Foto:123rf.com 

JESTE li znali da većina proizvođača cjepiva protiv bjesnoće čiju je upotrebu odobrilo Ministarstvo poljoprivrede jamče zaštitu za pse u razdoblju od najmanje dvije do tri godine?

Konkretno, od 7 odobrenih cjepiva protiv bjesnoće trogodišnju imunost (nakon osnovnog cijepljenja) jamče 4 cjepiva (Nobivac Rabies, Rabisin, Biocan Novel DHPPi/L4R i Versiguard Rabies) , jedan proizvođač za svoje cjepivo (BIOCAN R) jamči imunost najmanje dvije godine, dok dva proizvođača jamče imunost od 12 mjeseci (Rabikal i EURICAN DHPPI2-LR ).

Što se podrazumijeva pod osnovnim cijepljenjem?

Osnovno cijepljenje je zapravo prvo cijepljenje, no kako su nam rekli u Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane neki proizvođači cjepiva preporučaju dva cijepljenja (sa tri mjeseca starosti te nakon godinu dana) kao primarno cijepljenje te tek nakon toga svake tri godine.

Unatoč preporukama proizvođača  vlasnici pasa u Hrvatskoj svoje pse moraju cijepiti svake godine i za to plaćati 150 kuna.

Istražili smo je li riječ o porezu "na budale" ili ovakav namet ima opravdan razlog?!

Što kaže struka?

U razgovoru s veterinarima koji su željeli ostati anonimni doznajemo kako bi pse samo prva dva puta trebalo cijepiti svake godine, a nakon toga onoliko često koliko navode proizvođači cjepiva. Smjernice su to izdane od strane WSAVA-e, vodeće svjetske organizacije koja okuplja veterinare malih životinja, kojih se već pridržava većina država članica EU. 

Kakva je situacija u Sloveniji?

Budući da nam je najbliža objasnit ćemo kakva je situacija u Sloveniji.

Do 2014. tamo su vrijedila ista pravila koja danas vrijede u Hrvatskoj. Novim zakonom koji je na snagu stupio 1.1. 2014. cijepljenje je ostalo obavezno, ali se promijenila dinamika cijepljenja, koja je prilagođena već navedenim Smjernicama.

Konkretno, prva tri cijepljenja su obavezna svake godine, s tim da se treći put psa preporučuje cijepiti sa cjepivima koja osiguravaju imunitet više od godinu dana. Svako daljnje cijepljenje se provodi u skladu s uputama proizvođača cjepiva.

Identična praksa je u većini država članica EU, s tim da u nekim državama poput Njemačke cijepljenje uopće nije obavezno, osim ako sa svojim ljubimcem namjeravate putovati izvan države. Tada psa morate cijepiti u skladu s zakonima države u koju putujete. 

Zašto je u Hrvatskoj cijepljenje pasa protiv bjesnoće obavezno svake godine?

Jedan od razloga, ako ne i najvažniji lako je izračunati. Konkretno, ako uzmemo u obzir da je prošle godine protiv bjesnoće cijepljeno 356 tisuća pasa i taj broj pomnožimo s prosječnom cijenom cijepljenja od 150 kuna dolazi se do brojke od 53,4 milijuna kuna.

Da se primjerice psi ne cijepe svake, već svake dvije ili tri godine promet od prodaje cjepiva bio bi dvostruko odnosno trostruko manji! Na gubitku bi bila država, distributeri cjepiva i naravno veterinari, kojima je prihod od cijepljenja sigurna zarada.

S druge pak strane, da u Hrvatskoj vrijede pravila kao primjerice u Sloveniji, tijekom 12 godina života pas bi umjesto 12 cjepiva mogao primiti njih 6, čime bi vlasnici (tijekom 12 godina psa) plaćali duplo manje nego  danas.

Što o svemu kažu nadlaženi?

Iako priznaju da neka cjepiva protiv bjesnoće jamče imunost od 3 godine iz Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane stigao nam je birokratski odgovor kako je Hrvatskoj tako naređeno "zbog različitih programa cijepljenja, dostupnosti više proizvođača cjepiva, dokazanih različitih sposobnosti stvaranja imuniteta te epidemiološke situaciju bjesnoće u Republici Hrvatskoj i susjednim državama."

Ipak, očito su i oni svjesni da je znanost napredovala pa priznaju kako razmišljaju o ukidanju obaveze cijepljenja pasa svake godine.

Ako ste se razveselili da će se to dogoditi u bližoj budućnosti u to baš nismo sigurni jer će se to dogoditi "tek kad se ostvare veterinarsko - zdravstveni uvjeti", ističu u Upravi za veterinarstvo pritom ne odgovarajući koji se to uvjeti trebaju zadovoljiti!

Zašto je cijepljenje obavezno samo za pse?

Nisu nam odgovorili niti zašto je cijepljenje obavezno samo za pse, iako kad govorimo o kućnim ljubimcima bjesnoću mogu prenositi pitomi tvorovi i mačke, koje ako uzmemo broj koliko ih živi slobodno na ulicama također predstavljaju rizik. Napisali su nam tek kako se njihovo cijepljenje preporučuje!

Uzmemo li u obzir da je cijepljenje protiv bjesnoće svake godine zaista nužno ne možemo se ne zapitati zašto Ministarstvo poljoprivrede godinama ignorira problem tisuća necijepljenih pasa lutalica koji žive na području Hrvatske. Primjerice, samo u romskim naseljima o čemu smo pisali prošlog tjedna živi njih više od 2000!

Puno je veća vjerojatnost da će bjesnoću dobiti psi koji žive u potpuno neprimjerenim uvjetima, često se prehranjujući na smetlištima, gdje osim njih dolaze i lisice koje su također u rizičnoj skupini, nego psi koji kao kućni ljubimci žive u urbanim sredinama.

Je li obavezno jednogodišnje cijepljenje pasa protiv bjesnoće porez na budale? Zaključak prepuštamo vama!