50 kuna za kavu na Stradunu nije puno
Foto: Index
ŽIVIMO već 27 godina u nekom tržišnom okruženju, da ne kažem kapitalizmu, pa čak nam je domaća verzija socijalizma imala neke natruhe tržišta – a opet se svake godine pojavi sezonska tema: "Koliko košta kava u Dubrovniku!" Mediji danas nepogrešivo znaju što se čita, a pitanje kave i Dubrovnika u sezoni valjda je jedno od ključnih za sam opstanak Hrvatske.
Ne samo da mediji o tome pišu, već se uredno po društvenim mrežama, od Fejsa do Instagrama, dijele fotke ne Dubrovnika u smiraj Sunca, ne Straduna u rano jutro – već cijene kave s mlijekom i mineralnom u kafićima na Stradunu. Tema je čini se i dalje svježa – takve slike imaju na doslovno tisuće sheranja i komentara.
Pitanje ispijanja kave s mlijekom na Stradunu čini se kako bi trebalo biti neko važno, moguće i ustavno pravo u Hrvata, jer kako inače objasniti takvu zainteresiranost za cijenu pića u desetak kafića u kojima većina Hrvata nije sjela nikada u životu? Što bi tek bilo da se naručuje 30-tak godina star viski?
Zakon ponude i potražnje
Komentari ispod fotografija računa su genijalni. Neki kažu kako bi vlasnicima kafića trebalo udariti dodatni porez na „ekstrazaradu“ (kao da danas poduzetnike već ne deru na sve strane!), drugi zazivaju da država propiše cijene koje bi svima bile dostupne, treći kako bi trebale postojati dvojne cijene za domaće i strance. Sve kako bi "domaći čovik" mogao popiti kavu, to temeljno ustavno pravo svakog Hrvata.
Istovremeno, na talijanskim ili francuskim portalima i društvenim mrežama nećete naći čuđenje nad cijenama u središtu Pariza, ili trgovima s kojih se lijepo vidi La Tour Eiffel, a da ne spominjemo cijene na Piazza San Marco u Veneciji, Na oba mjesta ćete nešto što se samo uz puno mašte može nazvati kavom platiti i par puta više nego u Dubrovniku. Zašto? Pa jer su ljudi u tim zemljama naučili kako će cijene biti upravo tolike koliko je netko za nešto spreman platiti.
Ukoliko je kafić u kojem je cijena kave 30 ili 50 kuna pun i traži se „mjesto više“, onda znači da je cijena ne pogođena, nego niska, i trebala bi biti viša. Ako je kafić pun recimo 80 posto, onda možemo reći kako su cijene primjerene, ali ako je uglavnom prazan, onda je ili skup ili možda u tom gradu ne postoji potreba za takvom uslugom. I to je svima jasno – osim valjda u Hrvatskoj!
To što je vama 50 kuna "puno" – to je vaš i samo vaš problem. Ako ste sjeli tamo gdje je cijena očigledno iznad vaših mogućnosti (inače se ne biste žalili online), i to uredno piše na cjeniku, onda ili platite ili otiđite dalje, kako bi netko drugi mogao sjesti.
Mislite da je skupo – pijte drugdje
U Hrvatskoj postoji neki stav "ja si to imam pravo priuštiti" – pa nemate, tj. imate ako možete platiti, ali u socijalna prava ne spada kava na glavnom trgu Dubrovnika, na Rivi u Splitu ili u Bogovićevoj u Zagrebu. Istini za volju, kava je tamo uglavnom osrednja, a ono što plaćate je ugođaj, pravo na pogled i "status", što ako vam je važno - uredno i košta.
Kako se u Hrvatskoj puno toga vrti upravo oko "statusa" tipa gdje tko pije kavu – ugostitelji će to i fino iskoristiti. Vi plaćate za luksuz sjedenja na takvom mjestu, ugostitelj plaća porez i zaposlene i zakup koji je na tim mjestima priličan – i svi sretni.
Ako niste sretni cijenom, ima odmah iza ugla kavica po bitno nižoj cijeni, a ako je i to problem – kupite si pola kile kave, skuhate doma i u termosicu, bit će i bolja nego u većini kafića. Mislite da će vam se drugi smijati? Vaš problem, onda sjednite na najskuplje mjesto, platite koliko već košta, ostavite konobaru dobru manču i ne opterećujte svijet time kako ste probili vlastitu proračun za ljetovanje.
Ukoliko imate malu plaću – nitko vas ne sili sjediti na skupim mjestima usred turističke sezone, ako baš od toga patite – potrudite se naći bolje plaćen posao.
Nismo svi isti
Ljudi imaju različite prioritete. Nekima je bitno sakupljati materijalne stvari, drugi će bez grižnje savjesti platiti i 100 kuna za kavu s mlijekom na mjestu koje im predstavlja uživanciju. Treći će sjesti na zidić i piti iz termosice. Neki će štedjeti za dobar hotelski smještaj makar išli na ljetovanje svake tri godine, drugima će biti super i soba sa šest kreveta u hostelu, sve kako bi imali za što više obići svake godine. To je privatni izbor svakog od nas, imajte svoj i nemojte se opterećivati izborom koji ima netko drugi.
A što se kave u Dubrovniku tiče – cijene su čini se pogođene, a ne visoke, jer ljudi uredno sjede i piju i plaćaju. Kafići u centru su redom puni. Ukoliko mislite da je tu "dobra lova", i za to ima lako rješenje: osnivanje j.d.o.o. košta 1200 kuna, na narednom natječaju za zakup prostora ponudite najviše, otvorite kafiće i sakupljajte novce, a cijenu kave namjestite kako god želite.
Što se tiče aktualnih vlasnika kafića – to što neki lijepo sakupljaju novce na račun toga što neki drugi i zadnju kunu daju kako bi bili viđeni na fancy mjestu, to samo znači da su ti vlasnici kafića dobro odabrali poslovnu strategiju.
Ukratko, naučite se osnovama kapitalizma i ne gnjavite više da vam je kava na elitnim trgovima skupa. Ionako na njima prava društvena elita ne pije – takvi traže mirnija mjesta, kava na elitnim trgovima je namijenjena onima koji sebe same smatraju "elitom". A taj osjećaj se u kapitalizmu plaća.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati