KAD SU GOOGLEOVI auti s kamerama na krovu došli u Hrvatsku, to je bio glavni događaj ljeta. Već iduće godine Google Street View postao je dostupan i za naš teren - svi s internetskom vezom dobili su mogućnost da virtualno prošeću bilo kojim gradom.

Google se nakon toga vraćao nekoliko puta, a ulice Zagreba ponovno snimaju ove godine. Kao što su rekli, i one se mijenjaju pa je važno da se vidi ažurno stanje. To je zgodna prilika da pogledamo kako se glavni grad promijenio u zadnjih 12 godina (i zgodno je ako ste zaboravili neke vizure zbog visoke trave).

>>Zašto u Zagrebu trava raste tako brzo? "Ne, klima nije tropska. Grad se nije snašao"

Bivša zgrada Zagrebačke banke u Paromlinskoj

Nakon više od desetljeća natezanja prošli mjesec počelo je rušenje zgrade Zagrebačke banke u blizini Glavnog kolodvora. Još se ne zna što će se izgraditi na njenom mjestu, ali sve je bolje od dosadašnjeg zapuštenog rugla. Ruglo (zasad) ostaje u okolnim zgradama, ali nadamo se da će se i to riješiti u dogledno vrijeme.

Prije 12 godina zgrada je još bila u funkciji i u skladu s tim održavana. Napuštena je 2012., a na nekoliko snimki nastalih kroz godine vidi se jasna kronika propadanja jedne napuštene građevine.

Zgrade oko nje već su tada godinama bile napuštene, tako da se skoro uopće nisu promijenile.

Katedrala s tornjevima

Zagrebačku katedralu bez skela pamti sve manje ljudi - izgrađena je od poroznog vapnenca, zbog čega je najvjerojatnije nikad ni nećemo dulje gledati bez njih. Zanimljivo, u ožujku 2023. Google je ulovio upravo trenutak "gole" katedrale u radovima, a skele su bile odložene u podnožju.

Kad je Google došao prvi put, južni toranj bio je standardno prekriven, ali su do potresa oba tornja bila u svojoj punoj formi, bez skinutih vrhova. Zagrebački potres 2020. donio je brojne tragedije, ali ova je vjerojatno najviše utjecala na vizuru grada.

Kad smo kod skela, nakon potresa postale su svakodnevni prizor na ulicama. Lijepo je barem s fotografija i snimki vidjeti grad bez njih uz nadu da će se te slike što prije vratiti.

Džamija s drvećem i grmljem 

Za Trg žrtava fašizma 2018. godina bila je prijelomna - pokojni gradonačelnik Bandić prvo je bez javne rasprave i bilo kakvog natječaja zamijenio kamene blokove oko Meštrovićevog paviljona, nakon čega je dovezao bagere i počeo rušiti sve raslinje na vidiku. Zadnji korak bila je šarena disko rasvjeta na spomeniku kulture.

Struka se bunila, građani su prosvjedovali, ali rezultat je ostao nepromijenjen. Meštrovićev paviljon (popularnije Džamija) tako je između Googleovih obilazaka dobio potpuno novu vizuru.

Današnja forma Džamije odlično pokazuje kako je prethodna gradska vlast doživljavala urbanu sredinu: grad je po definiciji sterilna nakupina betona, a demokracija je u rukama onoga tko ima bager.

Još uvijek živ i zdrav Branimirac

Branimirova tržnica (Branimir plac ili Branimirac), danas je samo sjena onog otprije 12 godina. Tada su još brojne ćevabdžinice, male trgovine i birtije okruživale tržnicu punu štandova i ljudi. 

Većinu kioska Grad je uklonio 2015. uz brojna neispunjena obećanja o temeljitoj obnovi, a tržnica je, prema mišljenju prodavača, namjerno ostavljena da propadne. Tek ove godine je na mjestu uklonjenih kioska napravljen asfaltirani prolaz i posađeno drveće, ali opće stanje je i dalje izuzetno tužno.

Tržnice u centru najčešće su duša grada, a ni nova gradska vlast nije najavila obnovu Branimirca - zbog toga se čini da je ovaj dio ostavljen da polako nestane. Nakon što i zadnji prodavači odu, i na tom bi mjestu moglo niknuti nešto kao…

Najviši neboder u Hrvatskoj (donedavno)

Prošle godine titulu mu je oduzeo Dalmatia Tower u Splitu, ali Poslovni centar Strojarska sedam godina bio je najviši neboder u Hrvatskoj. Gradnja je počela 2012., a otvorenje je bilo tri godine kasnije - naravno, na prvim Googleovim snimkama neboderima nema ni traga.

Kao i puno građevinskih projekata u Hrvatskoj, ni ovaj nije bio bez kontroverzi. Zemljište je u koncesiju dala Zagrebačka nadbiskupija, a kao povrat imovine dobila ga je 2009. Dio zemljišta tada je pripao i Nogometnom klubu Sloga-Gredelj, ali predstavnici kluba su prije gradnje ostali neugodno iznenađeni kad su saznali da ih je Grad jednostavno izbrisao iz zemljišnih knjiga.

Ipak, stambeno-poslovni kompleks na kraju je izgrađen i unatoč dimenzijama, izgleda lijepo i ne bode u oči. Dakle, može se reći da je ova promjena za grad bila pozitivna.

I drugi stambeno-poslovni kompleksi došli su kasnije 

Na periferiji se izgradilo previše toga za nabrojati, ali jedna od većih promjena u širem centru bila je izgradnja cijelog novog naselja kod križanja Branimirove i Heinzelove. 

Podsjetimo, 2011. Branimirova nije ni izbijala na Heinzelovu - oni koji su željeli nastaviti dalje prema istoku grada morali su ići preko Zavrtnice. Tek 2013. probijena je cesta s jednom trakom u svakom smjeru zbog sporova oko zemljišta, a u svojoj današnjoj, proširenoj varijanti osvanula je 2016. 

Stari rotor bez podvožnjaka

Tema se potezala godinama, najčešće u koloni na Aveniji Dubrovnik, s rukom na trubi i živcima na rezervi. Obnova se spominjala još 2007. - prometni čvor već je tada bio tridesetak godina star, a u međuvremenu se frekvencija prometa koju treba podnijeti višestruko povećala. Od izgradnje prvog kružnog toka s južne strane Save niknula su čitava nova naselja, ali infrastruktura je odolijevala vremenu. I postajala sve neprimjerenija iz godine u godinu.

Sve to rezultiralo je kontinuiranim kaosom iz bilo kojeg smjera, čestim gužvama i sveopćim popizditisom nesretnih vozača koji su se ondje zatekli.

Ni ova obnova nije prošla bez skandala jer je Grad naručio makete novog rotora za preko 227 tisuća kuna. Srećom, nije bilo većih problema od toga, novi rotor je pušten u promet početkom 2020., a svi koji se često kreću tim prometnim pravcima spašavaju velike količine živaca.

Markov trg bez ograda

Dva događaja 2020. potpuno su promijenila izgled Markovog trga - prvo je potres značajno oštetio crkvu svetog Marka, a u listopadu iste godine 22-godišnjak iz Kutine pucao je na zgradu vlade. 

Nakon prvog događaja na crkvu su dospjele skele, a nakon drugog Markov trg zatvoren je za javnost i postavljena je ograda. Ni gotovo tri godine kasnije ograda nije uklonjena, zbog čega su se već počeli buniti i stanari - sasvim smisleno jer ispada da se vladajući brinu za vlastitu sigurnost otežavajući život drugima koji žive u blizini.

U tom smislu puno je ljepše vidjeti Markov trg u nekadašnjem izdanju. Novih Googleovih snimki ni nema upravo zbog onemogućenog pristupa.

Zgrada Muzičke akademije tek se gradila…

Teško se uopće i sjetiti što je stajalo na mjestu jedne od najkontroverznijih zgrada u Zagrebu - to je bila zgrada Ferimporta, već odavno srušena i zaboravljena.

S izgradnjom nove Muzičke akademije bilo je puno problema - posao je prebacivan s jednih na druge izvođače, stanari iz susjedne zgrade morali su se iseliti jer je u radovima bila oštećena i njihova zgrada, a i originalna zgrada koja je trebala biti očuvana na kraju je morala biti srušena jer su je radovi previše oštetili.

Na kraju je napravljena nova, no ni ta se nije pokazala naročitom... Na snimkama iz 2011. vidi se na početku radova. Sudeći po svemu, bilo bi bolje da je na tome i ostalo.

…a nije bilo ni novog vojnog nebodera.

U Hrvatskoj je teško nešto izgraditi da sve bude kako bog zapovijeda, u čemu ni vojni neboder kod križanja Ilice i Svetog Duha nije iznimka. Useljenje vojnika se otegnulo, a cijena projekta skočila s 47 na oko 61 milijun kuna pa je cijela stvar završila i pod istragom USKOK-a. 

Što se tiče utjecaja na vizuru grada, mišljenja ostaju podijeljena - jednima se čini zanimljiv koncept s maskirnim bojama i malim prozorima, a drugi neboder smatraju nakaradnim. Neovisno o tome, nakon izgradnje nastavio je zanimljivo stršati u pogledu na Sljeme i tako bitno promijenio krajolik.

Stare trgovine koje smo zaboravili

Sjećate li se Dione ili knjižare Mladost? Mladost je 2011. već bila zatvorena, a Diona, prema službenim podacima, postoji na još samo osam lokacija u Zagrebu. Virtualnom šetnjom može se vidjeti milijun takvih malih stvari koje ne primjećujemo kad se promijene, ali je nostalgično vidjeti ih nakon desetak godina. Naravno, ovaj popis nije ni blizu potpun.

Uzgred rečeno, i stari češki tramvaji, kao ovaj s reklamom Dione, sve su bliži rashodu - lako je moguće da u idućem snimanju Google neće zabilježiti ni njih. Za još deset ili dvadeset godina digitalni povratak u prošlost bit će još zanimljiviji.