TVORNICA u Grödigu, pokraj Salzburga, u kojoj se proizvodila kultna čokoladna poslastica – salzburške Mozart kugle – zatvara svoja vrata nakon 127 godina. Posljednja zlatno omotana kuglica sišla je s proizvodne trake 5. prosinca označivši kraj ere koja je bila simbol austrijske tradicije i kvalitete, piše austrijski Kurier.

Proizvodne hale su utihnule

Dok su brojne prostorije i hodnici tvornice već odavno napušteni, prekriveni slojem prašine i ispunjeni mirisom odlaska, na prvom katu proizvodnja je trajala sve do samog kraja. Zrakom je lebdio miris svježe čokolade i orašastih plodova, strojevi su brujali, a pokretne trake premještale materijale. Međutim, i tome je došao kraj.

Tvrtka Salzburg Schokolade godinama je bila sinonim za Mozart kugle, no zbog financijskih problema proizvodnja se postepeno smanjivala. Prije dvije godine u tvornici je radilo 160 zaposlenika, dok ih je na kraju ostalo samo 40, koji će prostor napustiti do kraja prosinca.

Tri glavna proizvoda – Mozart kugle, Mozart taler i Milketten – nastavili su se proizvoditi do zatvaranja, no godišnja proizvodnja smanjila se s nekadašnjih 12.000 tona na svega jednu tonu.

Proizvodni proces bio je fascinantan. Od miješanja marcipana i nugata do oblikovanja kugli i prekrivanja čokoladom, strojevi su radili svoj posao, a pažljive ruke zaposlenika nadgledale svaki korak. Zanimljivo je da su neki strojevi povijesni i imaju posebnu vrijednost, opisuje Kurier.

Završna faza, omatanje u zlatnu foliju s likom Mozarta, obavljala se pomoću strojeva koji su se godinama koristili u tvornici. Međutim, posljednjih godina sve više dijelova proizvodnog procesa prebačeno je izvan Salzburga, pa su se kugle pakirale u Češkoj, a zatim vraćale u Austriju na prodaju.

Zatvaranje tvornice označilo je kraj ne samo poslovne priče već i dijela austrijskog kulturnog identiteta. Strojevi se prodaju, a sudbina zgrade i lokacije ostaje neizvjesna. Jedino što je sigurno jest da salzburške Mozart kugle više neće dolaziti iz Salzburga, čime završava 127 godina duga tradicija – uz, kako piše Kurier, gorak okus kraja, ali i ponos na nasljeđe koje će živjeti u povijesti.