POZICIJA BEKA ili bočnog obrambenog igrača donedavno je bila smatrana najnezavidnijom pozicijom u nogometu. "Bek je ili propalo krilo ili propali centralni branič. Odrastajući nitko ne želi postati Gary Neville", izjavio je Jamie Carragher prije nekoliko godina i savršeno sažeo percepciju bekova u prošlosti. U niželigaškom i amaterskom nogometu slični postulati i dalje vrijede pa ako ekipa ima samo jednog ljevonogog igrača, možemo biti sigurni da će upravo on igrati poziciju lijevoga beka.

Obično samo s jednim zadatkom, onim zaustavljanja protivničkog krilnog igrača, bekovi su kroz povijest imali vrlo malu ulogu u izgradnji i završnici napada. Da, postojali su Djalma Santos, Carlos Alberto, Giacinto Facchetti, Andreas Brehme, Roberto Carlos i Cafu, no takvi igrači su sve do ranih 2000-ih bili iznimke.

Brazilci

Nije iznenađenje kada se spominju ofenzivni bekovi iz prošlosti da se uglavnom govori o Brazilcima. Oni su jedini imali kombinaciju fizičkih i tehničkih karakteristika koje su bile potrebne da bi jedan obrambeni igrač sudjelovao u napadu. Upravo su oni najzaslužniji za zaokret u poimanju bekova koji je krenuo 2002. kada su Roberto Carlos i Cafu na najvećoj nogometnoj pozornici - Svjetskom prvenstvu - pokazali svijetu kako se u napadu može efikasno koristiti oba beka, a da istovremeno oni ispunjavaju i svoje obrambene dužnosti. Otada smo imali priliku sve češće vidjeti varijacije na temu ofenzivnih bekova, a ona najpoznatija je postala upotreba Danija Alvesa u Barceloni Pepa Guardiole.

Guardiola je od Alvesa stvorio savršenu verziju brazilskog ofenzivnog beka kojemu je glavna uloga sudjelovati u završnici napada pa je tako Alves svake sezone pod Pepom isporučivao dvoznamenkasti broj asistencija uz nekoliko zabijenih golova. Ostali treneri usvojili su nove koncepte i ofenzivni bekovi postajali su sve češći (Maicon, Marcelo, Jordi Alba). Prelaskom u Bayern Pep je dodatno nastavio razvijati njihovu ulogu u napadu i pomicati granice.

Invertirani bekovi: Phillip Lahm

Alves, Carlos Alberto, Roberto Carlos i ostali ofenzivi bekovi takvog tipa klasični su primjeri "ispušnih ventila" za svoje ekipe, a u posljednjih nekoliko godina najbolji primjer takvog beka postao je Jordi Alba. To su igrači koji iz drugog plana napadaju prazni prostor koji zgusnute obrane ostave braneći suprotnu stranu na kojoj operiraju igrači poput Messija. Ako dobiju loptu u takvom praznom prostoru na rubu šesnaesterca, slijedi opasan centaršut, povratna lopta ili udarac.

Pep je pokazao kako takve bekove dovesti na najvišu moguću razinu, no kada je 2014. došao u Bayern, dočekali su ga bekovi s nešto drugačijim karakteristikama, a jedan od njih je dakako bio Phillip Lahm. Lahm nije imao takvu kombinaciju fizičkih i tehničkih karakteristika kojima bi sudjelovao u završnici napada kao što je to činio Dani Alves, ali je bio iznimno inteligentan igrač, vrhunski dodavač koji je sjajno čitao igru. Nije bilo teško pomisliti da je savršen za igrati u veznoj liniji. To je prepoznao i Guardiola pa je prema tome prilagodio ekipu.

Umjesto bekova, zakucao bi krila poput Robbena, Riberyja, Douglasa Coste i Comana uz aut-liniju, čime bi dobio širinu u posjedu, a ujedno i igrače koji mogu bez lopte iskorištavati ostavljeni prostor na stranama kao što je to činio Dani Alves. Lahma i drugog beka, najčešće Davida Alabu, poslao bi u sredinu terena uz zadnjeg veznog igrača. To je omogućilo dvama prednjim veznjacima da se podignu 10-15 metara više i okupiraju prostor između suparničke obrane i veze, a Lahmu i Alabi da koriste svoje tehničke kvalitete. Tako su rođeni invertirani bekovi.

Ovisno o protivniku, obrambena i vezna linija bi varirale između 2-3 ili 3-2 sustava. Time je Bayern uvijek imao brojčanu nadmoć u iznošenju lopte protiv visokog presinga. Bekovi koji bi se uvukli u sredinu istu zadaću su imali i u kasnijim fazama napada stvarajući brojčanu prednost protiv suparničke vezne linije i otvarajući opciju za brzi protok lopte na drugu stranu terena. Time su u napadu svi preduvjeti za kontinuirani posjed bili zadovoljeni.

Možda i bitniji element za kontinuirani posjed u Guardiolinim ekipama je presing po izgubljenoj lopti. Lahm i Alaba su pozicioniranjem u sredini terena puno lakše i brže osvajali ničije lopte te inicirali presing kada je lopta bila potpuno izgubljena jer su bili u središtu zbivanja. Da su stajali po stranama uz aut-liniju, udaljenost koju bi trebali prijeći bila bi prevelika i protivnik bi lakše izlazio iz obrane. Ovime je i presing sjajno funkcionirao te je Bayern vrlo lako dolazio do lopte koju želi u svom posjedu.

Finalna verzija invertiranog beka: Joao Cancelo

Istu ideju Pep je implementirao i po dolasku u Manchester City. Kyle Walker, iako lošiji s loptom u nogama, uspješno je preuzeo Lahmovu ulogu, dok su lijevog invertiranog beka najčešće igrali Oleksandr Zinchenko i Fabian Delph. Oni su imali gotovo identičnu ulogu kao bekovi u Bayernu - osigurati brojčane prednosti u posjedu te biti dva tijela više u sredini terena za visoki presing i čuvanje tranzicije. Ono što od takvih bekova Pep nikako nije mogao dobiti je kreacija u završnici napada. Sve dok nije otkrio kvalitete Joao Cancela.

Cancelo je dešnjak koji je do dolaska u City igrao kao "bek-ispušni ventil". U Valenciji, Interu i Juventusu bio je izrazito ofenzivan, ali je uglavnom stajao uz desnu aut-liniju čekajući priliku da iskoristi vanserijski centaršut koji posjeduje. U početku ga je tako koristio i Guardiola, no zbog ozljeda svih lijevih bekova početkom prošle sezone bio je primoran koristiti ga na lijevoj strani u invertiranoj ulozi. Nastavak sezone će pokazati da je to bilo savršeno rješenje. Cancelo je odlično odrađivao sve ranije spomenute zadatke koje invertirani bek mora odrađivati pa Pep otada gotovo uvijek u bitnim utakmicama poseže za njime na lijevom beku.

Ove sezone dodao je i dodatan element u ulogu invertiranog beka, a to je biti jedan od najbitniji playmakera ekipe koja već posjeduje igrače poput De Bruynea, Silve, Fodena i Grealisha. Postao je bek s najviše progresivnih akcija (dodavanja i nošenja lopte) u pet najjačih europskih liga, a posebno je zanimljivo kako koristi centaršut desnom nogom s lijeve strane. Takvi centaršuti su iznimno teški za golmane te samo mali dodiri lopte dovoljni su da bi se pretvorili u pogotke. Tako je asistirao Bernardu Silvi protiv Uniteda, nekoliko puta u Ligi prvaka ove i prošle sezone te je stvorio nebrojeni broj prilika za suigrače. Postao je finalna verzija i sve ono što Pep želi od invertiranog beka.

Nastavak evolucije: Trent Alexander-Arnold

Guardiola je zaslužan za implementaciju uloge invertiranog beka te se od njegovog Bayerna oni sve češće koriste. Lahm i Cancelo su njihovi predvodnici te sjajni igrači korišteni u nekoliko uloga u napadu, no jedan igrač trenutno nadilazi bilo koje poimanje ofenzivnog beka te objedinjuje ulogu invertiranog beka s ulogom "ispušnog ventila", a on je Trent Alexander-Arnold. Zaista je teško svrstati ga u jednu od kategorija bekova na račun opsega njegove uloge - čas je primarni playmaker iz sredine terena, čas je bek koji daje ekipi širinu uz desnu aut-liniju kada se Mo Salah uvuče u vrh napada. Jurgen Klopp je vrlo rano u Trentovoj karijeri prepoznao da se radi o jedinstvenom igraču i odmah mu je dao ključeve Liverpoolove kreacije napada.

Trentova uloga u Liverpoolu, ali i vrhunska razina izvedbe nisu nikakva novost i brojevi to potvrđuju. Trent je bek s najviše asistencija, stvorenih velikih prilika, ključnih dodavanja i progresivnih dodavanja u posljednje tri godine u ligama Petice te je u samom vrhu po ubacivanjima, a takva dominacija u nekoliko bitnih statističkih parametara kroz nekoliko sezona nije zabilježena niti za vrijeme najboljih dana Danija Alvesa u Barceloni. Koliko je dobar u kreaciji najbolje govori činjenica da se u ranije spomenutim kategorijama može natjecati i s najboljim igračima van svoje pozicije poput Messija, De Bruynea ili Brune Fernandesa. U posljednjih šest utakmica upisao je sedam asistencija i pogodak te je daleko najbitniji Liverpoolov kreator. Nakon nešto slabije prošle sezone vratio se u vrhunsku formu u napadu te unatoč svojim značajnim problemima s obrambenim zadacima potvrdio da se radi o transcendentalnom beku.

Nova era

Zbog jednostavnih zadataka, odnosno neistraženog potencijala koji su bekovi imali u prošlosti, revolucionarni umovi poput Pepa Guardiole i Jurgena Kloppa imaju prostora pronalaziti im nove uloge i preko njih stjecati prednost u odnosu na konkurenciju. Bekovi u sve više vrhunskih ekipa postaju najbitniji igrači ili u najmanju ruku jednako bitni kao i bilo koja druga pozicija na terenu.

Jaime Carragher je bio u pravu - nitko ne želi postati Gary Neville, ali postati jedan od bekova koji nas vode u novu eru nogometa kao što su Joao Cancelo ili Trent Alexander-Arnold želi svatko.