KAD RAZMIŠLJAMO o uspješnoj djeci, često nam na pamet padaju odlikaši, sportski trofeji i prestižna sveučilišta. No, nakon proučavanja više od 200 odnosa između roditelja i djece, stručnjakinja za roditeljstvo Reem Raouda otkrila je da je prava definicija uspjeha mnogo šira.

Pravi uspjeh leži u odgoju djece koja su samopouzdana, emocionalno stabilna i povezana sa sobom i svijetom oko sebe. Roditelji koji su to prepoznali primjenjivali su često nekonvencionalne metode, stavljajući znatiželju, ljubav prema učenju i emocionalnu inteligenciju ispred društvenih očekivanja, objavila je Raouda u tekstu koji je objavio CNBC.

Evo devet stvari koje su ti roditelji radili drugačije od samog početka.

1. Radili su na sebi

Umjesto da se fokusiraju na to kako njihova djeca reagiraju na izazove, ovi roditelji shvatili su da će njihov način nošenja sa stresom utjecati na otpornost djeteta. Svjesno su upravljali vlastitim emocijama i ponašanjem kako bi djeci dali pozitivan primjer.

2. Izbjegavali su frazu "Bravo!"

Umjesto automatskog "Bravo!" poticali su djecu na refleksiju kroz izjave poput "Moraš biti ponosan na sebe" ili "Trudio si se – kako se osjećaš zbog toga?". Tako djeca nisu ovisila o vanjskom odobravanju, već su razvijala unutarnju motivaciju i ponos prema vlastitim postignućima.

3. Fokusirali su se na odnos s djetetom

Kroz kvalitetno provedeno vrijeme, aktivno slušanje i zajedničke aktivnosti pokazivali su djeci da su vrijedna, sigurna i razumljena. To im je davalo samopouzdanje da preuzmu rizike i razviju se u otpornije osobe.

4. Nisu kažnjavali djecu

Umjesto kazni dopuštali su djeci da sama osjete prirodne posljedice svojih postupaka. Ako bi, primjerice, zaboravili napisati zadaću, morali bi to objasniti učitelju. Na taj su način učili odgovornost i rješavanje problema umjesto da osjećaju ljutnju i otpor prema roditeljima.

5. Nisu nagrađivali dobre ocjene

Umjesto da djeci nude nagrade za akademski uspjeh, poticali su ih da razviju ljubav prema učenju. Bez obzira na to jesu li briljirali ili se mučili u školi, roditelji su naglasak stavljali na trud, rast i osobni napredak, a ne na same ocjene.

6. Cijenili su pitanja više od odgovora

Poticali su djecu da stalno pitaju "zašto" i "kako" umjesto da samo prihvaćaju "točne" odgovore. Tako su razvijali znatiželju i hrabrost za propitivanje stvari, što su ključne osobine budućih lidera i inovatora.

7. Dopuštali su djeci da ih podučavaju nečemu

Bilo da se radilo o matematičkom zadatku ili omiljenoj igri, roditelji su s vremena na vrijeme dopuštali djeci da preuzmu ulogu učitelja. To im je davalo osjećaj važnosti, pokazivalo da roditelji poštuju njihovo znanje i poticalo razvoj samopouzdanja.

8. Učili su ih da zavole čitanje

Čitanje nije bila obaveza, već dio svakodnevice. Bilo da su zajedno listali slikovnice prije spavanja ili čitali romane tijekom vikenda, roditelji su stvarali kulturu čitanja i usađivali ljubav prema učenju i istraživanju.

9. Pomagali su djeci da prihvate svoje emocije

Umjesto da pokušavaju "popraviti" ili ignorirati emocije djeteta, roditelji su ih učili kako ih prepoznati i izraziti. Ako bi dijete bilo tužno nakon poraza u igri, umjesto "Ma nije to ništa", rekli bi: "Vidim da ti je ovo važno i da ti nije lako izgubiti." Tako su djeca učila kako se nositi s vlastitim osjećajima i razvijati emocionalnu otpornost.

Uspjeh se ne mjeri samo diplomama i priznanjima - najvažnije je da dijete odraste u stabilnu, znatiželjnu i emocionalno inteligentnu osobu. Roditelji koji razumiju ovu filozofiju ne usmjeravaju djecu na ispunjavanje tuđih očekivanja, već ih uče kako da sama pronađu sreću i uspjeh u onome što vole.