DUGO se i s nestrpljenjem čekala druga sezona Noćnog agenta (The Night Agent), barem ako je suditi po vijestima s portala koji su redovito izvještavali kad će, što će i kako će dalje ova špijunska serija, koja je u proljeće 2023. godine, posve nepoznata i bez glumačkih zvijezda, naprečac osvojila Netflixovo gledateljstvo.

Iako je odmah po dolasku na platformu druga sezona Noćnog agenta skočila na prvo mjesto gledanosti s tek nešto manje od 14 milijuna pregleda u samo četiri dana, to je ipak slabiji rezultat od prve sezone, koja je u istom periodu prošle godine imala gotovo 20.6 milijuna pregleda. 

Pomalo iznenađujuće s obzirom na to da se prva sezona pojavila niotkuda, kao još jedna Netflixova popcorn serija, i posve se neočekivano prometnula u jedan od najvećih hitova godine. Razumnog objašnjenja za ovaj nešto slabiji, ali još uvijek jako dobar rezultat zapravo nema jer nova sezona nije lošija od prve, dapače, a ni koncept, ma koliko bio otrcan, ipak još nije sasvim potrošen.

Nema većih noviteta, no napredak je vidljiv

Druga sezona, doduše, ne donosi veće novitete, no kao da je uspjeh prve djelovao obvezujuće na produkcijski tim, pa se može uočiti određeni napredak u konstrukciji priče, kao i veća pažnja posvećena dijalozima. Neće zbog toga The Night Agent dostići Le Carréovog The Night Managera, neće dostići ni Homeland, kojem sve više nalikuje, ali će sasvim dobro zapasati ispražnjenu poziciju vodeće mainstream špijunske serije.

Uostalom, Noćni agent i ne spada u tip špijunskih filmova i serija koji su izašli iz kabanice Johna Le Carréa, već prije onoj Iana Fleminga ili Roberta Ludluma, a to ujedno znači manje dvosmislenih dijaloga, više nedvosmislene akcije. Ništa neobično s obzirom na to da je showrunner serije Shawn Ryan, koji se proslavio žestokom akcijskom krimi serijom Na rubu zakona (The Shield).

Ryan očito zna znanje, pa je Noćnog agenta, inače snimljenog prema romanu Matthewa Quirka, koncipirao po Hitchcockovu principu običnog čovjeka u neobičnoj situaciji, odnosno oko mladića još nevještog u špijunskim igrama koji preživljava zahvaljujući prirodnoj inteligenciji i snalažljivosti te završi sezonu spašavajući život američkoj predsjednici. 

U drugoj sezoni taj koncept više nije bilo moguće ponoviti, stoga priča dvojke počinje nekoliko mjeseci nakon jedinice, a u tom je periodu Peter Sutherland (Gabriel Basso) postao pravi agent specijalne tajne jedinice CIA-e - Noćne akcije. Conspiracy triler počinje zadatkom u Bangkoku, gdje će Peter izgubiti novu partnericu i shvatiti da u Noćnoj akciji postoji krtica. 

Kako ni njegovi pretpostavljeni ne mogu biti uklonjeni s popisa sumnjivaca, Peter se skriva u New Yorku dok ne otkrije tko je krtica. Pomoć mu stiže iz neočekivanog smjera – neočekivanog ako nikad niste gledali nijednu holivudsku seriju – ta-da, Rose Larkin (Luciane Buchanan), one iste kojoj je spašavao život u prvoj sezoni. 

Rose ima neki novi futuristički marketinški program koji radi čuda s prepoznavanjem lica i pretragom po svim mogućim bazama podataka, što će pokrenuti priču dalje, a to dalje su svi popularni motivi i tropi kojima se mainstream špijunske serije koriste:

• teorija zavjere - √
• ukradeno kemijsko oružje - √
• krtica u FBI-u - √
• sat koji otkucava (ovdje doduše malo modificiran) - √
• USB stick s tajnim podacima kao hičkokovski MacGuffin - √
• prijetnja UN-u - √
• iranska komponenta - √
• zli mastermind uglađene vanjštine i komunikacije, u british stilu  - √
• prolupali manijak iz istočne Europe ala Milošević - √
• egzotične lokacije (Bangkok) - √

E da, pomalo iznenađuje izostanak Rusa, ali bit će još sezona, pa i prilika da i oni pokažu što znaju.

Nema odustajanja na pola

Ipak, dojam je da ništa od toga nije od nekog većeg interesa scenarista, nema tu ni grama politike ili ideologije, sve su to tek alati u službi građenja dinamike i napetosti. A to im, mora se priznati, jako dobro polazi za rukom. 

Tko god počne gledati Noćnog agenta, morat će ga odgledati do kraja desete epizode, nema odustajanja na pola, između ostalog, i zato što svaka epizoda završava cliffhangerom koji samo najsnažniji karakteri mogu ignorirati i ne stisnuti play na sljedeću epizodu. A potpisnik ovih redaka, sigurno ste već shvatili, nije među njima.

Kemija koja se događa u specifičnom odnosu između Rose i Petera, koji je dijelom prijateljski, a dijelom ljubavnički, još je jedan od razloga zbog kojih serija dobro funkcionira. Umjesto hladnih, proračunatih i ciničnih špijuna na kakve nas je žanr navikao, Noćni agent nas vraća u vrijeme špijunske romantike, pa se Rose i Peter čine kao sasvim obični ljudi koji još uvijek nisu posve lišeni empatije i humanosti. Naivno do bola, naravno, ali i donekle osvježavajuće. 

Uz njih, u drugoj je sezoni značajan prostor dobila i Peterova nova šefica, iskusna seksi špijunka Catherine (Amanda Warren), koja je dinamiku potrage za CIA-inom krticom učinila još malo kompliciranijom i zanimljivijom, dok je Noor (Arienne Mandi), djevojka iz iranskog veleposlanstva koja švercajući tajne dokumente želi pomoći obitelji, stvorila još jedno snažno emocionalno sidro i izvor konstantne napetosti.

Ukratko, druga sezona Noćnog agenta i dalje pripada tek srednjem kvalitativnom televizijskom razredu, no lišena bilo kakvih pretenzija osim eskapističke zabave, ipak čini zapažen korak naprijed, pričom je bogatija, neosporno dinamičnija i napetija od prve sezone, pa tko ima viška vremena - samo naprijed. 

Ocjena: 7/10