Foto: Shutterstock

POSLJEDNJIH tjedana u regiji je goruća tema količina nezdravih tvari u namirnicama koje svakodnevno konzumiramo.

Razne vrste toksina prisutne su u hrani i piću koje redovito unosimo u svoj organizam, a ako će vas zanimati u kojoj količini su dozvoljene u hrani, Ministarstvo poljoprivrede na svojoj internetskoj stranici ima objavljen Pravilnik o toksinima, metalima, metaloidima te drugim štetnim tvarima koje se mogu nalaziti u hrani.

A ono što biste trebali znati jest činjenica da su štetni utjecaji hrane s plijesnima otkriveni još u Kini prije više od 5000 godina, piše Telegraf.rs. Naravno, nije svaka plijesan otrovna. Ono što je čini otrovnom je proizvodnja tzv. mikotoksina, odnosno produkta ili poluprodukta nastalih u procesu metabolizma plijesni, a upravo oni imaju negativne biološke posljedice na ljude i životinje koji ih preko hrane konzumiraju.

Dosad je poznato stotinjak vrsta plijesni koja proizvodi mikotoksine, a njih pak postoji više od 300 vrsta različitih razina štetnosti.

Ozbiljnije su se počeli proučavati pred pedesetak godina kad je otkriveno da je za smrt velikog broja pilića u Engleskoj kriva smjesa hrane od kikirikija u kojoj se nastanila gljivica koja proizvodi kemijski spoj kasnije nazvan aflatoksin, koji je danas najpoznatiji mikotoksin.

Ljudi su mikotoksinima izloženi putem kontaminiranih namirnica, a bolesti koje uzrokuju javljaju se u akutnom ili kroničnom obliku te se nazivaju mikotoksikozama. Njihove su posljedice jasno izraženi simptomi trovanja, ponekad i smrt. Kronični oblici mikotoksikoza uzrokuju karcinome, poremećaje hormonalnog sustava, probleme s imunološkim sustavom, cirozu jetre i oštećenje bubrega, a mogu biti i uzročnici pobačaja. Mikotoksini se pritom godinama skupljaju u organizmu, u masnom tkivu, mliječnim žlijezdama, mišićima i kostima.

Vrste mikotoksina

Plijesan koja proizvodi ove otrove najčešće se javlja u žitaricama i stočnoj hrani.

Aflatoksini

Dijele se na više podvrsta i najopasniji su od svih mikotoksina. Razvijaju se među žitaricama i orašastim plodovima. Preko stočne hrane mogu doći u mlijeko i mliječne proizvode. Uzrokuju bezvoljnost, mršavljenje, smanjenu elastičnost krvnih žila i unutrašnja krvarenja, neurološke poremećaje, ozbiljne promjene u probavnom sustavu – proljev, povraćanje, grčeve, crijevna krvarenja, krvarenja bubrega, žuticu, oštećenja i rak jetre.

Okratoksin A

Javlja se u žitaricama, kavi i grožđu. Uzrokuje probleme u mokraćnom sustavu i oštećenja bubrega, a ima i kancerogeno djelovanje.

Trihoteceni

Obuhvaćaju mnogo podvrsta, a najčešće se otkrivaju u pšenici, kukuruzu, zobi i ječmu.

Uzrokuju negativne promjene u cijelom tijelu (npr. osip na koži), stvaraju ozbiljne poteškoće s disanjem i krvarenje iz pluća; napadaju živčani sustav, manifestirajući se glavoboljama, drhtavicom, slabom koordinacijom pokreta i depresijom.

Zearalenon

Najčešće je prisutan u kukuruzu, ali i u pšenici, riži, soji, ječmu i prosu.

Izaziva preuranjeni pubertet kod djece i razne probleme reproduktivnih organa, uključujući i neplodnost.

Namirnice najizloženije razvoju plijesni

Žitarice: kukuruz, pšenica, zob, raž, ječam i riža

Orašasti plodovi: bademi, lješnjaci, pistacija, orasi i kokosov orah

Mahunarke: kikiriki i soja

Voće: najčešće grožđe i smokve te suho voće

Napici: kava, kakao, vino i pivo

Mliječni proizvodi: mlijeko i sirevi

Prerađeni proizvodi: brašno, kukuruzne pahuljice i hrana za dojenčad

Mikotoksini mogu nastati u svim fazama obrade namirnica, a procesu proizvodnje hrane njihov se razvoj može spriječiti raznim metodama, no nijedan postupak nije efikasan za uništavanje već nastale plijesni. Nije je moguće uspješno ukloniti vodom, odnosno pranjem, a otporna je i na kuhanje i prženje.

Kako se boriti protiv toksina

Ipak, postoji rješenje za eliminaciju toksina, a taj se proces mora odviti u probavnom sustavu te se na taj način spriječiti njihova apsorpcija u krvotok. Za to se koriste tvari koji se nazivaju adsorbensi i pomoću kojih većina toksina iz organizma izađe putem fekalija. Oni se uzimaju nakon obroka, a najpoznatiji su zelena glina i zeolit. Na sebe vežu mikotoksine te ih izbacuju iz tijela.

Osim toga, mogu vam pomoći i prirodni antioksidansi. U borbi protiv mikotoksina najčešće se spominje češnjak, korijandar i biljke koje sadrže puno klorofila: npr. brokula ili određene vrste algi. Također, vjerojatno su vam poznate i metode kao što su boravak u sauni ili razne vrste postova - post na voću i povrću, post sa sokovima, post na vodi.

Također, preporučuje se kupovati svježe namirnice ili, u specifičnim slučajevima, zapakirane: primjerice, manja je mogućnost razvitka plijesni na vakumiranim žitaricama, orašastim plodovima i suhom voću nego na onima u rinfuzi.

Procjenjuje se da je oko 30 posto svjetske proizvodnje žitarica u određenoj mjeri zagađeno mikotoksinima.