"Naslijedio je dosta od oca": Ovako je majka Diana govorila o Dini Dvorniku 1984.
DINO DVORNIK danas bi proslavio 59. rođendan. Tim povodom u suradnji s Yugopapirom donosimo intervju s njegovom majkom Dianom iz 1984. godine.
Srpanj 1984: Te godine splitske šiparice ludovale su za mladim naočitim glumcem Borisom Dvornikom, tada junakom filma Deveti krug. Šetale su Rivom kako bi srele svog miljenika. Na Pjacu je išetala i 15-godišnja Diana. To je, zapravo, bio njen prvi noćni izlazak u grad jer strogi roditelji su svoju mezimicu prije svega usmjeravali na školu i balet, a na šetnje i momke morala je pričekati.
"Prijateljice su mi pokazale Borisa i ja sam ga, moram priznati, 'malo temeljitije' pogledala", prisjeća se danas naša sugovornica Diana Dvornik. "Pogledao je i on mene, upoznali smo se istu večer i zavoljeli. Već dvadeset i pet godina smo zajedno."
"Ne, ne, nije to s našom ljubavi bilo baš sasvim lako. U ono vrijeme pred matičara se moglo stati samo u doba zrelosti - znači s 18 godina. Čekali smo zbog mene tri ljeta da jedno drugome kažemo i to formalno - da!"
Dvornikovi već 13 godina stanuju u kući koju znaju svi Splićani. Naime, još tijekom izgradnje ovo dugo a i visoko jedanaestokatno zdanje Splićani su nazvali Kineski zid. Kako tada - tako i sada ova zgrada nosi isti naziv, pa uopće nije potrebno pamtiti ulicu i broj. Svaki poštar, svaki putnik namjernik lako će je prepoznati i pronaći.
"Prvih sedam godina braka", kaže naša sugovornica, "živjeli smo s Borisovim roditeljima. To je bila mala sobica, dva i pol s tri. Stiska, moram priznati, ali kada ste mladi i kada se volite, tjeskobu ne primjećujete. Kada smo dobili stan u Kineskom zidu, na ovu širinu, ali i visinu teško smo se privikli."
Sin Dino - rođeni glumac
Iako smo željeli upoznati cijelu obitelj Dvornik, u stanu nas je dočekala samo Diana. Stariji sin Dean je u vojsci i ovih dana skida sivomaslinastu uniformu. Položio je već težak test na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, iako već ima lijepo zvanje: uskoro će polagati ispit za trećeg oficira jer je završio srednju pomorsku školu. I mlađi Dino uskoro odlazi u vojsku, inače voli bejzbol i vedre note.
"Smatram da nije lijepo kada majke hvale svoju djecu", tvrdi Diana Dvornik. "Pa čak kada to rade i one koje imaju doista debele razloge. Ja volim svoje dječake i trudila sam se, s obzirom na to da nisam radila, da im budem dobra, stroga i pravična majka i odgajateljica. Koliko sam u tome uspjela? Možda nisam onoliko koliko sam intimno željela, ali sam zadovoljna."
Kada je Dean poželio ploviti, iako teška srca, jer je to težak poziv, dozvolili smo mu da upiše srednju pomorsku školu. Mislila sam, mladost-ludost, proći će. Ali, mali je uporan. Interesira ga i veterina, ali još uvijek misli na more.
"Što se tiče mog mlađeg sina Dine", smješka se Diana, "on je bio za sve više zagrijan osim za školu. Pjesma i gitara su, istina, uvijek bili prisutni u našoj kući, ali njega je interesirao i sport. Njegov klub Spinut je sjajan, pa klinci čak priželjkuju i titulu prvaka. Dino je, inače, poduzetan, osnovao je i sastav Kineski zid, sami su producirali svoju ploču, a nastupili su i na Splitskom festivalu. Naslijedio je dosta od oca, snalažljiv je, šarmer, duhovit i druželjubiv. Rođeni glumac!"
Borisovi "utorkaši"
Djeci poznatih ličnosti, bar se takvo mišljenje uvriježilo, umnogome pomaže popularnost roditelja. Poznato je, i to se ne može poreći, upisuju se u škole i na fakultete bez problema, pa čak i prezime pomaže kod zaposlenja i karijere.
"Meni je žao djece koju bije takav glas. Ne osporavam da takvih slučajeva nema, ali to je, tvrdim, ipak od slučaja do slučaja. Deanu i Dini prezime Dvornik nije bilo viza za napredak i uspjeh. Naprotiv, kada su u nekim situacijama mogli prešutjeti svoje prezime, prešutjeli su ga. Vidite, djeca su krenula svojim putem - i bilo kakva Borisova podrška i protekcija nije im bila potrebna."
Boris Dvornik mnogo radi. Ne samo da je angažiran na filmu otvorena su mu vrata i televizije i teatra. Kako miljenik jugoslovenske publike provodi vrijeme u svojoj kući? Čime se najradije bavi?
Smije se Diana. Izgleda da smo je "našli":
"Moj Boris je sjajan momak. Dobar je otac. Autoritet je u kući, ali zna se opustiti i s djecom divno druguje. Da baš voli sjediti doma i čuvati ženi skute, tim se ne bih mogla pohvaliti. Znate vi već njega. Pet minuta je u kući, pa na Rivu, u teatar, na pjacu, na prozivku. I tako svaki dan... Što se tiče njegovog društva, i tu je veoma probirljiv. Već godinama ima svoje, kako vi Bosanci kažete, jarane, njih 25 u grupi, i zovu sebe utorkaši.
Sastaju se svakog utorka, igraju nogomet, lijepo se druže uz pjesmu, dobar zalogaj i ćakulu. Ali oni ne posjećuju restorane, nego seanse priređuju po kućama. Svaki put kod drugog i tako već godinama. Kada je, recimo, seansa kod nas, nastojim se izgubiti. Jer, njihovo pravilo je da muškom sijelu ne prisustvuju žene! Oni su se dobro organizirali. Skupe novac, rasporede se: jedni kupuju, drugi kuhaju, treći brinu o piću, četvrti za dobru pjesmu i raspoloženje."
Uživanje na Biševu
Kako je među utorkašima raspoređen Boris. Koji je njegov resor?
"On je izgubio dobar glas nabavljača i savjesnog ekonomista. Kupovao je tolike količine hrane da još pet grupa utorkaša ne bi moglo sve to pojesti. Vidite, on je i u kući takav. Kupuje hranu u velikim količinama: znate već ono, neka se nađe u kući!"
Imaju li i supruge utorkaša svoj dan?
"Mi se poznajemo i povremeno družimo, ali ne bismo imale snage da taj tempo i održimo."
Kako Dvornikovi provode odmor? Mnogi Splićani, naime, ljeti sele na otoke i čiste plaže jer ih gužva i turisti dekomodiraju!
"I mi spadamo u takve", kaže Diana. "S prijateljima iznajmimo kuću na Biševu, pa uživamo: čisto more, malo turista, lijepa pjesma i kupanje, kupanje. Navratimo i kod moje majke u Sutivan na Braču i tamo nam je, na neki način, druga kuća."
Rekli smo već da je Diana željela postati balerina. Marljivo je vježbala i sanjarila da završi akademiju. Srela je Borisa i ljubavi je dala prednost. Pitamo je je li ikad požalila što joj se želja nije ostvarila.
"Bila sam ambiciozna i, kako su govorili moji profesori, mnogo sam obećavala. Ali, nikada nisam požalila što sam sve to napustila i postala domaćica. Sretna sam što sam se mogla posvetiti djeci, Borisu i kući. Ja nisam toliko energična žena da uspješno radim dva posla: negdje bih, i da sam nastavila školovanje, vjerojatno posustala. Zbog toga se divim ženama koje su dobre supruge i majke i sjajni trudbenici u svom poslu."
Pitamo je što voli, čemu se raduje...
"Kao i sve žene, volim sitnice. Sretna sam kada mi moji momci daruju buket cvijeća, ugodno se osjećam u društvu njihovih vršnjaka. Volim i muziku, od Wagnera do rocka, volim i te neobavezne ženske ćakule. Kada se umorim od kućnih obaveza, drugujem s knjigom, volim i šetnje pored Rive. Volim, naravno, i lijepo se obući. Za moj dobar izgled brinu moj brat Joško i njegova supruga, koji su nedavno otvorili butik."
Razgovarala: Mirjana Bulić (Una, 1984.)