Foto: Shutterstock

DANAŠNJI pedijatri susreću se sa sve manje slomljenih kosti od pada sa stabla, a sve više s ozljedama nastalim dugotrajnim ponavljanim pokretima uzrokovanim, primjerice, igranjem igrica ili tipkanjem na tipkovnici.

"Više se volim igrati unutra jer su mi unutra sve elektroničke igrice", citiran je učenik četvrtog razreda u knjizi Last Child in the Woods (Posljednje dijete u šumi) u kojemu autor Richard Louv stvara termin "nature deficit disorder" ili poremećaj deficita prirode.

Ne radi se o medicinskom terminu, već o društvenom trendu kojim objašnjava "danak ljudskog otuđenja od prirode, uslijed kojega je došlo do smanjene upotrebe osjetila, poremećaja pažnje i više stope fizičkih i duševnih bolesti". "Odgajamo prvu generaciju Amerikanaca koji nemaju veze s prirodom, a taj narušeni odnos rezultira pretilom i depresivnom djecom s poremećajem pažnje", dodaje, javlja portal The Daily Green.

Vanjski svijet nije toliko opasan

Društvo nehotice uči djecu da se boje vanjskoga svijeta jer iz njega vrebaju opasnosti kao što su promet, priroda i nepoznati ljudi te im savjetuju da radije ostanu unutra. Možda se sjećate beskrajne igre vani s prijateljima i nekoliko ulica dalje od vaše kuće. Do 1990. godine radijus u kojem se devetogodišnjak igra smanjio se na jednu devetinu od prostora u kojemu se dijete igralo dvadeset godina ranije. Mali Amerikanci više ne provode vrijeme ni u vlastitim dvorištima.

Iako mladi danas imaju mnogo obveza, poput sportova, različitih tečajeva i instrukcija te dodatnih poslova, istraživanja pokazuju da upravo prirodno okruženje igra važnu ulogu u djetetovu razvoju, uključujući vještine kao što su rješavanje problema i kritičko mišljenje. Louv skreće pozornost i na istraživanje o poremećaju deficita pažnje Sveučilišta u Illinoisu koje pokazuje da izloženost prirodi smanjuje simptome tog poremećaja.

Autor stoga poziva odrasle da djecu vode na izlete u prirodu, planinarenje i kampiranje ili da ih jednostavno potiču da provode vrijeme vani.