EUROVIZIJSKA zajednica diljem Europe i svijeta već godinama je bijesna zbog odluka raznih stručnih žirija koji su proteklih godina birali pobjednika Eurosonga. Žiri i glasovi žirija prošle su godine oduzeli pobjedu apsolutnom favoritu publike Kaariji, a isto se dogodilo i 2019. godine talijanskom predstavniku Mahmoodu.

Dva izvođača dobila su nevjerojatnu podršku eurovizijske publike, ali im je pobjeda izmaknula zbog žirija koji sjede na televizijama diljem Europe.

Zašto bi Talijani i Ukrajinci sebi birali konkurenciju?

Na početku treba pohvaliti što se HRT uopće sjetio pozvati strance upomoć. Stranci, koji ne poznaju prilike na hrvatskoj estradi i HRT-u, zasigurno mogu biti objektivni u izboru pjesme, no to se moglo obiti o glavu Baby Lasagni ili bilo kojem drugom izvođaču.

Sinoć se, teoretski, na Dori mogla dogoditi katastrofa. Da je Baby Lasagna imao stvarnu konkurenciju na Dori, o njegovoj sudbini mogla je odlučiti najveća hrvatska konkurencija na Eurosongu - Italija i Ukrajina. 

Pozivanje stranaca s drugih televizija da s Hrvatima biraju pobjednika Eurosonga samo je teoretski dobra ideja. Učinilo se dobro čuti i strance koji su godinama uspješni na Euroviziji. No nitko se nije sjetio da ti stranci nisu publika, nego talijanski i ukrajinski uhljebi slični hrvatskim uhljebima, koji nemaju nijedan razlog birati najboljeg.

Oni su sinoć imali potpuno legalnu priliku izabrati slabu konkurenciju svojim predstavnicima. Italija je tako Baby Lasagni dala - nula bodova. Ukrajina je bila nešto bolja te mu je dala desetku. 

HRT pri dogovaranju ovih "gostovanja" vjerojatno nije računao na to da će Talijani i Ukrajinci uopće imati konkurenciju u hrvatskom izvođaču. No već prije Dore Europa je znala da će Baby Lasagna rasturiti nacionalno natjecanje i ozbiljno zaprijetiti nacijama koje već godinama imaju fantastičnu statistiku na Eurosongu.

Trebaju nam stranci, ali ne strani žiri

Hajp koji se dogodio oko Baby Lasagne u Europi već prije polufinala Dore jedan je od pokretača domaćih glasača, koji su Lasagnu sinoć odveli do najveće pobjede u povijesti natjecanja. 

Eurovizijska zajednica je skupina stotina tisuća zaluđenika Eurosongom koji natjecanje sustavno prate otkad ono postoji. Ona djeluje i izvan Europe te je Eurosong strašno popularan i u, recimo, Australiji. 

Eurovizijski fanatici djeluju u raznim fan klubovima, udrugama, na blogovima i drugim platformama i definitivno su grupa na koju se ne može utjecati nikakvim polulegitimnim metodama. Kada eurovizijska zajednica zavoli izvođača, on pobjeđuje. Osim kada to sve ne uništi žiri.

Stoga je puno pametnije da HRT ubuduće radi sa strancima koji prate Eurosong kao fanovi i da to bude način da se dodijele bodovi iz inozemstva. Zasigurno nije teško stupiti u kontakt s eurovizijskom ekipom iz raznih dijelova Europe i svijeta i osmisliti način na koji bi oni mogli sudjelovati u izboru.

Publika je stvorila ikone Eurosonga i pop glazbe

Žiri na Eurosongu i Dori je, da zaključimo, nepotreban. Zašto bi se na Euroviziji stručno ili "stručno" ocjenjivala pjesma?

Eurosong je zamišljen da ujedini razjedinjenu Europu nakon Drugog svjetskog rata, a s vremenom je postao najveće glazbeno natjecanje na svijetu zbog svoje pozadine koja već desetljećima utječe na zabavnu industriju. Eurosong nije diplomski ispit na glazbenoj akademiji, nego zabava i pozornica za puno više od pjesme i osobe koja je izvodi.

Eurovizija je na scenu ispred vremena donosila važne društvene teme. Eurovizijska pozornica davala je prostor marginalnim skupinama i bila woke prije wokea.

Na eurovizijskoj sceni transrodne osobe su pjevale još devedesetih. Homoseksualci nigdje nisu bili toliko slobodni kao na Eurosongu. Na toj pozornici odvijale su se političke provokacije, rađale zvijezde te mirile i svađale nacije.

Tamo se pjevalo "selam" na hebrejskom i turskom u istoj pjesmi, tamo se raspadala Srbija i Crna Gora, provociralo Putina još puno prije nego što se to usudio Let 3 i tamo se kažnjavalo Britance jer su napustili Europu.

Eurosong je iznjedrio neke od najvećih europskih i svjetskih zvijezda, poput Abbe i Celine Dion, i neke od najvećih hitova pop glazbe uopće.

Za sve te uspjehe zaslužna je eurovizijska publika jer zvijezde i hitovi bez publike ne postoje. 

Žiri je na Eurosong, kao i na HRT, došao na Eurosong samo s jednim ciljem - da nam svima pokvari zabavu.