Jurica Galić Juka je splitski avanturist, putopisac, fotograf i youtuber. Za Index je opisao svoje nedavno putovanje u Etiopiju u kojoj bjesni rat. 

NISAM ratni fotoreporter niti bih iz emotivnih razloga to ikada mogao biti. Putujem po svijetu kao zaljubljenik u putopisnu fotografiju, povijest, različite kulture i sve ono što donosim časopisu Meridijani te svojim brojnim pratiteljima na YouTube kanalu. 

No da odlazak po priče u neke zemlje donosi određene rizike, uvjerio sam se u više navrata, posebno za vrijeme prošlog putovanja u Sudan (ožujak 2022). Tada sam nakratko bio i zatvoren tijekom sukoba državnog represivnog aparata i prosvjednika u Kartumu. 

Razlog mog javljanja je stanje u državi u kojoj se sada nalazim, odnosno iz koje se uskoro vraćam. Radi se o Etiopiji, zemlji u kojoj bjesni građanski rat koji je u potpunosti zasjenjen onim u Ukrajini. A žrtve su ovdje možda i brojnije. Tek kada je u medijima izašla priča o "najkrvavijem ratu na svijetu", počele su mi dolaziti poruke s pitanjima što se tamo događa i jesam li ugrožen.

Kompleksna i zamršena priča

Ja o ratu u Etiopiji ne znam puno. Mogu vam pričati o prapovijesti Etiopije i kosturu Australopiteka Lucy, Solomunskoj dinastiji, etiopskim carevima od Menelika I. do Hajla Selasija, monolitnim crkvama, kovčegu saveza, "etiopskom Camelotu", etnogenezi i običajima naroda iz doline Omo, ali priča o ratu je ovdje jako kompleksna i zamršena.

Etiopija je država od 130 milijuna ljudi. Napadana od brojnih osvajača, od islamskih u 7. stoljeću do talijanskih fašista 1935. (koje pobjeđuju 1941.), ali nikada slomljena. I jedna od rijetkih zemalja koja nije bila europska kolonija.

Doživjeli su veliku glad i pomor milijuna stanovnika za vrijeme komunističke vlasti (1975-1991), ratovali su često i sa susjedima (Eritreja i Somalija), ali nikad kao sada međusobno. Po svemu sudeći, razlog sukoba nije vjerski. U pretežito pravoslavno kršćanskoj zemlji (65%) ne bjesni vjerski rat protiv, primjerice, muslimana (35%), već između savezne vojske i pobunjenika iz sjeverne pokrajine Tigraj.

Više etničkih skupina

Prije nastavka priče, moram napomenuti da u Etiopiji postoji više etničkih skupina od kojih su najvažnije Tigrajska, Amharska, Oromska, Somalska i još nekoliko njih. No Amharska je najdominantnija i za njih je Tigraj "najsvetiji" dio Etiopije, nešto poput Kosova Srbima.

Jer upravo je na području Tigraja (i dijela Eritreje) nastala prva država Damat (7. st. pr. Kr.), a na temeljima nje i grad Aksum (3. st. pr. Kr.) i moćno istoimeno carstvo koje je dalo krvnu liniju tzv. "Solomonske dinastije" koja je, po predaji, potekla direktno od potomaka biblijskog (židovskog) kralja Solomuna i kraljice od Sabe.

Većina Etiopljana vjeruje i dan danas da se u okolici Tigrajskog Aksuma nalazi biblijski kovčeg saveza, pa čak i sami križ na kojem je Isus bio razapet.

No Tigraj teži neovisnosti od Etiopije i tu dolazi do problema. Prvo nakon državnih izbora u studenom 2020. (čije rezultate savezna vlada ne priznaje) dolazi do sukoba savezničkih snaga s pobunjenicima iz regije Tigraj. Taj sukob traje i do danas, s tom razlikom da je zadnjih mjesec-dva eskalirao u krvavi građanski rat.

S jedne strane stoji moćna državna vojska sa svom mogućom tehnikom i turskim dronovima Bayraltar, a s druge strane "Narodnooslobodilački front Tigraja" (TPLF)  potpomognut "Oslobodilačkom vojskom Oroma" (OLA) - paravojnom skupinom naroda od 30 milijuna ljudi (s juga države) koje godinama savezna vlast maltretira i diskriminira u društvu.

Vlasti isključile struju, prekinuti telefonski i internetski kablovi

Ako vam to zvuči komplicirano, ostatak priče je još nevjerojatniji. Odnedavno Tigraj sa sjevera napada i susjedna država Eritreja, koja je, podsjetimo, još donedavno (1998.) ratovala sa saveznom etiopskom vojskom. No sada su očito na istoj strani. Ali i u tom odnosu postoje bizarnosti. Dok napadaju Tigraj, Eritrejci istovremeno prodaju oružje Oromskom "OLA-u" koji je pak na strani Tigraja, što je sve skupa jako zbunjujuće.

No, ovo sve ste mogli pročitati u vijestima. Ono čemu sam ja svjedočio je sjeverozapad Etiopije gdje sam obišao izvor Plavog Nila u Bahir Daru, dvorce Gondara i najsjevernije - monolitne crkve Lalibele - gradića koji je bez struje od početka sukoba zbog napajanja koje dolazi iz pravca Tigraja. Istodobno, savezne vlasti su i Tigrajcima isključile struju, uz dodatak prekinutih svih telefonskih i internetskih kablova. 

Na tom svom putovanju prema atrakcijama sjeverozapada, sreo sam na stotine kamiona punih savezne vojske koji jure prema Tigraju. Kao i hladnjače koje ih mrtve vraćaju nazad. Tigrajci, iako tek nešto malo brojniji od Hrvata, jako su borbeno sposobni i organizirani do te mjere da ne samo da brane svoju pokrajinu, već su umalo prošle godine u kontraofenzivi došli do samog glavnog grada Adis Abebe.

Što jasno govori o njihovoj sposobnosti, ali i pretenziji za zauzimanjem vlasti cijele države, a ne samo obrane i neovisnosti Tigraja. I umalo im je plan uspio. Na desetke uništenih tigrajskih tenkova sam vidio duboko južnije od matične im pokrajine.

Južno od Adis Abebe rat kao da ne postoji

Češće sam pričao s Amharcima koji tvrde da im je Zapad pomogao u tome, dok s druge strane Tigrajci tvrde da bi zauzeli Adis Abebu prošle godine da upravo saveznoj vojsci nije pomogla - Amerika! Što je tu istina, ja ne znam niti mogu znati, ali je vrlo vjerojatno kako strane sile itekako imaju utjecaja u cijepanju još jedne velike i resursima bogate zemlje. Južno od Adis Abebe kao da rat i ne postoji.

Doslovno je (bar za sada) potpuno siguran za turiste. No na istoku iskri. Na putu za potpuno turistički Harar sam vidio dva uništena kamiona savezne vojske. Kada sam fiksera upitao o čemu se radi, rekao mi je: "To je napad oromske OLA-e. Napadaju po noći gerilski, a prije koju noć su nedaleko od Semere (koja je na putu za Danakil depresiju) spalili nekoliko sela i pobili civile."

U ovim trenucima napuštam jednu od najljepših i najzanimljivijih zemalja svijeta - Etiopiju, nad koju se nadvio zlokobni oblak smrti. U mislima i nadi za mir svim ljudima te zemlje bez obzira s koje strane dolazili, a posebno mojim etiopskim prijateljima koji su bili divni domaćini.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.