OBITELJSKI odnosi trebali bi biti sigurna baza, prostor podrške, razumijevanja i emocionalne stabilnosti. No, nažalost, za mnoge ljude obiteljski krug može postati izvor boli, manipulacije i dubokih emocionalnih rana. Toksični obrasci u obitelji ponekad su teško prepoznatljivi jer dolaze iz okruženja koje se prirodno povezuje s ljubavlju i pripadnošću.

Kada ponašanja unutar obitelji uključuju stalno ponižavanje, kršenje granica ili emocionalnu ucjenu, nužno je postati svjestan takvih dinamika. Psihoterapeutkinja Mayya Ushioko podijelila je nekoliko ključnih znakova koji mogu upućivati na nezdravu obiteljsku dinamiku.

1. Konstantno kritiziranje i omalovažavanje

"Kada članovi obitelji neprestano ponižavaju djecu, umanjuju njihove uspjehe ili ih negativno uspoređuju s drugima, to ostavlja duboke emocionalne posljedice. Takvo ponašanje nije oblik konstruktivne kritike, već oblik toksičnog umanjivanja osobne vrijednosti", objašnjava Ushioko u objavi na Instagramu.

2. Nepoštivanje granica

Ako djeca jasno izraze svoje emocionalne ili osobne granice, a članovi obitelji ih uporno krše, ignoriraju ili ismijavaju, to ukazuje na nedostatak poštovanja prema njihovim potrebama i osjećajima. Zdravi odnosi temelje se na uzajamnom poštovanju granica, tvrdi psihoterapeutkinja.

3. Prebacivanje odgovornosti

Ushioko navodi da je znak emocionalne manipulacije i odbijanja preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke kada odrasli članovi obitelji djecu optužuju za vlastito ponašanje govoreći da su se "ponašali tako zbog njih".

4. Kažnjavanje šutnjom

Uskraćivanje komunikacije kako bi se djecu kaznilo ili kontroliralo stvara emocionalni stres i potiče nezdrav obrazac odnosa.

5. Manipulacija stvarnošću

Rečenice poput "To se nikad nije dogodilo" ili "Preosjetljiv/a si" mogu djecu natjerati da preispituju vlastitu percepciju i osjećaje.

6. Izazivanje osjećaja krivnje prikrivenom brigom

Fraze poput "Samo želim najbolje za tebe", ako su popraćene emocionalnom ucjenom, mogu zapravo biti taktika za izazivanje krivnje. Kada se briga koristi kao oružje, to postaje oblik emocionalnog pritiska.

7. Odbijanje preuzimanja odgovornosti

Ako članovi obitelji nikada nisu priznali vlastitu pogrešku ili se ispričali, već su uvijek prebacivali odgovornost na djecu, to je jasan znak emocionalne nezrelosti i toksičnosti.

"Ponekad je najteže priznati da nešto nije u redu. Stalno kritiziranje, izazivanje osjećaja krivnje i nepoštivanje granica može ostaviti ožiljke koje je teško zaliječiti. No, osvještavanje tih obrazaca prvi je korak prema njihovu prekidanju. Moguće je voljeti svoju obitelj i istovremeno izabrati vlastiti mir. Uočavanje ovakvih znakova ne znači okrivljavanje, već zaštitu vlastitog mentalnog zdravlja i stvaranje prostora za zdravije odnose", zaključila je psihoterapeutkinja.