DOK POSLODAVCI sve strože provode pravila o hibridnom radu, zahtijevajući od zaposlenika povratak u urede, generacija Z (rođeni od 1997. do 2012.) suočava se s dilemom: kako izgledati dovoljno zauzeto da se umiri stalno prisutan šef?

Prije tridesetak godina, George Costanza iz serije Seinfeld imao je teoriju: "Uvijek izgledaj kao da si živčan." Tako će, kako je rekao, "svi misliti da si prezaposlen". Danas se ta izvedba prividne produktivnosti naziva drukčije. Generacija Z danas to naziva "taskmasking", prenosi The Guardian.

O čemu se radi?

Tzv. taskmasking označava osobu koja daje sve od sebe da izgleda kao da vrijedno radi, iako zapravo to nije tako. Jedan od primjera taskmaskinga je brzo hodanje po uredu s prijenosnim računalom ili registratorom u ruci. Drugi primjer je glasno tipkanje, poput zaposlenika na šalteru koji ima loš dan, iako ono što pišete nema nikakve veze s poslom.

Ovaj trend, populariziran na TikToku, ali sve češće primjetan i među menadžerima i HR stručnjacima, pojavio se paralelno s novim pravilima o obveznom povratku u urede. Mnogi mladi uredski radnici odrastali su u razdoblju pandemije, kada je rad od kuće bio nužnost. Ovo je, za mnoge od njih, prvi put da moraju svakodnevno putovati na posao i raditi prema unaprijed zadanom rasporedu, umjesto da zadatke obavljaju samostalno, u privatnosti vlastitog doma. Sada, okruženi kolegama i nadređenima, moraju naučiti vizualno komunicirati svoju "zauzetost".

Kako se to radi?

Godine 2019. kulturna novinarka Anne Helen Petersen opisala je sličnu pojavu, nazvavši je "LARP-ingom vlastitog posla" - prema akronimu za "live action role playing". "Svoj posao možete LARP-ati uživo (održavanjem beskrajnih sastanaka, dolaskom ranije i ostajanjem duže radi dojma 'prisutnosti') ili digitalno (slanjem gomile e-mailova, stalnim chatanjem na Slacku ili sličnim platformama)", napisala je Petersen.

Gabrielle Judge, 28-godišnja autorica i influencerica, koja je ranije radila u IT sektoru, prisjetila se kako su ona i njezini kolege taskmaskali ili LARP-ali u uredu. "Ljudi bi izgledali prezaposleni dok su zapravo samo išli po ručak ili su nosili AirPodse cijeli dan da bi izgledalo kao da su stalno na sastancima", kaže Judge. "Mnogi su jednostavno zurili u ekran s jako ozbiljnim izrazom lica", dodala je.

Čak i pauze za kavu ili razgovor kod aparata za vodu mogu se smatrati taskmaskingom, ako se pri tome razgovara o poslu. "Dovoljno je pokrenuti razgovor s nekim kako biste izgledali zauzeto", dodaje Judge.

Simptom dubljih problema u zapošljavanju

Cierra Gross vodi Caged Bird HR, nezavisnu konzultantsku firmu za ljudske resurse koju radnici angažiraju kad žele prijaviti uznemiravanje ili diskriminaciju. Prije nego što je 2022. napustila korporativni svijet zbog burnouta i depresije, godinama je radila u tradicionalnim HR odjelima u Googleu i ExxonMobilu. Ona taskmasking vidi kao simptom dubljih problema u zapošljavanju, upravljanju talentima i planiranju radne snage - odnosno, želje šefova da radnike po svaku cijenu vrate u urede, često radi samog dojma.

"U svakoj firmi uvijek će biti onih koji pokušavaju nadmudriti sustav", kaže Gross. "Taskmasking se često povezuje sa slabijim radnicima, ali ga prakticiraju i oni najbolji, koji jednostavno prebrzo završe svoj posao."

Gen Z pokušava zadržati kontrolu

Taskmasking će, čini se, još neko vrijeme biti prisutan, osobito kako sve više radnika prepušta rutinske zadatke umjetnoj inteligenciji, ostavljajući si vremena za glasne razgovore kod aparata za vodu i lažno tipkanje. Ipak, šefovi možda slute što se događa: istraživanje iz 2021. pokazalo je da 80% tvrtki nadzire svoje radnike na daljinu ili u hibridnom modelu, koristeći softver za praćenje aktivnosti, lokacije i tipkanja.

Za sada, taskmasking ostaje način na koji zaposlenici pokušavaju zadržati barem dio kontrole. "Generacija Z završila je srednju školu i fakultet na daljinu, mnoge važne trenutke proživjela je kod kuće, pa im je ideja da se rad može obavljati samo u uredu potpuno strana", kaže Judge. "Taskmasking je rezultat gorčine i frustracije zbog svega toga. Mislim da time šalju poruku poslodavcima: koliko vam je zaista važno da smo svi skupa?", zaključila je.