MAČKE su jedine asocijalne životinje koje smo uspješno pripitomili, ali katkad smo razočarani jer s njima ne uspijevamo stvoriti dublju vezu kao sa psima. Je li zaista tako ili samo propuštamo uočiti znakove? BBC se detaljno pozabavio ovom temom.

Psi po prirodi izgledaju nesposobni da bi sakrili svoje raspoloženje – njihovo komešanje, grickanje, mahanje repom uslijed zadovoljstva, nervoze ili čiste radosti govori gotovo sve. Jednostavno rečeno – psi bi bili užasni pokeraši jer je njihove znakove vrlo lako primijetiti.

Mačke također imaju sofisticirani govor tijela. Njihovo raspoloženje odaje trzanje repa, nakostriješeno krzno ili položaj ušiju i brkova. Predenje je obično (ali ne i obavezno) znak prijateljstva ili zadovoljstva. Najčešće, ono je najtočniji pokazatelj je li mačka prijateljski raspoložena ili ju je najbolje ostaviti na miru.

I dok sa sigurnošću možemo osjetiti povezanost između čovjeka i psa, s mačkama je drugačije. Usprkos tisućama godina dugom procesu pripitomljavanja, one i dalje imaju lošu reputaciju kada je druželjubivost u pitanju. Mačju neovisnost, koju mnogi doživljavaju kao dobru osobinu, neki drugi vide kao odbojnost ili sebičnost. Najveći kritičari mačaka tvrde da one pokazuju ljubav samo kad im je posuda s hranom prazna.

Vlasnici mačaka reći će da su ovo, naravno, gluposti, i da je njihova povezanost s mačkama jednaka koliko i povezanost vlasnika pasa s njihovim životinjama. Međutim, zbog čega ova mačja reputacija opstaje i dalje? Ima li u njoj ipak manje ili više istine?

Genetika

U najmanju ruku, baš to što je mačka ovisnija životinja učinilo je da bude sve popularnija kod ljudi. Smatra se da samo u Velikoj Britaniji ima oko 10 milijuna domaćih mačaka. Za čak 25% domaćinstava vjeruje se da imaju samo jednu mačku.

Postoji trag koji može dovesti do odgovora kako je nastala ovakva reputacija mačke, a odnosi se na način na koji je čovjek počeo pripitomljavati. Postupak pripitomljavanja mačaka bio je mnogo postupniji u odnosu na, primjera radi, pse.

Najranije pripitomljene mačke počele su se pojavljivati u neolitskim selima na Bliskom istoku prije oko 10.000 godina. One nisu bile ovisne o hrani koju im donose njihovi ljudski domaćini, već su bile ohrabrivane same pribavljati hranu, čuvajući tako usjeve od djelovanja štakora i drugih štetočina. To je prva razlika u odnosu na pse, koji su često pomagali čovjeku u lovu i, kasnije, dijelili ulovljeni plijen s čovjekom.

Mačka koja se trenutačno izležava na vašoj sofi ili vas radoznalo promatra s vrha neke police s knjigama dijeli mnoge instinkte sa svojim precima. To znači da i dalje osjeća želju za lovom, patroliranjem, čuvanjem svog područja od drugih mačaka. Mačke su puno bliže svojoj izvornoj prirodi nego što su psi i naše pripitomljavanje samo ih je djelomično promijenilo.

"Problem je uglavnom u našem nerazumijevanju drugih vrsta", tvrdi Karen Hiestand, veterinarka i povjerenica organizacije International Cat Care. Psi i ljudi vrlo su slični i žive već dugo zajedno. To je bila svojevrsna koevolucija. S mačkama sve to traje kraće. One potječu od predaka koji su živjeli usamljenički.

Afrička divlja mačka, vrsta iz koje potječe današnja kućna mačka, i koja se stručno naziva Felis lybica, živjela je vrlo usamljeničkim životom, sastajući se s drugim mačkama uglavnom samo kada je vrijeme parenja.

Mačka je jedina asocijalna životinja koju smo pripitomili. Sve druge pripitomljene životinje imaju društvenu vezu s drugim predstavnicima svoje vrste.

S obzirom na to da su mačke toliko drugačije u odnosu na ostale životinje koje nas okružuju, nije ni čudo što smo možda pogrešno razumjeli njihove signale.

Budući da su sposobne brinuti se i posvetiti sebi, mačke postaju sve popularnije. Odgovara li im naš životni stil, ostaje pitanje. Ljudi očekuju od mačaka da budu kao što su psi ili kao što smo mi. One to nisu. I što više priželjkujemo ili ih pokušavamo natjerati da se ponašaju kao psi, zapravo ih samo pokušavamo odvratiti od njihovoga prirodnog stanja.

Istraživanja na temu mačjih emocija i društvenosti dugo su bila zapostavljena u odnosu na ona koja se tiču pasa, ali u posljednje vrijeme postala su intenzivnija. I dalje je preuranjeno za temeljne zaključke, ali pokazatelji govore da je odnos mačaka prema čovjeku vrlo složeno pitanje.

Dosta se toga temelji na samoj genetici, ali na pitanje društvenosti mačaka mogu utjecati i iskustva koja su mačke doživjele tijekom prvih šest do osam tjedana svog života. Ako imaju pozitivna iskustva u ranom dijelu svog života, vjerojatno će im se svidjeti ljudi i željet će se družiti.

Mačke koje ne žive u kućama i stanovima, već vani, često se kriju ili bježe od ljudi, samim tim ponašajući se puno sličnije svojim precima. Na mjestima poput Mediterana ili Japana čitave kolonije mačaka naseljavaju ribarska sela, a dovoljno su prijateljski nastrojene da ih lokalno stanovništvo prihvati i hrani.

Čak i mačke koje žive s nama u našim domovima mogu biti različite. Neke održavaju relativnu distancu, dok druge potpuno pozitivno reagiraju na ljudsko društvo.

Govor tijela

Dakle, ako želimo steći dublju povezanost s našim mačkama, na što bismo trebali obratiti pažnju?

Kao i psi, i mačke komuniciraju svojim tijelima, a ne zvukovima.

"Mislim da je ljudima puno teže naučiti govor njihovih tijela, u odnosu na pse. Nije nužno da je za to kriva mačka", kaže Kristyn Vitale, doktorica znanosti koja proučava ponašanje mačaka.

Postoji jedna karakteristika koja je psima donijela prednost u odnosu na mačke, kada je naklonost ljudi u pitanju. Studija sa sveučilišta u Portsmouthu pokazala je da su psi naučili vizualno oponašati bebe, što kod ljudi nesvjesno pokreće želju za njegovanjem. Ova promjena dovodi se u vezu s razvojem mišića koji podiže unutarnji dio obrve kod psa, a to nije nešto što su njegovi preci imali.

Loša je vijest za mačke da one nemaju ovaj mišić. Zbog toga njihov pogled može izgledati hladno i neprijateljski. Nježno je gledanje njihov način izražavanja ljubavi. Čak i okretanje glave u jednu stranu nije nužno prijezir, već znak opuštenosti. Ako ste se vratili s puta i mačka vas dočeka ispred vrata, a zatim se ubrzo udalji i počne istraživati sobe – siguran je znak da je emotivno vezana uz vas. Mačke tako pokazuju smirenost, olakšanje što ste ponovno tu i vraćaju se svom uobičajenom ponašanju.

Također, tu je i način na koji se mačke umiljavaju oko nogu vlasnicima. To se nekada smatralo obilježavanjem vlasništva jer su nešto slično divlje mačke radile s drvećem ili drugim objektima na svom području. Kada mačke to rade s ljudima, to je znak pripadnosti – mačka prenosi svoj miris na vašu kožu i istovremeno vaš miris na svoje krzno. Ovo rade i druge divlje mačke s mačkama s kojima su u vezi. To je način stvaranja uobičajenog mirisa koji razlikuje prijatelja od neprijatelja.

Na kraju, jedno je ključno – opuštenije mačke više će se željeti sprijateljiti.

One žele svoju vodu, hranu i mjesto za spavanje, kao i mjesto za nuždu. Kada sve to imaju, mogu započeti istraživanje svojih društveni veza.

Dakle, sljedeći put kada dođete kući i zateknete mačku kako vas mirno gleda s kauča ili lijeno zijeva dok se kreće hodnikom, nemojte biti razočarani. Na ovaj miroljubiv način mačke vam daju do znanja da im je drago što vas vide.