Foto: Borna Čavrag/Index

BAD BLUE BOYS slave 26 godina, povodom čega jedan od njihovih lidera i predsjednik Udruge navijača Dinama, Danijel Hrnjak, na tribini poznat kao Sina, u velikom intervjuu za Index govori o turbulentnoj povijesti i ništa manje burnoj sadašnjosti ove navijačke skupine.

"Financiramo se sami, a Mamić nas više neće moći dijeliti"

"Kao što vidite, financiramo se sami" ponosno ističe Hrnjak tijekom razgovora ispred nove Dinamove suvenirnice - kućice od jednoj od veža u Ilici, koja je nakon što su se u nju uselili BBB, naravno obojana u plavo i oslikana simbolima Zagreba i Dinama.

Rođendan će Boysi proslaviti "radno i svečano". Uvertira je koncert zagrebačkih rock, punk i hard-core bandova u klubu Željezničar u petak navečer, a centralni događaji slijede u subotu: Okupljanje navijača na Trgu Bana Jelačića, s kojeg u povorci (navijački - korteu) u 15:30 kreću prema Maksimiru, na kojem se u 18 sati igra utakmica Dinama i Hajduka.

I tu već Boysi nailaze na "pomoć" kluba u organizaciji rođendana: "Mamić je sada stavio cijenu ulaznice za Sjever 50 kuna, a kada smo mi bili u bojkotu, dijelili su se dresovi. Ali, koliko god bio upad, mi ćemo ga platiti i doći na tribinu . To je njihova taktika da nam smanje broj i značaj, ali u tome neće uspjeti. Pozivamo sve navijače da nam se pridruže i da se izdignemo iznad podjela koje je fabricirao Mamić" pozvao je Hrnjak.

"Kakav je klub, mi smo još dobro ispali"

Kako ocjenjuješ prvih 26 godina Bad Blue Boysa?

Odličnim. BBB se nemaju čega sramiti. U cijeloj svojoj povijesti grupa se borila protiv nepravdi. Od osnutka '86. pa do 13. svibnja 1990. zagovarali smo hrvatsku neovisnost, nakon čega su BBB masovno otišli u rat. Poslije toga je uslijedila borba protiv Tuđmanovog režima i za povratak Dinamovog imena. Zadnjih desetak godina borimo se protiv nažalost još uvijek aktualne klike u klubu, koja ga dovela tu gdje je.

Sigurno se "nemate čega sramiti"?

Sigurno je da smo imali kako lijepih, tako i ružnih momenata, ali kada podvučemo crtu, kakav je klub, dobro smo na kraju ispali.

"Hukanje Belleu bila je interna zezancija za koju smo znali da je javnost neće shvatiti"

Hukanje Henriju Belleu u Puli?

To nam stvarno nije trebalo, pogotovo ne u ovim danima. Ali, hajka koja je nakon toga krenula po medijima, gdje se cijelu grupu prikazivalo kao rasističku, stvarno je prenapuhana. BBB su kroz bližu i dalju povijest imali sjajne odnose s tamnoputim igračima, sjetimo se samo Kostarikanca Medforda, preko Kwedija i Chage, pa do nedavno, kada smo u Zaprešiću skandirali Eduardu. Ovo je više bila interna zezancija za koju smo znali da je javnost neće shvatiti. Ispalo je malo degutantno. Ružno zvuči, ali ne treba od toga praviti famu. Sredinom 90-ih je puni Maksimir, 40-ak tisuća ljudi hukao Asprilli i Mass Sarru, ali nitko to nije ni primjećivao. Danas se podigne medijska hajka kada Belleu zahuče doslovno dvoje ljudi. Eto, to je u Puli bio slučaj.

Koji su vaši "mehanizmi" djelovanja na one što tako sramote skupinu?

Imamo svoje metode uvjeravanja, to nije nikakva tajna. Mi ne možemo funkcionirati po demokratskom, nego po hijerarhijskom načelu, gdje se vrlo jasno zna tko je u vrhu skupine i koga se treba slušati. Imamo pravila ponašanja na tribini kojih se svi BBB trebaju pridržavati.

"Otkazivanje druženja igrača s navijačima zbog opasnosti od BBB-a je jedna u nizu Mamićevih laži i podvala"

Dinamo je napravio famu od opasnosti koju predstavljate po klub i ostale navijače i zbog toga je otkazao druženje s navijačima na Črnomercu prije derbija s Hajdukom?

Nije ni prvi ni zadnji put da iz njihove kuhinje dolaze takve laži, podvale i pamfleti, ali to je jedini način borbe koji im je preostao. Očito je da su defenzivi i ova njihova priopćenja u kojima na rješavanje problema BBB-a pozivaju sve, od Bajića do Ban Ki-moona, podsjećaju na propagandne uratke srpske tvornice laži - njihove televizije za vrijeme rata. Žalosno je što neki nasjedaju na takve nebuloze, ali svatko sa zdravim razumom zna tko su i kakvi ljudi koji to pišu, a nama je satisfakcija da laž možda može uspjeti kratkoročno, ali na duge staze nikako.

Kakav je vaš odnos s igračima Dinama?

Navodni sukob s njima je fantastično insceniran i odigrano od strane klupske vrhuške, koja u sukobu s nama igrače koristi kao doslovno živi štit. Nemamo nikakvih problema s njima, to su dečki koji nose dres Dinama i zbog toga zaslužuju naš respekt. Naravno, o tome kako neki od njih nose taj dres i koliko respekta prema njemu pokazuju i koliko ga mi imamo za njih, dalo bi se razgovarati.

"Za debakl u Ligi prvaka zaslužan je Mamićev ustroj kluba kao trgovačkog društva, gdje i klinci od 15 godfina sve računaju u eurima i čekaju kad će se prodati"

Kako komentirate katastrofalan nastup igrača u Ligi prvaka, gdje su osramotili klub?

Nekidan sam pričao s jednim donedavnim igračem Dinama, koji mi je rekao kako je za to prije svega zaslužna užasna atmosfera u klubu, gdje se Zdravka Mamića, maksimirskog Kim Jong Ila, mora pitati za apsolutno sve i gdje svi ispaštaju zbog njegove borbe s apsolutno svima i s tim se slažem. Rezultat i igra protiv Lyona su sramota, ali sve to smatram proizvodom trule atmosfere u klubu, koja navijače tjera od njega, a od kluba radi trgovačko društvo.

Ali ni tu nije kriv samo Mamić, nego i cijela struktura koju je ustrojio u klubu, gdje se klince od 15-16 godina uči da od najranijih dana razmišljaju samo o vlastitoj prodaji i gdje se vrijeme ne računa po godinama kada smo osvojili titulu, kup ili igrali skupinu Lige prvaka ili Kupa Uefa, nego je jedina jedinica i referenca euro, odnosno tko se i kada za koliko prodao.

Kad se klub plasirao u Ligu prvaka, isključivo se govorilo o tome hoće li se zaraditi 7 ili 10 milijuna eura, koliko će naplaćivati karte i koga će nakon toga uspjeti prodati. Nitko nije rekao, ajmo nešto odigrati!

"Liga prvaka za kunu" i podmićivanje gledatelja dresovima i šalovima, navijačima je zgadilo klub"

Akcije karta za kunu u kvalifikacijama za LP, poklanjanje dresova, šalova, kapa u Europa ligi?

To je katastrofalan potez, kojim se poručuje da klub ne vrijedi ništa, odnosno da vrijedi kunu i to je ono što nas možda više smeta od teških poraza. To omalovažavanje kluba "Dat ću ti šal, ajde mi dođi", je onom tko poštuje identitet i tradiciju tog kluba, nešto što mu ga zgadi, jer se takvim potezima i načinom kojim se klubom vlada navijače tjera.

Zadnja etapa u stalnoj "borbenoj" povijesti BBB-a je ona koja još traje: Protiv Mamića. Što je u toj borbi najteže?

Najteži je osjećaj nemoći, jer aktualni Mamićev režim nije vladajući kao što je bio Tuđmanov 90-ih, ali je itekako dobro povezan i isprepleten s bilo kojom političkom garniturom koja je na vlasti.

"Zagrepčani su okrenuli leđa Dinamu"

Meni je najteže što su Zagrepčani okrenuli leđa Dinamu i pokazuju jako malo interesa, osim kad su u pitanju povremeni i rijetki spektakli. Osim toga, najteže mi je palo 13 mjeseci bojkota. To je bio križni put, izgledalo je kao da pasivno gledamo sve sa strane. Ali mislim da smo poslali dobru poruku, jer sada nitko ne može reći da smo mi problem koji priječi Dinamo da ostvari bolje rezultate, jer nije nas bilo više od godinu dana, a klub nije značajno napredovao.

"Neću tužiti Mamića, osušila bi mi se ruka da od njega uzmem kunu"

Hoćeš li tužiti Mamića zbog čitanja podataka iz tvog dosjea na javnoj televiziji?

Mamić je govorio da on nije druker, ali samo dan poslije našeg dolaska na Dinamovu presicu, završio sam na obavijesnom razgovoru na policiji jer me prijavio da sam mu prijetio. Neću ga tužiti, ne samo što to nije navijački, nego ne želim njegovu ispriku i nijednu kunu. Mislim da bi mi se osušila ruka da je uzmem.

"Ne bježimo od činjenice da pojedini članovi BBB-a rade nerede"

Nepotrebni i često ničim izazvani neredi koje vaši pripadnici rade po cijeloj Europi. Kako se protiv toga boriti i želite li to uopće, jer ne možemo se praviti da toga nema?

Mi to nikada nismo ni radili, negirali takve događaje. Kao svaka navijačaka skupina, nismo cijepljeni od toga. Neću reći da je to naš temperament, to su jednostavno situacije koje nas prate kroz cijelu povijest; od Bergama i Auxerrea do Zuricha i Milana. Buntovnički mentalitet, proizišao iz stalnih konfrontacija s klubom, svakako je pridonio tome.

Koji su bili najteži trenuci za samu grupu u posljednjih godina? Namjerno spominjem to razdoblje, jer nije tajna da ste imali velikih unutarnjih problema.

Svakako. To je upravo razdoblje prije bojkota, znači 2010. ili godina prije, kada smo upravo suočeni s velikim internim problemima, neke ljude odstranili, a neki su sami otišli. Tako da smo od tog vremena do danas prošli veliku smjenu generacija, ali grupa je sada prvi put u svemu neovisna od bilo koga: kluba i grada. Kao što vidite (razgovor smo vodili ispred nove suvenirnice u Ilici), financiramo se sami, a što se tiče jedinstva na tribini, mislim da nikad nismo bili složni kao danas.

"Raskol u grupi 2009. nam je pomogao"

U javnosti i navijačkim krugovima se dosta pričalo o previranjima unutar BBB-a. Kako ste, kao što si rekao, "odstranili" ljude koji više nisu u grupi i zbog čega su oni morali otići?

Dobar dio toga bi zadržao za nas. U našoj povijesti postojao je oblik suradnje s klubom koji nije bio prihvatljiv tada, a ni sada i koji je 2009. doveo do velikog raskola u grupi i baš zbog toga što ne želimo biti pod utjecajem kluba ili ikoga sa strane, htjeli smo prekinuti veze s ljudima kojima je takav model suradnje s klubom odgovarao. Na kraju, mogu reći da čak oni nisu toliko odstranjeni, koliko su sami otišli kad su shvatili da su u manjini.

"Počela je nova era BBB-a"

Znači, svjedočimo novoj eri BBB-a?

Apsolutno. Prestankom bojkota i ponovnim aktiviranjem na tribini, pojavili su se novi ljudi koji su preuzeli vodstvu grupe. Svakako je to početak nove ere što znači novi način razmišljanja i funkcioniranja.

U navijačkom svijetu je već odavno zavladao trend "frakcija" unutar nekad monolitnih skupina. Među BBB-ima je prvo došlo do te podjele. Jesu li takve fragmentacije dobre za skupinu?

Frakcije su dobre, ali ih treba svesti na minimum. Nakon razdoblja kada je bilo nekoliko frakcija u našoj skupini, sada ih ima svega nekoliko. One su dobre ukoliko potiču pozitivan rivalitet unutar skupine i nisu ništa neprirodno ukoliko se tako unutar BBB-a pojedine grupe natječu u izradi transparenata, osmišljavanju koreografija, bakljada... Mi smo velika grupa i normalno je da postoje podjele oko nekih pogleda na funkcioniranje i vodjenje tribine ali oko glavnih stvari vezanih uz rad i djelovanje grupe postoji suglasnost. Probleme rijesavamo dogovorom jer nam je interes Dinama i grupe iznad svega.

"Svuda nas ide između 1500 i 2000"

Koliko broji vaše jezgro, odnosno koliko vas se može očekivati na svakoj utakmici?

Oko 1500 najaktivnijih, do 2000 ljudi. Kao što se može primijetiti, naš broj na domaćim i gostujućim utakmicama ne varira previše.

S obzirom da ste prošli prilično turbulentno razdoblje, jesu li vam tijekom njega podršku davali stariji navijači?

Stoje iza nas, bilo savjetima ili moralnom podrškom. Još uvijek su s nama, oni koji su zadržali navijačku šprehu, koji razumiju navijački način života.

"Oni koji napadaju dalmatinske studente zbog naglaska su možda bili u navijačkom svijetu, ali ga nisu shvatili"

Nažalost, kao kolateralne žrtve "navijačkog načina života", u Dalmaciji padaju ljudi koji se dolaze na kupanja sa ZG tablicama, a u Zagrebu studenti s dalmatinskim naglaskom?

Kolataralnih žrtava ne smije biti. Ako se sukobi među navijačima i dogode, oni moraju biti na muški, viteški način. Takvi napadi na ljude čiji je jedini grijeh "pogrešna" registracija ili naglasak, djela su ljudi koji u možda i bili u navijačkom svijetu, ali ga nisu shvatili. Toga će uvijek biti i nijedna vlast to neće iskorijeniti. Međutim, to je dosta potenciraju mediji pumpanjem atmosfere koja počinje danima prije velikih derbija. Na hrvatskoj navijačkoj sceni huliganstvo nije toliko prisutno kao što mediji prikazuju.

"Zagreb nije postao nesiguran grad"

BBB su jedan od simbola zagrebačkih ulica, koje posljednjih godina vikendima navečer više nisu inspiracija za pjesnike, nego za crne kronike. Premlaćivanja, iživljavanja, deset na jednog i sve to među mladima zbog kojih Zagreb više nije siguran grad?

Ne mogu se složiti s tom konstatacijom. Zagreb je veliki grad i po zakonu velikih brojeva ima i više nasilja. Pogledajte policijske statistike pa ćete vidjeti da je svega toga bilo i prošlih desetljeća, samo je sada to sve medijski puno više praćeno. Možemo povući paralelu s našom grupom: Mi smo danas kamilica u odnosu na ono što smo bili 90-ih, kada je dobar dio BBB-a bio huliganska ekipa. Danas je toga puno manje, ali je više medijski pokriveno.

"S Torcidom je na reprezentaciji primirje, tuku se usijane glave"

Sukobi između BBB-a i Torcide i sačekuše na utakmicama reprezentacije Hrvatske?

Istina je da je dolazilo do sukoba na utakmicama Hrvatske u Zagrebu i Splitu, ali to je djelo pojedinaca, usijanih glava koje je teško kontrolirati. Torcida i mi imamo dogovor da je na utakmicama reprezentacije primirje, a to što se nekad na utakmicama reprezentacije pjetlići zakače i potuku...

"Zagreb nam je bio nadomjestak za Dinamo, Cibona velika ljubav, Medveščak je iskoristio vakuum od Mamićevog Dinama"

Kako radimo obljetničarski intervju, moramo podsjetiti na klubove koje su Boysi tijekom postajanja pratili uz Dinamo - rukometaše Zagreba, košarkaše Cibone, ali se osvrnuti i na već nekoliko godina aktualni gradski sportski hit - hokejaše Medveščaka?

Medveščak je iskoristio vakuum koji je Dinamo ostavio, odnosno ljude kojima se klub zgadio zbog Mamića. RK Zagreb je bio nadomjestak za Dinamo u vrijeme Croatie, jer nam na utakmicama u Ledenoj dvorani nisu branili unositi Dinamova obilježja i jer su nam puštali Dinamovu himnu. Ne smijemo zaboraviti Cibonu, jer je jako puno osnivača Dinama pratilo Cibonu po bivšoj državi i Europi, od Atene do Budimpešte i Novog Sada.

Gdje si ti bio i što si radio 1986. kad su BBB osnovani?

Imao sam dvije godine. Dinamom i navijanjem sam se zarazio od kada znam za sebe, točnije od kada sam dobio Dinamov dres s brojem 7. Porijeklom sam iz Bosanske Posavine, kraja u kojem je navijanje za Dinamo bilo više od samog nogometa, označavalo je prije svega nacionalnu pripadnost. Prva utakmica mi je bila po dolasku u Zagreb 1992., finale Kupa koje je Dinamo izgubio od Inkera i od tada traje neprekidno. Dinamo je dio cijelog života i od ranog dana svakog jutra, kada se prvo gledaju i čitaju vijesti iz kluba, novosti o igračima, pojačanjima...