KAD SE POGLEDA ljestvica Bundeslige, sam vrh odmah nudi dva velika iznenađenja. Prvo je, dakako, to što ondje nema Bayern Münchena, ekipe koja se u posljednjem desetljeću pretplatila na prvo mjesto u Njemačkoj. Drugo je iznenađenje to što ondje nema ni Borussije iz Dortmunda ni RB Leipziga, dvije ekipe za koje se pretpostavljalo da bi, uz malo sreće, ove sezone mogle biti konkurencija klubu iz Münchena.

Naime, na samom vrhu ljestvice nalazi se Union Berlin, jedna od ekipa s najmanjim proračunom, koja u svojem kadru ne da nema nijednu nogometnu zvijezdu, nego se čini da je cijepljena upravo protiv takvih igrača. Istina je da za njih nemaju potrebna sredstva, ali njih takvi igrači ni ne privlače.

I u njemačkim i u ovdašnjim medijima o njima se mnogo pisalo, a autori su se primarno fokusirali na stvari izvan terena - puno se piše o samoj sindikalnoj naravi kluba (kako i samo ime sugerira), zanimljivoj povijesti u DDR-u i specifičnom odnosu s navijačkim pukom i zajednicom općenito.

Međutim, mi nećemo ići u tom smjeru. Umjesto toga, posvetit ćemo se terenu i sportskoj politici. U tom smislu, Bundesliga je zanimljiva jer ima svoju narav, svoju prepoznatljivost, svoj kod ako hoćete. A ovi momci iz Berlina, s trenerom Ursom Fischerom, taj su kod provalili. Oni su zapravo hakirali Bundesligu.

Bundesliga u tri pojma

Kada pomislimo na Bundesligu, ona se ukratko može opisati u tri riječi: mladost, rizik, intenzitet. Ako se usporedi s ostalim ligama Petice, a i općenito s nogometom izvan njemačkog govornog područja, Bundesliga je vrlo bogata golovima.

Samo jednom u posljednjih 10 sezona nije bila liga s najviše golova po utakmici te je jedina u kojoj pada više od tri gola po susretu u posljednje tri sezone (izvan općeg nogometnog poimanja, na drugom mjestu blizu Bundesligi je Serie A).

Osim toga, to je liga koja se ističe i po mladosti i odgoju igrača, nalik na francusku Ligue 1. Mnogi klubovi, čak i oni iz samog vrha, ne libe se davati prilike, pa i kapetanske vrpce vrlo mladim igračima. Nije stoga slučajno da je upravo ondje stasao Haaland, a danas odgoj prolaze Musiala, Bellingham, Wirtz ili Gvardiol, koji spadaju u samu kremu U21 igrača. 

Ono po čemu liga možda i najviše iskače je intenzitet igre. Gledajući golim okom ili po naprednoj statistici, nema lige na svijetu u kojoj igrači na lopti maju manje vremena, a vratari vrše više intervencija izvan svojih 16 metara.

Gotovo sve ekipe igraju vrlo rizično, maksimalno skraćuju teren, pa nije ni čudno što je gegenpressing, danas jedan od najmodernijih stilova igre koji koriste i najbolje momčadi Premier lige, dijete upravo njemačkog nogometa.

Union je nešto sasvim drugo

Kada se pogleda kako Union igra te produbi ta spoznaja i analitikom, oni kao da ne spadaju u Bundesligu. Za početak, prosječna starost njihove momčadi je 28, s tim da je samo Bochumova ekipa starija. Tako i djeluju na terenu; igraju puno više na iskustvo, a puno manje na mladost i polet. U strogom smislu riječi, iznimno su oportunistički nastrojena ekipa. 

I drugi pokazatelji idu upravo u tom smjeru. Njihov stil igre vjerojatno najbolje pokazuje podatak o prekršajima. Oni ih rade 15 po susretu, daleko najviše u Njemačkoj, što je čak tri više od bundesligaškog prosjeka od 12. Pritom ih rade tako da presijecaju protivničke napade i ne dozvoljavaju razvijanje igre. 

Fascinantan je podatak da je samo Eintracht ove sezone zaradio manje žutih kartona, što potvrđuje priču o njihovoj specifičnoj racionalnosti: znaju napraviti tzv. pametan prekršaj - srušiti igrača, prekinuti akciju, a pritom ne zaraditi javnu opomenu. Disciplina je na takvoj razini da žutih kartona za prigovore i nestašluke nema pa im igrači gotovo nikad ne izostaju zbog suspenzija.

Osim toga, nema soliranja i isticanja. Oni su ekipa koja je, uz Schalke, pokušala najmanje driblinga, kako u Bundesligi, tako i u Europi. Pritom praktički uopće ne gube loptu u opasnim zonama, po čemu su također na vrhu lige i Europe. Njihov je plan jasan - protivnik nam može zabiti pogodak, ali nikad nam neće zabiti jednostavno ili našom greškom i nepažnjom. 

Malo je reći da je plan urodio plodom: dosad su primili samo šest pogodaka, najmanje u ligi, a to se nije dogodilo uslijed sjajnih obrana njihovog vratara, nego zbog toga što protivnicima dopuštaju jako malo prostora i još manje prilika za pogodak. Na svojoj su koži to iskusile i tri individualno najjače momčadi lige - Bayern, BVB i RB. Sedam bodova iz tih je utakmica izvukao Union, a samo je protiv Bayerna, i to tek na trenutke, djelovao inferiorno.

S druge strane, postigli su čak 18 golova, od čega polovicu akcijama iz prekida ili kontranapadima. Time se samo još više otkriva oportunistička narav ove ekipe - spremnost da iskoristi svaku pogrešku, a protivniku ne pokloni baš ništa.

Aktivnosti na tržištu pojačavaju pozitivan dojam

Uspješnost njihove priče doista nije od jučer. Prošlu su sezone okončali na petom mjestu u ligi, a sezonu prije toga bili su sedmi. Nitko nije očekivao da će nakon deset utakmica biti na samom vrhu lige, a jednako su tako daleko od čuda rezerviranog za jednu sezonu.

Urs Fischer, njihov trener, i članovi upravljačkih tijela jako dobro znaju svoj posao. Ne samo da su na račun svog atipičnog stila igre dvaput došli do europskih natjecanja nego su uspjeli prebroditi veliki igrački egzodus koji ih je snašao ove godine.

Prvo su klub na zimu napustila dva iznimno bitna igrača - Marvin Friedrich i Max Kruse - prvi od kapitalne važnosti za obranu, a drugi za kreaciju i napadačku igru. Preko ljeta klub je napustio i najopasniji napadač Taiwo Awoniyi, koji je za čak 20 milijuna eura prešao u Nottingham Forrest. Osim njega, otišao je i važan dvojac Ingvartsen i Promel. 

Sve to kao da ih je samo osnažilo. Iako su potrošili 10 milijuna eura manje od onoga što su uprihodili, doveli su igrače poput Jordana, Lewelinga, Thorsbyja ili Haberera. Upravo je ovaj potonji došao kao slobodan igrač iz Freiburga, nakon što je posljednje dvije sezone imao problema i s ozljedama i s formom. U Berlinu je odmah preuzeo ključnu ulogu u veznoj liniji, a u posljednjem je kolu dvama golovima donio pobjedu protiv Borussije iz Dortmunda. 

Glavni igrač ipak je Sheraldo Becker, koji je prava priča Union Berlina. Dijete iz Ajaxove škole, kasnije epizodist u Den Haagu, došao je u klub prije tri godine. Danas je jedan od najopasnijih napadača Bundeslige, koji se svojom brzinom, driblinzima i prodornošću odlično uklapa u stil igre i zabija iz svih pozicija. I njegova i momčadska konverzija doista su nevjerojatne te za njih vrijedi floskula da im je dovoljna jedna poluprilika za zgoditak.

Što mogu?

Nakon dva mjeseca nogometa Union stoji na vrhu Bundeslige uz čak četiri boda prednosti ispred Bayerna, a skupio je i šest bodova u skupini Europa lige. Kladionice im i dalje ne vjeruju pa Bayern ostaje ogroman favorit za osvajanje jedanaeste titule zaredom. Međutim, sada je borba za jedno od prva četiri mjesta - ona koja vode u Ligu prvaka - potpuna realnost. 

Ako ne dođe do serije ozljeda, to je sasvim moguće. Njihov veliki plus je i to što u svom kadru imaju jako malo reprezentativaca, zbog čega će im Svjetsko prvenstvo doći kao dobrodošla stanka za rehabilitaciju i uigravanja. Samo bi zbog te činjenice trebali biti dodatno opasni. 

Imaju priču, imaju stil, a u svakom smislu imaju i podršku. Union je ove sezone posebno opasan, a to mu je uspjelo na potpuno atipičan način - upravo hakerskim metodama.