SUROGAT majka iz Kanade otvoreno je progovorila o svom iskustvu i otkrila što joj je bilo najteže dok je nosila dijete za druge - i, kako kaže, to nije trenutak kad bebu predate roditeljima. Dawn Wickhorst, 33-godišnja fotografkinja i majka petero djece, odlučila je postati surogat majka 2019. godine, nakon što je shvatila koliko se parova bori s neplodnošću.

Dawn je bila surogat majka za dva gej para, a cijelo iskustvo je opisala kao nešto što joj je dalo snažan osjećaj smisla i ostavilo je "ispunjenom".

Zašto se odlučila na surogatstvo?

Iako joj trudnoće nisu strane, Dawn priznaje da nije bilo jednostavno. Uz brigu o petero djece, morala je prolaziti i kroz uobičajene trudničke tegobe - mučninu, umor, bolove u leđima. "Odlučila sam postati surogat majka kad sam shvatila koliko se ljudi muči sa začećem", ispričala je. Kaže da tek tada postaneš svjestan vlastite sreće kad ti trudnoće prolaze dobro i kad već imaš obitelj.

"Nisam ni shvaćala koliko sam sretna što imam petero djece i što su sve moje trudnoće prošle jako dobro. Jednostavno sam osjećala da moje tijelo može učiniti nešto dobro za nekoga", rekla je.

Dotaknula se i česte reakcije okoline - rečenice koju je, kaže, čula bezbroj puta: "Ja to nikad ne bih mogla, ne bih mogla dati dijete." No Dawn naglašava da se u surogatstvo ulazi s jasnim granicama i dogovorom.

"Mnogi kažu da to nikad ne bi mogli jer ne bi mogli 'odustati' od djeteta, ali u taj proces ulazite potpuno svjesni da nećete izaći s bebom", objasnila je.

"Predaja bebe nije bila najteža"

Trenutak kad dijete predate roditeljima opisala je kao emotivan, ali i prekrasan - pogotovo kad vidiš koliko im to znači.

No ono što ju je najviše pogodilo, kaže, došlo je prije i poslije poroda.

Najteži dio - usamljenost

Dawn tvrdi da je pravi problem bio osjećaj usamljenosti. "Najteži dio je zapravo bila usamljenost, bilo je trenutaka kada sam se osjećala potpuno nevidljivom", rekla je.

Prisjetila se trenutaka koji se nikad ne vide na "sretnim" fotografijama nakon poroda: kako je sama sjedila po čekaonicama, u tišini se nosila s jakim emocijama, a zatim se vraćala kući svojim obavezama samohrane majke - gotovo bez vremena da uopće shvati i obradi sve što je prošla.

"Sjećam se da sam sjedila sama u čekaonicama, nosila se s velikim osjećajima, ili se vraćala kući svojim obavezama bez pauze da obradim ono što sam nosila - doslovno i emocionalno", ispričala je.

Dodaje i da postoji neizgovoreno očekivanje da surogat majke sve "odrade u tišini", jer su same izabrale taj put - pa se podrazumijeva da se neće žaliti. "Postoji to prešutno očekivanje da se jednostavno tiho nosite s tim. A kad ste s tegobama trudnoće uglavnom sami, sve to može biti još teže", rekla je.

Što nakon svega?

U Kanadi je plaćanje surogat majkama protuzakonito, pa Dawn kroz cijeli proces nije dobila financijsku naknadu. Iako joj predaja bebe nije teško pala, priznaje da nakon svega dolazi specifična praznina - nešto poput perioda tugovanja.

"Cijeli moj život vrtio se oko rađanja djeteta za ovaj par, a onda je odjednom sve bilo gotovo", kaže.

Unatoč tome, ne žali što je dvaput bila surogat majka. Ali smatra da se o jednoj stvari premalo govori: o potrebi sustavne podrške ženama koje prolaze kroz taj proces. "Mislim da bi bilo sjajno kad bi postojalo više usluga za surogat majke, poput grupa podrške, kako se ne bi osjećale tako usamljeno", zaključila je.