KADA GOD vam bude teško s dječjim zahtjevima, kada osjetite da više ne možete - sjetite se da uvijek može biti još gore! Recimo da vas uhvati gripa, a niste zaposleni pa da bi mogli jednostavno nazvati na posao da ste bolesni, okrenuti se na drugu stranu i pošteno se odmoriti. 

Kada ste mama od 0-24 takvu mogućnost jednostavno nemate. Nema te ispričnice koju bi mogli gurnuti djeci pod nos i time se opravdati što ćete ostati duže u krevetu, a oni nek se snađu sami. Put do škole znaju, put do kupaone i frižidera također - zašto bi onda vi uopće morali ustajati. 

Ali - ne ide to tako. Ni temperatura ni glavobolja ni mučnina ni turbo slabost nisu opravdanje da na takav način zanemarujete svoju djecu iako je baš to ono što bi učinila svaka mama koju uz jutarnju budilicu probudi i bolest. Ima li većeg horora od toga? 
 

Ima - kako da ne! Niste se ustali samo da bi pospremili jedno dijete i ispratili ga prema školi. Nema odmora jer drugi je još uvijek tu, radosno iščekuje mamu čije su baterije napunjene na maksimum. Ili barem ono tako misli. 
 

Ali preživite već to jutro. Nekako. U magli. Idealno vrijeme da onom koji je ostao dozvolite sve ono što inače ne dozvoljavate. Palite Peppu Pig, namještate YouTube - servirate sve što bi vaše dijete moglo zabaviti samo da malo spustite glavu na jastuk. I taman kad je vaše bolno tijelo pronašlo najbolju pozu opet vas onaj grozni alarm diže iz polumrtvih jer vrijeme je da netko dočeka starije dijete iz škole i stisne milijun puta back back na kompjuteru jer je vaše milo malo s Peppe Pig već odavno dosurfalo do ne baš bezazlenih klipova o Spidermanu i Jockeru. 


 

Školarac je gladan,  vi gutate već treću tabletu za glavu, a ručak samo što nije - čaj i pahuljice. Više od toga trenutno ne možete. Školarac gunđa, mališa zaslijepljeno gleda u monitor i ne shvaća da je ručak isti kao i doručak. Dok god se ne bune glasno sve je onako kako treba biti. Jer tako mama kaže, a mama, sori djeco, danas nije baš svoja. Vide oni to, ali baš i ne mare, jer i dalje su žedni, trebaju piškiti, trebaju pomoć oko zadaće, trebaju kakati, trebaju olovku, trebaju, zahtijevaju, očekuju i čekaju. I tako sve do dolaska muža spasitelja koji, vidi čuda, stiže skršen hunjavicom. A to svakako zaslužuje duboki mir, odmor i onu vašu šalicu vrućeg čaja. I onu naranču koju ste upravo ogulili. Devetu po redu. 
 

Srećom, izmaglica u glavi dozvolila vam je nekako, na neku foru, ni same ne znate kako, da vrijeme proleti i da je već večer. 
 

Djeca sada već nešto tiše i nešto rjeđe traže i zahtijevaju jer tata spava i odmara. Treba mu mir. Tako barem kaže. 
 

Noć je stvorena za odmor, no san neće na oči. Što zbog bolova, što zbog nosa, što zbog veće doze lijekova, što zbog one još jedne narančaste vitaminske bombe. I dok se vrtite u krevetu sanjajući budne da sanjate i spavate, dok tražite idealnu pozu u krevetu ne bi li ugodile sebi i ne dotaknuli bolesnog partnera, taman kada pomislite - sad će - sad će, umjesto sna zavrišti budilica. Novi je dan! Idemo u nove pobjede! Srećom što gripa za mame traje samo jedan dan! Više od toga jednostavno - ne može!