezavisnog pravosuđa, policije i carine", "pratit će da su institucije lišene bilo kakvih političkih utjecaja", ta će misija, kako nadalje piše, podučavati i nadzirati područje pravosuđa, i pri tome će zadržati dio utjecajne moći. Tu spada, kako piše, i onaj dio gdje kosovske vlasti moraju surađivati sa spomenutom misijom, a jedan od načina na koji će to raditi je i "da odobri trenutni i potpuni pristup bilo kojoj web stranici, osobi, aktivnosti, postupku, dokumentu, ili bilo kojem drugom predmetu ili događaju na Kosovu".

Osim ESDP-a, tu će biti i Međunarodno vojno prisustvo (IMP), koje je osnovao NATO. IMP će, između ostalog, odgovarati za treniranje i razvoj kosovske vojske. ", zaključuje Szamuely.

"S obzirom na prijezir kojega Europska unija ima prema međunarodnoj vlasti, njezin ponos na sudjelovanje njezinih članica u bombardiranju Jugoslavije 1999. godine, njezin ravnodušan stav prema Srbiji koja gubi dio svog suverenog teritorija i jurisdikcije nad svojim sunarodnjacima, ideja o Europskoj uniji koja je sada spremna potegnuti svoj mač i priteći u pomoć kosovskim manjinama je smiješna", piše komentator.

Na kraju Szamuely zaključuje kako je čitav pristup Zapada kosovskom problemu obilježen koristoljubljem, neiskrenošću, i lošom vjerom. Piše kako za Amerikance Kosovo nije ništa više od jedne ogromne vojne baze. Od zahvalnih se Albanaca, piše nadalje, očekuje da svojim dobrotvorima zahvalnost pokažu tako da pristanu biti glavno oružje u budućim imperijalističkim ratovima. Europljanima je Kosovo prilika da pokažu svijetu da i Europa nešto znači. Predstavlja im, zaključuje pisac, i poligon za izvođenje različitih besmislenih socijalnih eksperimenata multikulturalizma i multikonfesijalizma  - "besmislenih pogotovo stoga što će Kosovo biti jedna od etnički najhomogenijih država Europe".

B.S.
Foto: AFP