I tako su nam uz vrtićke radosti krenule i vrtićke bolesti. Sve je krenulo od bezazlenog curenja nosića i ponekog kašlja. Kako sam već u jednoj od prošlih kolumni napisala, bili smo kod doktorice i rekla nam je da je sve u redu. Jedno jutro, kad sam odvela Bubija u vrtić, sam pogledala djecu u njegovoj grupi koja su sjedila za stolom i jela doručak – od njih 6 koliko ih je u tom trenutku bilo za stolom, njima troje je iz nosa curilo žuto i zeleno. Jeeeej!

 

Pa nije ni čudo da se svi razbole kad roditelji šalju bolesnu djecu u vrtić. Znam da danas nije lako, da je zeznuto tražiti bolovanje ako radiš kod privatnika i da nema koga kome biste ostavili dijete, ali hej, nije baš fer ni korektno da radi jednog djeteta oboli ostalih 20, a onda još i tete. Toliko sebični ne bismo trebali biti... Posebno jer to kod tako malih klinaca zaista brzo ide. Obrišu nos s rukom, pa s tom istom rukom diraju igračke i jedni druge i hop – svi su bolesni. Dobila sam super savjet da naučim klince kad kišu i kašlju da stave rukav (dio između dlana i lakta) ispred ruke. Tako će se barem malo spriječiti mogućnost da s rukama sve šire dalje. A kak su mali, treba im zaista malo da se obično curenje pretvori u bronhitis ili još gore, u upalu pluća.

 

Bubi je nastavio kašljati. Probala sam s čajem, medom, limunom, čistila sam nosić svaki dan s fiziološkom i usisavala s Arianom na usisavač (to je fakat izum za svaku pohvalu), špricala mu Sinomarin, ma sve kaj postoji. No kašalj nije prolazio. Po noći se budio jer je imao napade kašlja da je to bilo prestrašno za slušati. Podigla sam mu uzglavlje. Ni to nije pomoglo. Čim bi se legnuo, krenuo je kaos. Preko dana mi uopće nije spavao jer jednostavno nije mogao od kašlja. Pa sam opet išla kod doktorice. No na plućima nije bilo ništa, temperaturu nije imao i bio je izvrsnog općeg stanja. Za par dana mi je od kašljanja povratio koliko se mučio i koliko ga je taj kašalj iziritirao. Super, jer je s tim povratio i šlajm, ali me je to još više zabrinulo. Uz to, i Bubica je počela kašljucati i nos joj je bio zaštopan. Koliko sam se zabrinula za Bubija, još sam se više zabrinula za nju jer nije imala niti mjesec dana. Odvela sam i nju doktorici. Preslušala ju je, pluća su bila čista, ali smo dolazili svaki dan na inhalacije i čišćenje nosa. Morali smo to raditi s najmanjim kateterom jer joj je nosić bio toliko mali i uzak da smo jedino tako mogli izvatiti šlajm koji joj se nakupio.

 

Doma sam ih oboje inhalirala po 3 puta dnevno. I čistila nosiće. Dan mi prošao u sekundi.  Nakon 10 dana njoj se jako zaštopao nos i mislili smo da je bakterija pa je dobila antibiotik. No kada je došao nalaz brisa nosa, ipak nije bila bakterija. Nastavila sam s antibiotikom jer je bio neki full jaki virus protiv kojeg se ona sama nije mogla boriti. Osobno sam jako protiv antibiotika, a i naša pedica je isto protiv antibiotika te ga daje kao zaista zadnje rješenje. Nakon 10 dana antibiotika je bila bolje, no nakon par dana sve ispočetka :( i sad joj je full zaštopan nos. Ali pričala sam s par frendica i par mama u parku i vele da i njihove bebe muči ista stvar. Doma sam napravila sve kaj god sam mogla – nije nam prevruće, zračim 5x dnevno, kupila sam veliki ovlaživač zraka koji je pored njihovog kreveta i još na njen kinderbet stavim mokru plahtu s par kapi eukaliptusa prije spavanja. Ne znam ni sama više kaj da radim...

 

No, kako je Bubi? Bio je vikend i on je stvarno jako, jako kašljao pa sam otišla kod dežurnog pedijatra. Doktorica ga je preslušala i rekla da mu se polako spušta šlajm na bronhije, dala mi je Salbutamol da ga s tim inhaliram i neka se obavezno javim drugi dan svojoj doktorici da ga presluša. Tako sam i napravila. Ona nam je dala Pulmicort jer je u međuvremenu jako promuknuo. Dva dana smo se inhalirali s Pulmicortom. Treći dan mu je bilo malo bolje, ali je i dalje kašljao. Rekla sam joj kako ponekad toliko kašlje da povrati pa je rekla da smo u zadnjih mjesec dana pokušali sve što smo mogli, no da bi me sada poslala na Srebrnjak. Sumnjala je na hripavac, no kako je redovno cijepljen, ne može biti hripavac. Dala mi je uputnicu za hitnu i odmah smo otišli gore. Pregledala nas je dežurna doktorica, rekla da također sumnja na sindrom hripavca (ne hripavac) i da nas upućuje u dnevnu bolnicu sljedećih tjedan dana. Tamo smo na hitnoj primili još 2 puta Pulmicort s time da mu je svaki put nakon inhalacije s tim, slušala pluća.

 

Drugi smo dan krenuli u dnevnu bolnicu – i opet moram pohvaliti sestre koje tamo rade! Dnevna bolnica super izgleda. Zidovi su šareni, postoji kut s puno igračaka i zaista se dijete može opustiti. Obzirom da ima dosta djece koja tamo dolaze, stvarno izgleda kao da dijete dovedeš u vrtić :) mislim da je to jako važno za djecu da se mogu opustiti. Ponovo nas je pregledala jedna druga doktorica, uzela bris nosa za provjeru da li je bio u doticaju s hripavcem i dobili smo terapiju – Sumamed 3 dana, Ventolin svakih 6h 1 potisak, Flixotide 1x dnevno 2 potiska, čišćenje nosića te fizikalna terapija. Wow...  Sljedećih tjedan dana su nam izgledali isto. Dolazak na Srebrnjak u jutarnjim satima, inhalacija s lijekom, fizikalna (drenaža koja pospješuje skidanje šlajma s bronhija i pluća) i čišćenje nosića. Inhalaciju je super odradio (vjerojatno zato jer imamo doma inhalator pa je naviknut), fizikalnu isto (tamo imaju prsluk koji se stavi na dijete i masira, tj proizvodi vibracije.

 

Inače sam ga doma lupkala po leđima i ispod pazuha s otvorenim i polustisnutim dlanom). Najgore od svega bilo je čišćenje nosića. Tu su se sva djeca plakala. No tamo su me naučili pravilnom čišćenju nosića – dijete se polegne, pripremiš špricu od 10ml fiziološke i onda paralelno dok u jednu nosnicu špricaš fiziološku, na drugu vadiš šlajm van s aspiratorom. Problem je što čim su veći, su nemirniji i treba ih držati. Ja to Bubiju ne mogu sama raditi, nego mu tata ili baka moraju držati ruke i glavu, no Bubici to radim svaki dan i super je. 

 

Nakon 3 dana Sumameda smo išli opet na pregled kod doktorice – stanje se popravilo, no ostavila nas je još par dana u dnevnoj bolnici. Ventolin smo smanjili na svakih 8h, a Flixotide na 2x po jedan potisak. Nakon još 4 dana smo pokušali napraviti spirometriju (ispitivanje pluća), no on je ipak premali i nismo uspjeli. Bubi je sad bio super. Puno je manje kašljao, tj nije uopće kašljao kao prije nego bi se tu i tamo zakašljao. Otpušteni smo iz dnevne bolnice, ali smo ostali na Flixotideu još mjesec dana, 2x dnevno po 1 potisak. To je ostavljeno kao preventiva, posebno jer sada kreće ponovno u vrtić. Otpusna dijagnoza bila je bronhitis... Doktorica mi je rekla da u krvi ima nešto povišeno (ne znam kako se zove) što ukazuje na potencijal alergije pa da postoji mogućnost da ima ili će razviti alergiju. Kako je još premali, ne može se raditi alergotest. No rekla mi je da postoje ljudi koji to nešto imaju cijeli život povišeno, a nisu alergični ni na što. Nadam se da će kod njega biti ovo drugo. 

 

Otišla sam kod pedijatrice da joj odnesem otpusno pismo i da ju pitam što da mu dam za imunitet. Bilo što da mu pomognem koliko god mogu. Osim njega, zamolila sam ju da da nešto i meni što će kroz mlijeko doći Bubici jer me, zapravo, više strah za nju pošto je tako mala. Obzirom da je sada imala infekt, nismo ju mogli ni cijepiti. Ako se ovako nastavi, i dalje ju nećemo moći cijepiti dok ne bude full zdrava što znači da ju moram još više paziti. Za njega sam dobila smjesu ehinacea-e i crnog ribizla – to mu moram davati 5 dana i onda 2 dana pauze. Jedina ljekarna koja to ima (a prošla sam valjda 5 biljnih ljekarni) je Farmacia u Ilici.

 

Oni imaju hrpu sličnih stvari i na licu mjesta ih miješaju. Osim toga, pitala sam ju za med od borovih iglica, ali je rekla da je to bolje davati djeci iznad 3 godine. Dajem mu i čaj s medom i limunom (nije imao nikakvu alergijsku reakciju iako je med potencijalni alergen). Drugi tjedan kreće u vrtić pa ćemo vidjeti kako će biti. Držimo fige...

 

Ako imaš neki super savjet što je pomoglo tvom klincu/klincezi sa zaštopanim nosićem, kašljem i imunitetom, svaki savjet u komentarima je i više nego dobrodošao :)