POSLJEDNJI PLES, aktualni dokumentarac u nastavcima o Chicago Bullsima 90-ih, koji su u tom desetljeću predvođeni Michaelom Jordanom osvojili šest NBA naslova i ostali upamćeni kao jedna od najvećih sportskih dinastija, iznimno je gledan i kontroverzan.

"Onaj tko se s trofejnim Bullsima prvi put sreće preko Posljednjeg plesa nikako ne može shvatiti koliko im je Kukoč bio važan"

NBA se oglasila komentarom naslovljenim "Toni Kukoč, ofenzivni majstor koji je u pravom posljednjem plesu uzeo mjesto Dennisu Rodmanu" i analizom kojom dokazuje tezu da je ESPN-ov serijal velika nepravda prema Toniju Kukoču, jer je u prva četiri od ukupno deset nastavaka jedan od ključnih igrača trofejnih Bullsa sveden na jedva epizodista.

"Poznat kao šesti čovjek Jordanovog drugog hat-tricka u Bullsima, Hrvat je tijekom sezone 1997./1998., koja je doista bila njihov "posljednji ples" zahvaljujući Pippenovoj ozljedi i Rodmanovim nevoljama, postao važan član prve petorke. Analizirajmo njegov učinak.

"Kukoč, ključni član šampionske dinastije rjeđe je u kadru od potpunih epizodista kao što su Burrell ili Wennington"

Onaj tko se sa zadnjom sezonom trofejnih Bullsa prvi put susreće preko Posljednjeg plesa, nikako ne može shvatiti koliko je Toni Kukoč bio važan toj momčadi. Zato što su prve četiri epizode serijala potpuno zanemarile Hrvata, koji je u najboljem slučaju prikazan kao epizodist. Oni koji su to doista bili, kao Scott Burrell ili Bill Wennington, češće su u kadru od Kukoča.

Izostavljanje Kukoča u Posljednjem plesu nije slučajno. Usprkos njegovoj važnosti za Chicago, Splićanin nikada nije smatran elitom Bullsa jer ga je gazda momčadi Michael Jordan podrugljivo zvao "Jerryjev dečko", zato što je Kukoča doveo omraženi menadžer Jerry Krause. Osim toga, Jordan je smatrao da se Kukoč ne trudi dovoljno. Zato je Kukoč u slavnim Bullsima izgledao i tretiran je poput studijskog muzičara, najamnika kojeg se slabije plati da snimi album i nikada ga se ne smatra niti članom benda, a kamoli njegovom zvijezdom. Posljednji ples samo potvrđuje taj odnos koji prema Kukoču imaju i suigrači i javnost. 

"Posljednji ples nastavlja s podcjenjivanjem majstora koji je bio ispred svog vremena"

Ipak, Kukočev učinak i značaj na terenu ne mogu se podcijeniti ili dovoditi u pitanje. Europljanin je bio ofenzivni majstor ispred svog vremena, koji bi u bilo kojem drugom kontekstu ili momčadi bio smatran jednim od najkompletnijih i najsvestranijih talenata svog vremena. Govorimo o čovjeku koji je mogao igrati trojku i četvorku, visokom 2,08, sjajne kontrole lopte, senzacionalnog osjećaja za igru i distribucije lopte te sjajnog šuta iz daljine.

Kukoč je za Chicago igrao od 1993. do 2000. i tijekom tih sedam godina imao je prosjek od 14,1 koševa, 4,8 skokova i 4,2 asistencije. U sezoni 1995./1996., kada je proglašen najboljim šestim igračem NBA lige, trice je gađao 40 posto. Tako je postao tek četvrti visoki igrač kojem je uspjelo biti tako precizan iz daljine. Osim njega time se mogu pohvaliti još samo Danny Ferry, Brad Lohaus i Detlef Schrempf.

"Po učinku je bio u društvu legendi kao što su David Robinson, Shaq, Olajuwon, Mourning, Sabonis, Ewing i Kemp, ali oni lopte i vrijeme nisu dijelili s Jordanom"

Upravo zahvaljujući Kukočevoj, ali i Rodmanovoj raznovrsnosti, Chicago je nadoknadio nedostatak vrhunskog teškog centra igrajući s Crvom na petici, dok su se Kukoč i Pippen mijenjali na trojci i četvorci. 

Napredna statistika pomaže nam shvatiti koliko je Hrvat bio učinkovit i presudan u napadu tijekom tri šampionske sezone. Od 1996. do 1998. u tom segmentu bio je deseti u cijeloj ligi među igračima od 2,08 na više. Nalazio se u društvu legendi kao što su David Robinson, Shaq, Olajuwon, Mourning, Sabonis, Ewing i Kemp. Kukoč je bio najbolji dodavač među njima. Sve ukazuje na to da je bio jedan od najproduktivnijih i najučinkovitijih visokih igrača, a visoke brojke navedenih visokih velikana nije imao samo zato što u svom klubu nije poput njih imao dovoljno lopti ni ovlasti u napadu, koji se u Chicagu, naravno, fokusirao na Jordana. 

"Morate znati da je dinastija Bullsa završila s opjevanim Rodmanom na klupi te s Kukočem, vječnim šestim čovjekom kojeg nitko ne spominje, kao starterom"

Kukoč je tijekom zadnje sezone dinastije konačno promoviran u prvu petorku, ali do toga je došlo zato što se Pippen ozlijedio, a Rodman imao vanterenskih problema. Počeo je 52 od 74 utakmice regularnog dijela sezone i pridonio s 13,3 koševa po meču. Pippen i Rodman su se vratili u doigravanju i bili potpuno spremni, ali je Kukoč ostao u Jacksonovoj petorci. Počeo je 17 od 21 utakmice doigravanja za prvaka, uključujući zadnje četiri konferencijskog finala protiv Indiane i šest velikog finala protiv Utaha. 

Mora se dakle znati da je dinastija Bullsa završila s opjevanim Rodmanom na klupi te s Kukočem, vječnim šestim čovjekom kojeg nitko ne spominje, kao starterom. Zadnja utakmica velikih Bullsa uvijek se pamti po Jordanovih 45 koševa i šutom za trijumf i zadnji naslov u Salt Lake Cityju. 

"Pravi posljednji ples jedne od najvećih momčadi ikad bio je Kukočev"

Ali jeste li znali da je te večeri Kukoč bio jedini drugi igrač Bullsa koji je ubacio dvoznamenkasti broj koševa (15), dok je Scottie Pippen dodao samo osam? Ili da je Kukoč u zadnjoj utakmici velike momčadi za posljednju titulu igrao 42 minute, više od Rodmana (39), Harpera (29) ili Pippena (26)? Ili da je u petoj utakmici velikog finala bio najbolji strijelac Bullsa s 30 koševa?

Zato je velika nepravda da u Posljednjem plesu nema Tonija Kukoča, od kojeg teško da je bilo boljeg plesača. Nažalost, često nije imao s kim plesati..."