HRVATSKA je izgubila 31:28 od Njemačke u polufinalu Europskog prvenstva. Izabranici Dagura Sigurdssona borit će se za brončanu medalju u utakmici koja je na rasporedu u nedjelju od 15:15.

Ne treba sve razloge poraza tražiti u Hrvatskoj. Na nekim stvarima treba i Nijemcima skinuti kapu

Bez ikakvog oklijevanja može se reći da je Hrvatska ovu utakmicu izgubila u prvih deset minuta drugog poluvremena. U nastavak je ušla sa zaostatkom od -2, zabila prvi gol u drugom dijelu, a onda se - ugasila. Nijemci su do isteka 40. minute napravili seriju 7:1, pobjegli na sedam golova prednosti, a nadoknaditi takav zaostatak protiv ovako ozbiljne momčadi kao što je Njemačka bilo bi pravo malo čudo.

"Teško je opisati što nam se dogodilo u drugom poluvremenu", rekao je kapetan Ivan Martinović nakon utakmice. I zaista, nije lako objasniti tu, ako se moramo poslužiti floskulom, crnu rupu u koju je Hrvatska upala na startu drugog poluvremena. Takvi periodi u zadnje su joj se vrijeme rijetko događali, no ne treba sve razloge tog negativnog niza tražiti isključivo u Hrvatskoj. Za neke stvari treba skinuti kapu i Nijemcima.

Prije svega, nešto treba raščistiti - Njemačka je iznimno kvalitetna momčad koja ima puno veći izbor i puno veći bazen talenta nego Hrvatska. Samim tim ima i veću širinu, lakše se može prilagođavati protivnicima i bolje sačuvati svježinu.

Hrvatska je u prvom poluvremenu imala recept za Njemačku, ali tako nije mogla svih 60 minuta

Hrvatska je u prvom poluvremenu držala korak s Njemačkom zahvaljujući odličnoj igri vanjskih igrača, koji su dobro koristili prostor koji im se otvarao u igri sedam na šest. Ivan Martinović, Tin Lučin i Luka Lovre Klarica zabili su 11 od 15 hrvatskih golova u prvom dijelu.

No istovremeno, Njemačka je Hrvatskoj igru sedam na šest naplatila s tri gola na prazna vrata u prvom dijelu, a u još dvije situacije Hrvatska je samo za dlaku izbjegla takve pogotke. 

Sigurdsson je na startu drugog dijela odlučio odustati, odnosno malo pričekati s igrom sedam na šest. To nije ništa neuobičajeno jer za takvim rješenjima rijetko se poseže od samog početka poluvremena, a uz to je i utakmica bila u egalu te je Islanđanin vrlo vjerojatno htio uskratiti Nijemcima mogućnost novih lakih golova.

Ipak, Hrvatska se u tim uvodnim minutama u igri šest na šest jednostavno nije snašla. Nijemci su činjenicu da na crti sada moraju brinuti samo o jednom, a ne o dvojici igrača, iskoristili da agresivnije napadnu i zatvore vanjske pucače, a blok predvođen Justusom Fischerom funkcionirao je perfektno.

Nijemci su tako ugušili najjače hrvatsko oružje, a uz to su kroz cijeli susret imali podršku neprikosnovenog Andreasa Wolffa, jednog od najboljih golmana svijeta, koji je do kraja skupio 14 obrana. Osim vanjskih šuteva, zaustavljao je i zicere i sedmerce. Razumljivo je da takav raspoloženi golman unese nervozu protivničkim napadačima, a to je bio slučaj i u ovoj utakmici.

Gledajući retrospektivno, možda bi bilo bolje da je Hrvatska od samog starta drugog dijela nastavila s tim u javnosti nepopularnim rješenjem i igrom sedam na šest, ali iz već navedenih razloga nije teško razumjeti zašto se Sigurdsson nije odlučio na to.

Umor nije izgovor, ali je i utjecao

"Umor nam ne treba biti izgovor", također je izjavio Martinović, no nema sumnje da je i to bio faktor koji je utjecao na ovakav ishod utakmice. Hrvatski igrači potrošili su se kroz turnir, ali i kroz prvo poluvrijeme. Teško je očekivati da se 60 minuta može igrati na razini na kojoj su Martinović, Lučin i Klarica igrali u prvom dijelu, a njihove zamjene nisu donijele željeni učinak.

Tu se vidi koliko Sigurdssonovoj momčadi nedostaje Zvonimir Srna, umjesto kojeg je do njegove ozljede Lučin ulazio i donosio novu energiju, a sada te opcije nije bilo jer je Lučin morao igrati od prve minute. 

I ranjena Hrvatska uspjela je zakomplicirati utakmicu

Za mnoge je utakmica već nakon 24:17 na isteku 40. minute bila gotova. Vjerojatno bi bila i za neku prošlu Hrvatsku, koja bi u ne tako davnoj prošlosti u takvim situacijama znala odustati i pomiriti se s porazom.

Ova Hrvatska, unatoč brojnim problemima, umoru i ozljedama, nije odustala. Pribrala se i počela pomalo smanjivati zaostatak, a probudili su se i golmani, odnosno Dominik Kuzmanović. Kuzmanoviću i Mandiću nije bilo lako jer su često znali ostati na streljani, ali Kuzmanović je u drugom dijelu počeo braniti zicere i izrađene šuteve. Bez toga se reprezentacija kakva je Njemačka teško može pobijediti.

Da je tri minute i 15 sekundi prije kraja David Mandić realizirao onu kontru kojom se moglo doći na -2, do kraja bi bilo - svega. U tom trenutku Mandić je donio možda jednu ishitrenu odluku te uzeo težak šut, ali bilo bi mu pogrešno zbog toga zamjeriti, s obzirom na to koliki je ogroman doprinos dao tijekom prvenstva.

Na koncu, prvenstvo još nije gotovo. Hrvatska odlazi u borbu za broncu, a druga medalja u dvije godine bila bi velika stvar. No kako smo i ranije pisali, već je i drugo polufinale zaredom ozbiljan uspjeh i zbog toga poraz od ovakve Njemačke ne treba previše uzimati srcu.