O OPORAVKU Hollywooda aktivno se raspravlja još od 2020., kada je američka filmska industrija preživjela golem udarac zahvaljujući pandemiji koja je naštetila više-manje svakoj industriji (osim farmaceutskoj), pa ni filmska nije bila iznimka. No, jadikovke filmaša bile su najglasnije.

Ipak, u posljednje dvije godine postalo je jasno da su došla bolja vremena jer ljudi se vraćaju u kina, a čak tri filma izdana nakon 2020. nalaze se na listi najuspješnijih filmova svih vremena.

No, tada se svima "dogodio" Donald Trump i val carina koje zbunjuju ne samo zemlje koje su njima pogođene već i brojne milijardere koji su aktivno podržavali Trumpa sve dok im se njegova politika nije negativno odrazila na financije. Ova politička strategija stvorila je napetosti između SAD-a i drugih zemalja dok prijeti trgovinski rat. I u toj priči posebno je važna Kina, koja je u mnogim situacijama predstavljala spas za mnoge problematične produkcije koje bi bez tamošnjeg tržišta daleko teže vratile uloženi novac.

Jedna od opasnosti ove politike je i to da bi kineska vlada mogla potpuno blokirati prikazivanje holivudskih filmova u zemlji.

Kad podbace kina, tu je Kina

Naravno, sve su ovo tek nagađanja jer čak se i Bloomberg u nedavnom izvješću poziva na "dva vrlo utjecajna kineska blogera" koji tvrde da bi kineski dužnosnici mogli poduzeti niz mjera kao odgovor na Trumpove carine, a jedna od tih je i "zabrana holivudskih filmova". Međutim, takav ishod nimalo ne bi iznenadio, pogotovo ako u obzir uzmemo sva načine na koje su se američki studiji uvlačili Kini i val isprika na koje su bili prisiljeni glumci i sportaši koji su se drznuli spomenuti da Tajvan postoji.

Mnogo je razloga zbog kojih američki filmovi u Kini ne zarađuju ni približno toliko koliko neki pretpostavljaju da zarađuju, ali kada film podbaci u kinima, svaki se dolar računa, a Kina može itekako pomoći. Treba li Kina američke filmove? Ne nužno. Njihov Ne Zha 2 zaradio je više od 2 milijarde dolara samo u Kini ove godine i peti je na listi najuspješnijih filmova svih vremena.

U ovom trenutku američka kina zaostaju oko 5% za istim razdobljem 2024., čak i nakon što je A Minecraft Movie ostvario rekordno globalno otvaranje s 314 milijuna dolara. Pandemija ih je načela, štrajkovi sindikata glumaca (SAG) i scenarista (WGA) dodatno protresli, a tu su i svi oni problemi koji su tu bili i prije pandemije. Gubitak Kine u doba recesije bio bi ogroman udarac za industriju.

Tko želi američke filmove?

Gubitak američkih filmova za tržište kao što je, primjerice, hrvatsko bio bi poguban jer rijetki su domaći, pa čak i europski, filmovi zbog kojih je domaća publika masovno spremna otići u ionako preskupa kina.

Kini to nije posebno bitno. Posljednjih godina kineski regulatori stavljaju naglasak na domaću produkciju i to očito pali jer su mnogi od tih filmova postali ogromni hitovi bez oslanjanja na druge zemlje diljem svijeta. To je bio slučaj i s filmom Ne Zha 2, ali i ostalim filmovima, kao što su The Battle at Lake Changjin, The Wandering Earth i Hi, Mom. Ukratko, Kina je i ranije bila restriktivna što se američke produkcije tiče, a kako stvari stoje, ne bi imala prevelikih problema ni ako postane još stroža.

Kao što piše Slash Film, prošlogodišnji Godzilla x Kong: The New Empire zaradio je 571 milijun dolara diljem svijeta, od čega je više od 132 milijuna dolara došlo od prodaje ulaznica u Kini. Alien: Romulus zaradio je 350 milijuna, uključujući 110 milijuna dolara u Kini. Čak i film srednjeg budžeta The Beekeeper dodao je nešto više od 16 milijuna dolara svom ukupnom iznosu zahvaljujući kineskoj publici. Koliko god to suludo bilo napisati, 16 milijuna nije puno, ali je itekako bitno kad se pokrivaju troškovi.

Međutim, ovih 16 nije 16 jer na umu treba imati da kina općenito zadržavaju oko polovice novca zarađenog na blagajnama. Kada je riječ o Kini, zbog međunarodnih poreza i ostalih čimbenika, studiji većinom zadržavaju samo 25% tog novca. Dodatna 4 milijuna dolara za produkciju od 40 milijuna dolara poput The Beekeepera nisu zanemariva. A udarac bi definitivno osjetili i ogromni hitovi, primjerice Avatar: Fire and Ash, koji su u Kini bili ogroman hit. Na kraju krajeva, što je film veći globalni hit, to mu je gubitak kineskog tržišta bolniji.

U hipotetskog situaciji u kojoj Amerika više ne računa na kineski novac, to bi uvelike promijenilo način na koji studiji funkcioniraju. Već ionako oprezna industrija postala bi još opreznija s budžetima. I biti ekonomičniji nije loša stvar, ali to u prijevodu znači da će oni koji imaju puno i dalje imati puno, a oni koji nemaju ostat će bez posla.

Stezanje remena i iskustva Velike depresije

A Kina je tek dio problema.

Prema pisanju Newsweeka, nedavna studija koju je proveo The Budget Lab na Sveučilištu Yale prognozirala je da bi nove carine prosječno američko kućanstvo mogle koštati do 4200 dolara godišnje. To znači stezanje remena, a luksuzi su prva stvar koju će rezati. Točnije, luksuzi koji im nisu presudni, a odlaske u skupa kina koja prikazuju remakeove i rebootove definitivno neće biti teško srezati.

Nije ovo ništa novo, Velika depresija osjetno je promijenila način na koji Hollywood funkcionira jer do 1932. u SAD-u je od 23 tisuća kinodvorana zatvoreno njih 8000.

Osim toga, očekuje se da će cijene ulaznica postati još skuplje u narednim godinama, čak i prije nego što ove carine stupe na snagu, a to će samo olakšati otpisivanje kina. Čini se vrlo vjerojatnim da će mnogi ljudi, posebno obitelji, rjeđe ići gledati filmove u kinima dok ovo traje, a po najgorim prognozama, moglo bi trajati godinama.

Bez obzira na snažan ljetni filmski repertoar, američka bi kina mogla doživjeti golem udarac od kojeg će se teško oporaviti. Paničarski je uspoređivati situaciju s onom u vrijeme Velike depresije, ali velika ekonomska kriza osjetno je promijenila način na koji Hollywood funkcionira.

Kino je ostalo jedan od rijetkih oblika pristupačne zabave. Ljudi su i dalje dolazili u kina kako bi na trenutak zaboravili svakodnevne probleme, što je omogućilo da Hollywood preživi krizna vremena. To je, pak, dovelo do porasta popularnosti mjuzikala, komedija i romantičnih filmova jer Hollywood je svjesno stvarao sadržaj koji je donosio optimizam i nadu.

Naravno, u isto vrijeme pokušali su rezati troškove, često na štetu zaposlenika, koji su kretali u štrajkove. Manji studiji nisu mogli izdržati ekonomski pritisak, što je dovelo do konsolidacije tržišta i dominacije velikih filmskih kuća poput MGM-a, Warner Brosa i Paramounta. Velike kompanije razvile su efikasne metode produkcije i distribucije koje su industriju uvele u zlatno doba Hollywooda.

Treba biti optimist i vjerovati da će tako biti i ovaj put.