MNOGI roditelji svoju djecu, bila ona bebe ili već odrasli ljudi, ležerno nazivaju svojim "najboljim prijateljem". To može biti usputna primjedba ili svečana izjava na proslavi 30. rođendana, no iako najčešće dolazi iz dobre namjere, može stvoriti ozbiljne probleme ako roditelj doista tretira dijete kao prijatelja, dijeleći s njim osobne probleme ili tračeve, piše HuffPost.

"Apsolutno ništa nije pogrešno u tome što želite provoditi vrijeme sa svojim djetetom i ako vam je zabavno družiti se s njim, to je sjajno, ali kada svoje dijete nazivate svojim najboljim prijateljem, to je zamagljivanje granica", rekla je profesionalna savjetnica Holly Humphreys.

Ona ističe kako takav pristup može pomaknuti dinamiku odnosa iz roditelj-dijete u roditelj-prijatelj ili čak roditelj-savjetnik. "Zapravo stavljate svoje dijete u drugu kategoriju kada kažete da je ono vaš najbolji prijatelj, a to onda može dovesti do prekomjernog dijeljenja osobnih detalja koje vaše dijete ne bi smjelo znati", dodala je.

Mala djeca nikada ne smiju biti vaši "najbolji prijatelji"

Terapeuti se slažu da je potpuno neprimjereno nazivati i tretirati malo dijete kao najboljeg prijatelja, bez obzira na to pohađa li osnovnu školu, srednju školu ili fakultet. Iako ideja o djetetu kao "najboljem prijatelju" može proizaći iz ljubavi, "čak i s dobrim namjerama, ukazuje na dublji problem", smatra Carrie Howard, klinička socijalna radnica.

"Djeci su potrebni roditelji da budu njihovi roditelji. Potrebni su im sigurni, vodeći odrasli u njihovim životima, a ne njihovi vršnjaci. A kada se te granice zamagle, teže je postaviti granice i zapravo dobro roditeljski djelovati", objasnila je Howard.

Ako se prema djetetu odnosite kao prema prijatelju, ono vas možda neće slušati kada postavljate pravila ili bi moglo osjetiti pritisak da se brine o vama. Ta zamjena uloga poznata je kao parentifikacija. "Dijete ne može biti najbolji prijatelj svog roditelja a da ne osjeća neki neizrečeni pritisak da zadovolji potrebe roditelja koje jednostavno nisu njegove da ih zadovolji", dodala je.

Socijalna radnica Kyndal Coote ističe da je njezina prva briga emocionalni teret koji se stavlja na dijete. "Djeca nisu razvojno opremljena da budu primarni sustav emocionalne podrške roditelju. Nemaju alate za to, njihov mozak čak nije ni razvijen", rekla je. Takav teret može uzrokovati da se dijete osjeća nesigurno u donošenju odluka i krivim kada daje prioritet drugim odnosima, poput onih s romantičnim partnerima.

Granice su nejasnije, ali problem ostaje i s odraslom djecom

Kod odrasle djece situacija je nijansiranija, no i dalje se ne preporučuje da ih tretirate kao najbolje prijatelje. Iako odrasla djeca mogu razumjeti probleme odraslih, odnos i dalje može biti problematičan. "Ponekad se odnosi mogu činiti vrlo bliskima i čak izgledati kao prijateljstvo, ali upozoravam roditelje da tu bliskost ne zamijene za vršnjački odnos najboljeg prijatelja", rekla je Howard.

Povijest odnosa roditelj-dijete ne nestaje samo zato što je dijete odraslo, što stvara neravnotežu moći. "Teško je imati istinski uzajaman, zdrav odnos davanja i uzimanja kada je u prošlosti postojala značajna razlika u moći, kao kod terapeuta i klijenta ili roditelja i djeteta", objasnila je Howard. Dodatnu komplikaciju unose i financije, jer roditelji često pomažu odrasloj djeci, što nije uobičajeno u prijateljstvima.

Znakovi za uzbunu koji pokazuju da je odnos prešao granicu

Postoje jasne crvene zastavice koje ukazuju na to da je prijateljstvo između roditelja i djeteta postalo nezdravo. Ako dijete, bez obzira na dob, postane emocionalni skrbnik roditelja, to je jasan znak da su granice pređene. "Nažalost, to se događa s malom djecom kada se roditelji razvedu", rekla je psihoterapeutkinja Meredith Van Ness. To može uključivati pokušaje da dijete "stane na jednu stranu".

Prekomjerno dijeljenje detalja o bračnim ili drugim problemima još je jedan znak upozorenja. "Ne biste trebali ići svom djetetu kako biste razgovarali o bračnim poteškoćama, problemima s drugim ljudima i slično", savjetuje Humphreys. Ako primijetite da ste ljubomorni na prijateljstva ili romantične veze svog djeteta, to je također loš znak.

Kako prekinuti nezdravi obrazac?

Ako shvatite da ste se previše oslanjali na svoje dijete, važno je znati da to najčešće dolazi iz ljubavi i da nije kasno za promjenu. Prvi korak je razviti vlastiti sustav podrške. "Imate li zdrava prijateljstva s odraslima? Znate li regulirati svoje emocije? Možete li se nositi s teškim emocijama?" pita Coote. Ključ je u zadržavanju uloge roditelja, koja je sličnija mentorstvu nego prijateljstvu.

"Naš cilj kao roditelja je odgojiti našu djecu tako da budu neovisna", rekla je Van Ness. Bez obzira na dob djeteta, posao roditelja je "voditi ih prema neovisnosti, a ne držati ih blizu kako biste zadovoljili svoje emocionalne potrebe", zaključila je Coote. Oslanjanje na dijete kao na najboljeg prijatelja stavlja nepravedan pritisak i umanjuje sve sjajne aspekte koji mogu postojati u zdravom odnosu roditelja i djeteta.