BABE RUTH je skoro sto godina bio više od legende. Bambino je u povijesti sporta doživljavan kao jednorog koji se rađa jednom, i to ne u stoljeću, nego u mileniju, i čovjek čiji uspjesi u bejzbolu nikad neće biti nadmašeni. Osim toga, Ruth je bio i ostao jedna od najvećih zvijezda u povijesti američkog sporta iako je njegov utjecaj na američku kulturu bio i puno veći.

Ruth je bio megazvijezda, plejboj koji je novine punio i zbog svojih nevjerojatnih uspjeha na terenu i zbog jednako velikih "uspjeha" za šankom i u krevetu sa stotinama žena. Bambino je bio ono što je desetljećima bilo nezamislivo u bejzbolu. Bio je istovremeno jedan od najboljih udarača koje je ovaj sport vidio i jako dobar pitcher (bacač).

Zamislite Toma Bradyja kao vrhunskog quarterbacka i vrhunskog obrambenog igrača

Pokušajmo to prevesti u neki drugi sport slične mehanike. Zamislite da Tom Brady bude istovremeno quarterback u napadačkim akcijama i defenzivni linijaš u obrambenim akcijama. I da je podjednako dobar u oba zadatka kao što je bio Ruth.

Amerika se odavno pomirila da se novi "two-way" (dvosmjerni) igrač elitne statistike neće pojaviti tako skoro, a možda nikad. Onda je 2018. godine na američki teritorij stupio Shohei Ohtani, tad 23-godišnji samozatajni Japanac koji je iz domovine došao kao "two-way" igrač s nevjerojatnom statistikom.

Nije Ohtani s neba pao u MLB. Skauti američkih momčadi redovito prate što se događa u Japanu, zemlji u kojoj je bejzbol bez ikakve konkurencije najgledaniji sport. Kad je Ohtani u srpnju 2012. kao klinac od 18 godina na srednjoškolskom prvenstvu Japana bacio lopticu 160 kilometara na sat, u Americi su mislili da se netko zeznuo s podacima.

Takvu brzinu, oko 100 milja na sat, postižu elitni pitcheri u MLB-u, plaćeni stotine milijuna dolara. Ohtani je već u srednjoj školi bio "two-way" igrač, ali to nije bilo toliko neobično jer u toj dobi je puno igrača bacalo i udaralo, ali ih je jako malo to radilo toliko dobro kao Ohtani.

Govorili mu da neće moći

Ohtani je statistički razvalio prvenstvo srednjih škola i uoči drafta za najjaču japansku ligu NPB rekao je da želi izravno iz srednje škole otići u MLB, što nitko nikad nije napravio. Navalili su New York Yankeesi, Los Angeles Dodgersi i Boston Red Soxi. Ipak, Hokkaido Fightersi uspjeli su ga nagovoriti da zaigra u NPB-u i tako mu pomogli da postane jedan od najvećih svih vremena.

Američki analitičari zaključili su da Ohtani nikad u MLB-u ne bi bio "two-way" igrač da je odmah otišao u Ameriku. Igrao bi po razvojnim momčadima i morao bi odabrati hoće li bacati ili udarati jer nitko nije vjerovao da može raditi obje svari na vrhunskom nivou.

U Fightersima je kroz pet godina pokazao da može. Ključni razlog zašto je ostao u NPB-u je što su mu Fightersi obećali da će podržati njegov plan da igra obje uloge. Dali su mu milijun dolara na potpis ugovora i 150.000 dolara godišnje plaće uz obećanje da će ga pustiti u MLB kad god on poželi. U Fightersima je tad bio bivši igrač Chicago Cubsa Micah Hoffpauir.

"Znali smo da je bio dobar u srednjoj školi i da je imao nevjerojatnu statistiku, ali profesionalni bejzbol je druga priča. Mi u klubu zaista nismo vjerovali da može biti 'two-way', nego smo komentirali da će biti ili jako dobar udarač ili jako dobar bacač. Ne oboje", rekao je Hoffpauir, koji se sjeća prvog treninga na kojem je bio Ohtani.

Hoffpauir je udarao s nekim starijim igračima kad je odjednom s terena do njihovog dolazio neki čudan zvuk. 

"Stali smo i otišli do ograde da vidimo što se događa, a ondje stoji taj klinac i pogađa svaku lopticu koja mu dolazi. Zvuk je drukčiji, znaš da je udara baš jako. Samo smo se pogledali, a u još većem šoku bili smo kad je počeo bacati. Bio je impresivan", rekao je Hoffpauir.

Nema više rasprave oko Rutha i Ohtanija

Jedanaest godina kasnije rasprava oko Babea Rutha i Shoheija Ohtanija ne postoji. Bambino je bio velik, jedan od najvećih, ali Ohtaniju nije ni blizu. Generacije je uvijek teško uspoređivati, a osobito u bejzbolu, i to toliko udaljene.

Ruth je igrao u vrijeme kad je igranje bejzbola bilo zabranjeno Afroamerikancima. Loptice su letjele znatno sporije, bilo je puno manje dobrih pitchera i na ruku mu je išao cijeli niz faktora. To što je danas 28-godišnji Japanac napravio u MLB-u graniči sa znanstvenom fantastikom, a analitičari kažu da je tek početak.

Da ne gnjavimo s detaljnom statistikom bejzbola, Ohtani je posao elitni bacač i elitni udarač, i takav je posljednje tri godine. Prije dvije je bio MVP American League (u bejzbolu se MVP nagrada dijeli u obje konferencije), a bio bi i prošle godine da Aaron Judge nije pogodio 62 home-runa i oteo mu nagradu.

Ohtani je trenutačno prvi igrač lige po broju home-runova i najuspješniji bacač lige, što nitko nije napravio od 1900. godine. Ohtanija je nemoguće usporediti s ikojim igračem u modernoj povijesti bejzbola iz jednostavnog razloga - nema ga.

Ohtani će baciti tri ili četiri savršena inninga i onda će uzeti palicu pa pogoditi koji single, double, triple ili home-run, a izgledat će kao da se uopće ne umara. Visok je 193 centimetra, ima 95 kilograma mišića i na njegovo tijelo kao da ne utječu golemi napori koje iziskuju istovremeno udaranje i bacanje.

Angelsi ga plaćali sitnišem

To što Ohtani radi nema nikakve zdrave logike, kao što je nema ni njegova plaća. U MLB je kao 23-godišnjak došao 2018. godine, zbog čega je upao u kvotu stranaca koje se manje plaća. Dobio je 2.3 milijuna dolara za potpis ugovora u prosincu 2017., a u prvih pet sezona zaradio je samo 9.7 milijuna dolara. Ove sezone zaradit će 30 milijuna dolara i još 40 na ime sponzorskih ugovora.

Los Angeles Angelsi s Ohtanijem i najplaćenijim igračem u ligi Mikeom Troutom nekim čudom nisu uspjeli ući u doigravanje još od 2014. godine, ali vjerojatno hoće ove sezone. To će biti posljednja sezona Ohtanija u Angelsima.

I tu dolazimo do priče iz naslova ovog teksta. Ohtani na zimu postaje free agent, odnosno Angelsi ga ne mogu platiti koliko mogu drugi klubovi. A cifra će biti rekordna, najveća ne samo u povijesti američkog nego i svjetskog sporta.

Američki analitičari mjesecima se bave time koliko Ohtani uopće vrijedi. On je trenutačno najbolji igrač u MLB-u, i to bez neke prevelike konkurencije, i na dobrom je putu da probije granicu od ne samo 500 milijuna eura zajamčene plaće nego 600 milijuna.

Dobit će ugovor od 600 milijuna dolara

Free agent postaje s 29 godina, u najboljim godinama za igrača bejzbola. Stranica Spotrac, koja se bavi isključivo plaćama sportaša, izračunala je da udarač Ohtani može dobiti ugovor na deset godina vrijedan 333 milijuna dolara, a bacač Ohtani ugovor na osam godina vrijedan 230 milijuna.

Ukupno 563 milijuna dolara, a jedan agent rekao je da će dobiti ugovor na 12 godina vrijedan 600 milijuna dolara. Osim toga, Ohtani je megazvijezda u Japanu, što nije nebitno kad se računa njegova marketinška vrijednost.

"On je jednorog, igrač kakav se nikad više neće pojaviti u bejzbolu. To je nešto neviđeno. Uopće ne sumnjam da će biti najplaćeniji igrač u povijesti bejzbola, a vjerojatno i šire. Nema rasprave oko toga", rekao je bacač Los Angeles Dodgersa Clayton Kershaw.

Dodgersi su franšiza koja će napraviti sve da na zimu dovede Ohtanija. San Francisco Giantsi trebaju igrača oko kojega će graditi franšizu. Novac su spremni potrošiti i San Diego Padresi i New York Metsi. Yankeesi su uvijek u igri za ovakve igrače.

Ohtani nikad neće imati utjecaj na američku kulturu kakav je imao Ruth, ali legendarni Bambino odavno mu statistički nije ni blizu. Ohtani vjerojatno nikad neće dostići Ruthovih sedam titula prvaka, ali on je već sad napravio nešto što dosad nije nitko niti itko hoće - učinio je nemoguće mogućim.