Foto: Press

HOLLYWOOD je, što se zarade na kino blagajnama tiče, imao najgore ljeto u posljednjih 20 godina.

No umjesto da krivicu prebace na očiti nedostatak ideja, činjenicu da se oslanjaju na već istrošene franšize, nastavke i rebootove ili visoke cijene karata, holivudske njuške nišane su usmjerile na dežurnog krivca - stranicu Rotten Tomatoes.

Naravno, netko bi istog trena mogao baciti kontra argument i reći da Rotten samo kompilira ono što kritičari i gledatelji već ionako misle o njihovim podbačajima, ali čelnici filmskih studija nastavljaju s tiradom o "zloj" stranici koja filmsku kritiku lišava nijansi i svodi na "ovo je dobro" ili "ovo je loše". Njihove primjedbe bi donekle i držale vodu kada bismo raspravljali isključivo o filmskoj kritici, ali to nije slučaj.

Hollywood je uništio kvalitetu, a sad žele i Rotten Tomatoes

Naime, ovo je bilo najgore ljeto od 1992., a zarada u SAD-u svela se na "samo" tri milijarde dolara. Propali su mnogi veliki hitovi od kojih se mnogo očekivalo, a u očajničkoj potrazi za razlozima ovako loših rezultata krivica je pala na skupinu od 36 zaposlenika Rottena.

"Mislim da je ovo uništenje našeg biznisa", izjavio je za New York Times redatelj i producent Brett Ratner.

Novinar Brooks Barnes u članku je opisao i animozitet koji vlada u Hollywoodu: "Mišljenje gospodina Ratnera dijele i mnogi drugi na svakodnevnim sastancima čelnika velikih studija. Tijekom jednog ručka, jedan od izvršnih direktora velike filmske kompanije pogledao me u oči i otvoreno rekao da je njegova misija uništiti ovu stranicu".

Ne čitaju kritike, čitaju statuse

I dok je ovo tema o kojoj se u posljednje vrijeme aktivno raspravlja, činjenica je da se štetnost "redukcionizma" filmskih kritika nalazi pod povećalom još od dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada se prvi put pojavio sustav ocjenjivanja koji uključuje zvjezdice, a na udaru kritika tijekom osamdesetih našli su se i kritičari Roger Ebert i Gene Siskel koji su u svom showu "Siskel and Ebert At the Movies" uveli "palac gore" i "palac dolje".

Dodatni problem Rottena je, vjeruju u Hollywoodu, i to da su u konačnu ocjenu uključili i mišljenja filmskih blogova i YouTube kanala kao što je Screen Junkies. Studiji vjeruju da je to pogubno za kvalitetu konačne ocjene jer radi se o "amaterima" koji svoj posao rade površno, dok u Rottenu brane ovaj pristup, objašnjavajući da je to način da u svijet filmske kritike uključe pripadnike manjina i žene, budući da većinu kritičara u mainstreamu čine stariji bijelci.

Postavlja se pitanje utječe li mišljenje kritičara na publiku. Teško je reći, ali ono što je sigurno jest da Rottenu raste popularnost. U odnosu na prošlu godinu, broj jedinstvenih posjeta porastao je za 32%.

No u Hollywoodu očito odbijaju prihvatiti činjenicu da je usmena predaja apsolutno sve u vremenima društvenih mreža na kojima je svatko kritičar, a prosječni gledatelj mišljenje o nekom filmu dobiva od prijatelja, poznanika i ljudi koje prati.

Karte su preskupe, a filmovi ne vrijede

Studiji problem pokušavaju otkloniti embargom na kritiku, ali zanimljivo je da loše ocjene u većem broju slučajeva reflektiraju i smanjen interes za filmove. "Pirati s Kariba", "Transformersi", "Mumija" i "Baywatch" podbacili su i ponekad jedva vratili uložen novac. No radi li se o lošim ocjenama ili činjenici da su se ljudi zasitili iscrpljenih franšiza, rebootova očajnih serija iz devedesetih i loše napisanih filmova koji su podbacili onog trena kada su gledatelji vidjeli trailer?

Očito je da se Hollywood usredotočio na to da prodaju preskupe karte, a ne da ispričaju priču dostojnu velikog platna. Stoga, je li stvarno toliko čudno da publika za masno plaćenu kartu očekuje nešto više od bezidejnog blockbustera koji najčešće neuspješno pokušava ponoviti uspjeh prethodnika?

Uspjeh filmova kao što su "Wonder Woman", "Girls Trip","The Big Sick", "Dunkirk" i "It" pokazuje da je kvaliteta počela dobivati na vrijednosti. "Wonder Woman" je nova franšiza na čelu koje ne stoji mišičavi muškarac, već snažna žena. "The Big Sick" je izvanredno napisana romantična komedija koja originalno i s puno duha izbjegava sva opća žanrovska mjesta, dok je "It" jedan od najboljih horora u posljednjih 20 godina.

Kritičari nisu svemoćni niti njihovi osvrti koje, budimo iskreni, rijetki čitaju, mogu upropastiti ono u što je holivudska mašinerija utukla stotine milijuna dolara. Gledatelji su ti koji će pogledati dobar ili loš film i svoje oduševljenje i razočarenje podijeliti s ljudima koji ih prate na Fejsu ili Twitteru.

Karte su prokleto skupe, a dodamo li na to podjednako paprenu cijenu sokova, kokica i slatkiša koji se prodaju u kinima, nije toliko nevjerojatno da prosječni gledatelj za tih stotinjak i više kuna želi pogledati nešto vrijedno tog novca.

Isto tako, streaming servisi i veliki TV ekrani čine svoje pa u kino nećete ni otići ako se ne radi o nečem posebnom.

Svi žele jedno

Hollywood se grčevito drži i za kinesko tržište na kojem pokušava vratiti dio novca u situacijama kada film ne uspije na domaćem tržištu.

Međutim, i tu polagano gube tlo pod nogama jer ni Kinezi više ne puše njihove trikove pa blockbusteri podjednako loše prolaze i na američkom i kineskom tržištu. Ne prolaze ni jeftini trikovi Amera koji misle da je u glumačku postavu dovoljno ubaciti jednog Kineza da bi privukli tamošnju publiku. Kineska publika ih je prokužila i to se odrazilo na zaradi.

Kineska publika ismijala je očite i usiljene pokušaje ubacivanja kineskih proizvoda u filmove. Primjerice, Marka Wahlberga koji u najnovijim "Transformersima" pije kineski napitak Mengniu na smetlištu u Južnoj Dakoti.

Ukratko, jeftini trik je jeftini trik na bilo kojem tržištu.

Analitičari su uvjereni da se Hollywood mora vratiti korijenima i usredotočiti se na priče. Ni američko, ni kinesko, a ni europsko tržište očito nije zainteresirano za glup film samo zato što u njemu glumi Tom Cruise. Ne zanima ih ni tko zna koji nastavak u franšizi koja se predugo razvlači, ali ni to kakav rezultat na Rottenu ima film koji ionako ne namjeravaju pogledati.

Žele dobar film. I to je to.