Nitko osim Hrvatske već 84 godine nije poslao na SP izbornika sa samo pet utakmica u seniorskom nogometu!

L.Š.

18:13, 14. srpnja 2014.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Foto: Index

KRAJ Svjetskog prvenstva donio je slavlje Njemačke, trijumf dugogodišnjeg rada i trenerske filozofije Joachima Löwa, koju su njemački reprezentativci usvajali tijekom nekoliko ciklusa, između ostalog potvrdivši tezu kako uspjeh nikada ne dolazi preko noći te kako je iskustvo vrlo često nenadomjestivo.

Usporedili smo stoga iskustvo izbornika i njihovih rezultat na Mundijalu, a indikativan je podatak kako je od šest najiskusnijih izbornika na SP-u čak pet prošlo skupinu. Od toga je troje ušlo među četvrtfinale, a dvoje u polufinale. Neiskustvo je, pak, u velikom broju slučajeva rezultiralo ispadanjem u skupini. Od devet najmanje iskusnih izbornika čak šest nije uspjelo proći skupinu. Pošlo je to za rukom tek Wilmotsu sa sjajnom generacijom Belgije, za koju mnogi tvrde da je mogla i morala dalje te Stephenu Keshiju, koji se s Nigerijom provukao ispred BiH u osminu finala.

Naravno da količina iskustva nije presudan faktor uspjeha, niti netko može reći da je strateg s 20-godišnjom karijerom u prednosti u odnosu na trenera s 10-godišnjim iskustvom, međutim za sve postoje granice. Pet seniorskih utakmica, koliko je vodio Niko Kovač uoči svjetske smotre, smiješna je brojka koja neupitno otkriva mnoge propuste u igri hrvatske reprezentacije. Čak i ako ne ulazimo u taktičke varijante Kovača, neke stvari poput tvrdoglavosti, odnosno nespremnosti uvažavanja drugačijeg mišljenja ili priznavanja vlastite pogreške, često znaju biti od presudne važnosti.

Ottmar Hitzfeld - Sa Švicarskom je napravio koliko je mogao, preko Ekvadora i Hondurasa odradili su zacrtano i prošli skupinu, a iskusni Nijemac pametnom igrom dočekao je i Argentinu. Odveo je susret u produžetke, skoro i do jedanaesteraca, a za nešto više nedostajalo je malo sreće i prisebnosti ofenzivaca.

Roy Hodgson - Još jedan podbačaj Engleske ipak nije obojan samo crnim tonovima. Jednom modernijom engleskom igrom, s predstavljanjem nekoliko talenata Hodgson je kupio simpatije neutralnih promatrača, no ništa više od boljeg dojma i udaranja temelja za budućnost nije uspio.

Jorge Luis Pinto - Izbornik najugodnije iznenađenja Mundijala sigurno spada i među najljepše trenerske priče. Nadmudrio je sve protivnike u skupini smrti i Kostariku u osminu finala odveo s prve pozicije. U šahovskoj borbi protiv Grčke bilo je više prisebnosti u udarcima s bijele točke, uspio je 120 minuta sačuvati mrežu netaknutom protiv Nizozemske, no ovaj put su mu jedanaesterci presudili.

Luiz Felipe Scolari - Ni bogato trenersko iskustvo i iskustvo osvajanja Mundijala nije pomoglo velikanu brazilskog nogometa koji će zauvijek biti obilježen kao izbornik reprezentacije Brazila koja je "popila" sedmicu od Njemačke u polufinalu Svjetskog prvenstva na domaćem terenu. Tvrdoglavost i vjerovanje momčadi koja je godinu dana ranije ostavila sjajan dojam na Kupu konfederacija, a brojni potezi naišli su na kritiku nogometne javnosti. Mada, lako je biti general poslije bitke, jasno.

Louis Van Gaal - Trebala je ovo biti njegova trenerska disertacija, po nekima je možda i bila, oduševio je pragmatičnom igrom sa snažnim rukopisom stratega, čak i privremenom promjenom cijele nizozemske nogometne filozofije. Ostat će u pamćenju zamjena vratara prije raspucavanja s bijele točke, no u polufinalu je možda nedostajalo malo više srca, a malo manje razuma. Odlučio je čekati do kraja, ne krenuti u rizik protiv Argentine, ali jedanaesterci se ovaj put nisu pokazali sretnim za njega.

Fernando Santos - On već godinama s Grčkom radi isto, drži tu reprezentaciju momčadskom igrom negdje na maksimumu onoga što im individualna kvaliteta omogućuje. Možda neatraktivni za oko, ali rezultatski svrsishodni, Grci su primjer reprezentacije sa snažnim trenerskim pečatom.

Volker Finke - Iskusni njemački strateg doveden je u Kamerun da ukroti Lavove, ali taj nimalo jednostavan zadatak nije uspio ispuniti. Nesuglasice i manjak jedinstva u reprezentaciji bacili su sve taktičke planove u vodu, a Kamerun ostavili bez boda i s možda i najgorim dojmom čitavog natjecanja.

Fabio Capello - Ukoliko gledamo koliko zarađuje, Capello je definitivno podbacio. Vaha ga je nadmudrio, Alžir je ostao ispred, a ostanak u skupini Capello može zahvaliti i vrataru Akinfejevu, autoru nekoliko krucijalnih grešaka.

Cesare Prandelli - Kontinuirani rast koji je pokazivao proteklih godina s Azzurrima naglo se rasplinuo, šok od Kostarike nadograđen je konačnim šokom protiv Urugvaja i ispadanjem u grupnoj fazi. Bez ulaženja u detaljniju analizu, može se reći da mu se kockanja s nekim potezima, ponajprije povjerenje u Balotellija, nisu isplatila i njegovoj epizodi na klupi Italije je došao kraj.

Vicente Del Bosque - Branitelji naslova su potpuno podbacili, jedna velika generacija je otišla na mala vrata sa najveće pozornice. Del Bosque jednostavno nije uspio dovesti ekipu na psihološki i voljno dovoljno visoku razinu, očitavalo se to u svim susretima, a onda su sve taktike i individualne klase pale u vodu.

Alberto Zaccheroni - Došao je s Japanom napraviti nešto veće od uobičajenog, no nije napravio ništa posebno. Imali su Samuraji dobru priliku uzeti bodove protiv Obale Bjelokosti, još veću protiv Grčke s igračem više, no iskusni Talijan nije uspio posložiti Japance na željeni način.

Didier Deschamps - Trener koji svugdje gdje dođe donosi trofeje napravio je od ove francuske reprezentacije momčad, dijametralno suprotne unutarnje atmosfere od scena prije četiri godine i "ludnice" pod Domenechom. Uhvaćen je odličan zalet za domaćinski Euro za dvije godine, igrali su ravnopravno sa kasnijim svjetskim prvacima u četvrtfinalu, a na scenu je stupilo nekoliko mladih i potentnih igrača.

Oscar Tabarez - Izgleda da je igra Urugvaja previše ovisila o Luisu Suarezu, u onom trenutku kad su ostali bez njega nedostajalo je u osmini finala konkretnosti i direktnosti, pitanje je da li je Tabarez na to mogao utjecati. Dobro posložena i čvrsta Kolumbija bila je ipak previsoka prepreka u osmini finala.

Joachim Löw - Vjerovao je sebi, vjerovao je ovoj skupini igrača i sustavu kroz koji je proteklih godina prošlo mnogo više od ona 23 igrača koja su Njemačkoj donijela četvrti naslov. Bio je i strpljiv i tvrdoglav, njegov Elf nitko nije uspio nadigrati, a tijekom 90 ili 120 minuta njemačka kvaliteta je uvijek u jednom trenutku isplivala. Stvorio je momčad, stvorio je svjetske prvake.

Vahid Halilhodžić - Bosanskohercegovački trener donio je glavu i rep afričkoj reprezentaciji, sve prednosti alžirskih igrača je uklopio u jedan dobro razrađen sustav i sasvim zasluženo je s njima dohvatio drugi krug. Pamtit će se i sjajna izvedba protiv Njemačke, koju je u osmini finala spašavao Neuer, može se reći da su Alžirci bili najbliže izbacivanju Elfa sa SP-a.

Paulo Bento - Radnički pristup koji ga je krasio kao igrača pokušao je prenijeti i na portugalsku reprezentaciju, no ona je ostala negdje u raskoraku. Nije uspio povezati redove, a individualnoj snazi pojedinaca oštricu su otupjeli snažni njemački i američki blokovi.

Miguel Herrera - Jedan od hit izbornika ovog ljeta. Došao je privremeno na klupu Meksika, ali u nešto više od pola godine stvorio je kolektiv sazdan većinom od igrača iz domaće lige. Hrvatska je na svojoj koži osjetila posloženost meksičkih redova, reprezentativcima je Herrera prenio i svoju silnu energiju, a ispuhanost u završnoj fazi susreta protiv Nizozemske stajao ih je četvrtfinala.

Carlos Queiroz - Limitiranu momčad Irana pretvorio je u jedno od najčvršćih ekipa natjecanja, no manjak ofenzivne moći niti jedan trener ne može nadoknaditi.

Ange Postecoglou - Mnogo rada, mnogo discipline, borbe i agresije vidjeli smo kod Australaca, a susret protiv Nizozemske pokazao je da Postecoglou ima plan i mogućnosti da ovu generaciju Socceroosa na idućim Mundijalima ne dočekuju s epitetima "najslabijeg sudionika", što se često spominjalo prije Brazila.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Safet Sušić - Doveo je Zmajeve na Mundijal, ostvarena je i prva povijesna pobjeda na SP-ima, no susret protiv Nigerije, onaj najbitniji za BiH, Sušić nije pripremio na najbolji način. Taktika je otkrila dosta rupa, mada se zasigurno učinjeno u Brazilu ne može nazvati velikim podbačajem.

Jorge Sampaoli - Vratio je duh i igru Marcela Bielse u čileansku momčad. Ofenzivna orijentiranost, presing i izuzetna pokretljivost forte su ove generacije Čilea, koja je mogla i preko Brazila u osmini finala, ona greda Pinille još dugo će im biti u mislima.

Alejandro Sabella - Dočekan s dosta suzdržanosti među argentinskom javnošću, Sabella je odveo Gauče korak do sna. Mijenjao je tijek turnira, što prisilom, što izborom, stvorio jednu čvrstu momčad, no u napadu je ipak previše toga ovisilo o Messiju i Di Mariji. Tu se, uostalom, može tražiti i razlog poraza u finalnom ogledu.

Jürgen Klinsmann - Prije SP-a bio je na udaru američkih medija i javnosti izborom ekipe, pogotovo zbog izostavljanja legende Landona Donovana, no jedna pomlađena momčad SAD-a, koja se zapravo gradi za sljedeći veliki turnir, ostavila je sjajan dojam s ugrađenim njemačkim momčadskim i borbenim duhom. Uostalom, zarazio je Amerikance nogometom, što nije lako u moru popularnijih sportova na sjevernoameričkom kontinentu.

Luis Fernando Suarez - Honduras je došao iznenaditi, no u tome u Brazilu nije uspio. Jedna od grubljih reprezentacija Mundijala jednostavno nije imala kvalitetu za išta više od opraštanja u skupini i tu prestaje svaka polemika oko veće uloge izbornika u njihovom ispadanju prije osmine finala.

Reinaldo Rueda - Ekvador je došao s nadom da može biti ispred Švicarske i/ili Francuske, na pogon Ennera i Antonia Valencije, na svom kontinentu, no Ruedu je u ključnom susretu nadmudrio Ottmar Hitzfeld, a kasnije krivi korak Švicaraca ipak nije dočekan.

Jose Pekerman - Argentinac na klupi Kolumbije složio je ekipu bez Falcaa, pokretljivu, s dozom čvrstine u obrani i spremnom kazniti sve greške protivnika u napadu. Prvi krug su zaključili sa sjajnim dojmom, na pogon sjajnog Jamesa Rodrigueza srušili i Urugvaj, ali dojam je da su u četvrtfinalu protiv ranjivog Brazila više razmišljali o destrukciji, umjesto da se ofenzivom suprotstave Cariocama. Posljednjih desetak minuta sugerira da je trebalo ranije krenuti s takvim pristupom.

Stephen Keshi - Nigerijski stručnjak poveo je Nigerijce u borbu s BiH i u ključnom susretu su pomalo na iskustvo svladali Zmajeve. Manjak kvalitete pokušali su nadoknaditi zatvorenijom igrom protiv Francuske u osmini finala, no jednostavno nisu izdržali do kraja protiv snažnijeg protivnika.

Marc Wilmots - Belgija je došla s velikim očekivanjima u Brazil, Wilmots je u početku miksao, tražio najbolje među onima najveće reputacije i onih u najboljoj formi, no preko Argentine nije uspio. Možda je i nedostajalo više iskustva u Wilmotsa, koji je iza sebe prije SP-a imao tek 50-ak vođenih susreta, ipak je on trener koji se tek afirmira na sceni.

James Kwesi Appiah - U Gani očito postoji mnogo više problema i sitnica o kojima trener mora voditi računa, a ne samo o taktici. Crne zvijezde prikazale su nekoliko lica, od oscilacija protiv SAD-a i Portugala do sjajnog suprotstavljanja Njemačkoj, no Appiah očito nije bio u stanju ukrotiti nemirni duh Afrikanaca.

Sabri Lamouchi - Prgavi Francuz došao je na SP kao najmlađi izbornik, s tek 20 utakmica vođenih s klupe prije početka turnira, a njegov inat vidio se u odnosu prema Drogbi, njegovim postavljanjem na klupu i uvođenjem tek u nastavku susreta. S ovom generacijom Slonova mogao je i više, pokraj Grčke je u utakmici odluke bilo prostora za prolazak, ali slobodno se može reći da je manjak iskustva izbornika Bjelokošćane ostavio bez drugog kruga.

Hong Myung Bo - Južna Koreja došla je kao relativna nepoznanica na Mundijal, a njihov izbornik vodio je tek 16 susreta prije Mundijala. Vaha je svog južnokorejskog kolegu dočekao u drugom kolu skupine i s Alžircima pokazao mudriju trenersku stranu od svog suparnika.

Niko Kovač - S pet utakmica u seniorskom nogometu, Niko Kovač je uz 29-godišnjeg Tramotolu (izbornika Gaučosa iz 1930. godine) jedan od najneiskusnijih i najmlađih stratega svih vremena na svjetskim smotrama. Bilo je u prošlosti nekoliko sličnih slučajeva, poput onog Jurgena Klinsmanna, koji je 2004. godine kao potpuno neiskusan trener dobio priliku voditi Elf, međutim slavni njemački golgeter imao je pune dvije godine prije velikog natjecanja da uigra momčad i stekne potrebito iskustvo. Uoči starta SP-a, Klinsmann je već odradio 27 utakmica na klupi reprezentacije. Kovač s druge strane nije imao ni vremena ni iskustva slijedom čega je bilo iluzorno očekivati prolazak skupine.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.