HLADNO i kišno vrijeme nisu nikakav problem za šumsku djecu. Da, u Hrvatskoj zaista postoji šumski vrtić. Prije pet godina Francesca Miličević u Puli je otvorila obrt za čuvanje djece Šumska djeca. Ondje dan počinje u 8 sati, kada se mališani i njihovi odgojitelji okupljaju na rubu šume Tivoli na Velom Vrhu. S obzirom na situaciju na terenu, ali i interese i raspoloženje djece, dolazi se do plana za taj dan. Međutim, priroda je nepredvidljiva pa ponekad zaigranu skupinu odvede u drugom smjeru.

"Kada bi se slijepo držali plana i programa, propustili bismo mnoge prilike za učenje koje se dogode baš u onim spontanim trenucima", otkrila je za Index Francesca Miličević, koja je na ideju o otvaranju Šumske djece došla kada je rodila prvo dijete.

"Tada sam počela intenzivno razmišljati o tome kakav život i kakvo odrastanje želim za svoju djecu, kakva želim biti roditelj i što mi je bitno. Tako sam shvatila da su priroda i povezanost s prirodom neizostavan dio mog sustava vrijednosti, nešto što sam i sama imala privilegiju doživjeti tijekom svog odrastanja. Željela sam to omogućiti svojoj, ali i drugoj djeci. Uz to, oduvijek sam imala potrebu djelovati tako da svojim radom učinim nešto dobro i za zajednicu. Pošto sam po struci psiholog, obožavam djecu i prirodu, kroz šumski vrtić sam mogla objediniti sva svoja područja interesa", ispričala nam je.

Kada djeca stignu u vrtić, prvo se doručkuje. Svi zajedno sjede u krugu na travi, pod krošnjama. Piknik u prirodi otvara apetit.

"Nakon doručka okupljamo se u našem jutarnjem krugu. Tada pričamo priče, pjevamo, igramo igre, razgovaramo, ponekad o svemiru, ponekad o nekim problematičnim situacijama koje se tiču cijele grupe, radimo planove za ostatak dana, dijelimo ideje. Učimo razgovarati, slušati, govoriti i izraziti sebe pred drugima", nastavlja naša sugovornica.

Svaki dan je drugačiji, a djeca u prirodi stječu vještine, samopouzdanje i autonomiju

Djeca mogu slobodno istraživati prirodu, skakati, penjati se po stablima, igrati se… 

"Ponekad idemo istraživati udaljenije dijelove šume, ponekad se cijela grupa nekako spontano usmjeri prema određenom mjestu gdje već imaju svoje započete projekte i nastavljaju igre od prethodnog dana. Zaista, svaki dan je drugačiji i jedinstven, ali opet prati neki prirodni, spontani ritam prirode i godišnjih doba. Djeca su cijelo vrijeme u interakciji sa svijetom oko sebe, vođena prirodnom znatiželjom i, po mom iskustvu, tako najbolje i najbrže uče te stječu vještine, samopouzdanje i autonomiju", ističe Miličević.

Slijedi topli ručak, pripremljen u kuhinji na rubu šume. Ondje se nalazi i zatvoreni objekt u kojem djeca spavaju, dok u toplijim mjesecima odmaraju pod krošnjama, u hammockima, u šumi, u šumskom kampu.

Za razliku od 2019. kada je vrtić otvoren i kada su roditelji bili oprezni prema ovom dotada nepoznatom konceptu rada, danas za njega postoji lista čekanja.

"Mislim da u našem društvu donekle postoji svijest o tome da je važno da djeca provode vrijeme u prirodi i na otvorenom, i u tom smislu reakcije i odaziv su otpočetka bili pozitivni. Na početku je trebalo puno više vremena i komunikacije da se roditelji odvaže upisati dijete u neki novi, u našim okolnostima, nepoznat koncept rada. Sada roditelji uglavnom zovu, već informirani, da se upišu na listu čekanja. No, tu se radi i o nekom kredibilitetu koji je rastao kroz godine kako smo mi stjecali iskustvo, znanje i praksu", smatra Miličević.

Istraživanjem šumske pedagogije, iskustvom i učenjem došli su do svoje formule

Šumska djeca imaju 12 polaznika, u dobi od tri do šest godina, a s njima rade odgojitelji, certificirane dadilje i naša sugovornica koja je psiholog i dadilja.

"Kad smo krenuli s radom 2019., nismo se imali na koga ugledati, pa smo u početku učili direktno iz iskustva. Odgojiteljice su imale iskustvo rada u klasičnim vrtićima, i ono nam je definitivno bilo dragocjeno u određenim segmentima rada, no vrlo brzo smo shvatili da se šumski vrtić bitno razlikuje od klasičnog, odnosno da 'leži' na sasvim drugačijim temeljima te da se aktivnosti i program rada kakav je u klasičnom vrtiću ne može jednostavno replicirati u šumskom. Zato smo u početku, kao tim entuzijasta, isprobavali, tražili naš autentičan način i pristup, učili, istraživali šumsku pedagogiju dok nismo došli do neke naše formule. No, učimo i dalje i to je cjeloživotna misija", kaže osnivačica Šumske djece.

Pitamo je li šumski vrtić u Hrvatskoj sličan onima u skandinavskim zemljama o kojima često imamo prilike slušati. Miličević nam pojašnjava da je svaki šumski vrtić drugačiji jer puno toga ovisi o vanjskim faktorima, poput toga kakva je šuma, ima li čvrsti objekt za odmor, mora li puno hodati od jedne točke do druge, kakva je klima i tako dalje.

"Zato se situacija i način rada kakav je, na primjer, u skandinavskim vrtićima, ne može baš replicirati. Svaki vrtić treba stvoriti svoju jedinstvenu priču. Tako smo i mi u početku ispipavali teren, učili i upoznavali naš lokalitet. Kod nas je situacija takva da puno hodamo jer imamo veliku šumu na raspolaganju, mjesto za odmor i ručak na rubu šume, i onda na suprotnoj strani mogućnost da odemo pješke i do mora. Tako smo onda i organizirali ritam da iskoristimo sve resurse koje imamo na raspolaganju", pojašnjava.

Kiša, vjetar, sunce, komarci i krpelji utječu na dinamiku dana

Postoje posebna mjesta na koja se uvijek vraćaju i kojima su djeca sama dala nazive poput Kamengrada, Prašume, Gnijezda.

"Važno je da djeca, prije nego krenu učiti kroz intelekt, upoznaju mjesto u kojem odrastaju putem osjetila, kroz direktno iskustvo. Da svojim nogama prehodaju određeni dio, da opipaju i upoznaju biljke koje rastu tamo, da čuju zvuk ptica koje žive u njihovom okruženju, da upoznaju rizike i nauče se s njima nositi, da se povežu s lokalitetom. U takvim okolnostima znanje dolazi vrlo lako jer informacije padaju na plodno tlo, više ne zvuče kao suhoparne činjenice, već se imaju na što uhvatiti", tvrdi Miličević.

U klasičnim vrtićima zatvorenog tipa ne mora se puno razmišljati o intenzivnim vremenskim uvjetima, ubodima komaraca ili krpelja, dok u šumskim vrtićima takve stvari itekako utječu na dinamiku dana.

"Kada znamo kako postupiti u takvim situacijama, nešto što može predstavljati problem pretvori se u priliku za novo iskustvo, učenje, stvaranje otpornosti i moćan doživljaj prirode kakav samo šumski vrtić može pružiti", govori nam Miličević.

Djeca upoznaju svijet na puno dublji, iskustveniji način

Polaznici ovoga šumskog vrtića možda neće naučiti sva slova prije škole, ali znat će puno stvari koje su itekako važne.

"Naučit će koje biljke rastu u njihovom okruženju, koje su jestive, a koje otrovne. Znat će kakav je osjećaj kada kiša pada po licu, vidjet će dugu čim se pojavi, osjetit će miris proljeća dok vani još zima zebe. Upoznat će svijet oko sebe na puno dublji, iskustveniji način jer što god da se dogodi u prirodi, oni će iskusiti na svojoj koži, u najizvornijem obliku", zaključila je Miličević.

Šumska djeca pripremaju edukaciju koja će objediniti sve njihovo dosadašnje iskustvo putem predavanja i treninga uživo, za sve one koji o ovoj temi žele saznati više ili steći kompetencije za pokretanje vlastitog projekta u prirodi. Više informacija može se dobiti ovdje, a o Šumskoj djeci ovdje ili na njihovoj Facebook stranici.