MNOGI će se pohvaliti da poznaju velik broj pasmina pasa, no činjenica je da su izuzetno rijetko čuli za baš sve.

Neke žive u specifičnim podnebljima i slabije su rasprostranjene po ostatku svijeta, a neke se koriste strogo u određene svrhe, kao što je traženje tartufa i čuvanja ovaca, stoga je malo vjerojatno da ste za neke od takvih pasmina čuli ako se takvim djelatnostima ne bavite. 

Ovo je pet najrjeđih pasmina pasa na svijetu, prema pisanju Petplana, pa provjerite jeste li se s nekom od njih već susreli.

1. Norveški lundehund

Čudna i neobična pasmina. Na svakom stopalu ima šest prstiju, a glavu unazad može saviti gotovo toliko da si njuškom dotakne leđa.

Lundehund je u Norveškoj prvotno hvatao puffine, specifične ptice koje žive na sjevernim obalama, zbog svoje vještine u penjanju po klisurama. Gotovo je izumro tijekom Drugog svjetskog rata, no norveški uzgajivači uspjeli su održati pasminu na životu. 

Zbog svoje energije i osobnosti odličan je ljubimac za aktivnije obitelji koje vole avanture, istraživanja i česte duge šetnje. 

2. Lagotto Romagnolo

Često ga se miješa s pudlama, no lagotto romagnolo je zapravo najstarija pasmina za lov na vodi. Lovci su ga u Italiji stoljećima koristili da donosi upucane patke s jezera, a to mu leži zbog vodonepropusnog krzna nalik vuni, oštrog njuha i mišićave građe. Danas ih ljudi ipak uglavnom koriste za traženje tartufa te je trenutno jedina poznata pasmina na svijetu koju ljudi za to koriste. 

3. Azavak

Azavak ili saharski hrt afrički je pas smeđe boje ili boje pijeska. Karakterizira ga mršavo i gipko tijelo te kraljevsko držanje. 

Poznat je kao vrlo nježna i vlastitoj obitelji privržena pasmina. Prema strancima je nepovjerljiv i ne vole kad ga diraju, ali ljude s kojima živi obožava.

Potrebno mu je najmanje pola sata trčanja ili aktivne igre svakodnevno, a budući da dolaze iz pustinje uživat će u ljetnim danima. Iz istog razloga zimi će im trebati odjeća jer ne podnose hladnoću. 

4. Vidraš

Vidraš je, kako mu ime i govori, stvoren za lov na vidre, no izuzetno je privržen, razigran i vjeran kućni ljubimac. Uši su mu dugačke i opuštene, dlaka oštra, a njuška dugačka i obrasla u dlaku. 

Vidraši se prvi put spominju u dokumentima engleskog kralja Johna iz 13. stoljeća, a danas se gotovo na granici izumiranja. Narastu i do tjelesne mase od preko 50 kilograma i ne ubrajaju se u čiste i uredne pse, budući da im u dlakavim šapama ostaje mnogo prljavštine, a oko dlakave njuške može im se nakupiti hrane i sline. 

5. Mudi

Ova mađarska pasmina koristila se uglavnom za čuvanje stoke i ovaca, a danas ih je u svijetu manje od tisuću. Rijetko ih se viđa izvan Mađarske i okolnih zemalja, a navodno je nastao u 19. stoljeću križanjem poznatih pasmina pumi i puli. 

Mudiji su izuzetno energični i traže puno aktivnosti. Pametni su i dugog životnog vijeka, no od svojih vlasnika očekuju puno truda i opreza jer se s drugim psima ne slažu baš najbolje. Zauzvrat će biti marljivi i odani te će, po potrebi, njihovi urođeni zaštitnički instinkti doći do izražaja.