U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. A ovaj događaj pretvorio je inače medijski neatraktivno umjetničko klizanje u najveću svjetsku priču 1994. godine. Rivalstvo dviju najboljih američkih klizačica preraslo je okvire normalnog kad su se upleli bivši suprug, nespretni napadač s palicom i pohlepni zaštitar.

NEKOLIKO dana prije Božića 1993. godine zdravo suparništvo i poželjna konkurencija dviju vrhunskih sportašica preraslo je u podmuklo nasilje i kriminalnu zavjeru, a kasnije i u najveći skandal jednog prekrasnog, inače nevinog, nekonfliktnog i ne odveć profitabilnog sporta.

Tada 22-godišnjeg Shanea Stanta nazvao je njegov ujak Derrick Smith i pitao bi li za naknadu od 6500 dolara pristao ozlijediti jednu sportašicu. Prvotna ideja bila je rezanje Ahilove tetive, no Stant je to odbio. Nakon duže rasprave s naručiteljima napada, tijekom koje se spominjalo čak i ubojstvo, Stant je pristao svojoj žrtvi nanijeti dovoljno teške ozljede da neko vrijeme ne može nastupati.

Popodne 6. siječnja 1994. godine Stant je u Cobo Areni u Detroitu pratio trening svoje mete. U džepu je nosio njenu sliku, kako bi bio siguran da će napasti pravu osobu, a navodno se na tribinama raspitivao koja se među djevojkama na ledu zove Nancy.

Stajao je iza kamermana ABC-a uz klizalište i čekao da prestane snimati. Potom je slijedio svoju žrtvu kroz hodnik prema svlačionicama, izvadio teleskopsku palicu i s leđa je udario nekoliko centimetara iznad desnog koljena. Onda je Stant razbio vanjska staklena vrata i napustio dvoranu. Smith ga je čekao u automobilu na parkiralištu.

Zašto? Zašto? Zašto?

ABC-jeva ekipa ponovno je počela snimati samo koju minutu nakon napada. Američka klizačica Nancy Kerrigan, brončana na Olimpijskim igrama 1992. u Albertvilleu i srebrna na Svjetskom prvenstvu iste godine, sjedila je uplakana na podu. Dok joj se ukazivala pomoć, Kerrigan je šokirano pitala: "Zašto? Zašto? Zašto?". Snimka je iste večeri bila u svim televizijskim vijestima.

Iako ništa nije bilo slomljeno, u napadu je Kerrigan zadobila ozljede koljena i tetive kvadricepsa. Liječnici su smatrali da je napadač namjerno odabrao desnu nogu, znajući da će to otežati njen doskok tijekom izvedbe. Zbog bolova i šoka morala je odustati od nastupa na prvenstvu Sjedinjenih Američkih Država u umjetničkom klizanju koje je sljedećeg jutra počinjalo u Detroitu i bilo je važno za dva američka mjesta na Olimpijskim igrama u norveškom Lillehammeru u veljači 1994. godine. Istog vikenda američku titulu uvjerljivo je osvojila njena najveća konkurentica Tonya Harding.

Mediji su još iste večeri počeli nagađati da je napad počinio neki poremećeni navijač, jer je devet mjeseci ranije u Hamburgu tijekom meča nožem napadnuta slavna tenisačica Monica Seles. U roku od tjedan dana pokazat će se da je napad na nesretnu klizačicu naručio bivši Tonyin suprug Jeff Gillooly, uz aktivnu pomoć svog prijatelja iz školskih dana Shawna Eckardta, koji je imao i neke vlastite poslovne motive za sudjelovanje.

Gillooly je, dakako, želio olakšati olimpijski plasman svojoj bivšoj supruzi s kojom je i dalje ostao blizak, dok je Eckardt bio vođen bizarnom idejom da će napad na poznatu sportašicu potaknuti dotad ne baš vidljivu potrebu za angažiranjem tjelohranitelja u umjetničkom klizanju pri čemu će ponajprije profitirati njegova tvrtka World Bodyguard Services. Obećanjima o unosnim tjelohraniteljskim angažmanima nagovorio je svog poznanika Smitha, a potom i njegova nećaka Stanta da se uključe u zavjeru protiv Kerrigan.

Anonimne prijave i pisma policiji

Nije sasvim jasno kako se policijska istraga usredotočila na osobe povezane s Harding, no čini se da su dojave pristigle iz više smjerova. Bilo je anonimnih poziva na dežurnu policijsku liniju, kao i pisama koja su pozivala da se preispita uloga glavne konkurentice Nancy Kerrigan. Istražitelji su tako došli do sasvim jasnih indicija o mogućem naručitelju napada.

Kerrigan tvrdi da je već u prvim danima nakon incidenta u Cobo Areni čula glasine da iza svega stoji Harding. Bila je zapanjena ovom spoznajom, nije mogla prihvatiti da se njena kolegica s kojom je praktički odrastala, godinama dijelila klizalište i njegovala uglavnom prijateljsko suparništvo, upustila u tako sramotnu rabotu.

"Još dok je trajalo natjecanje u Detroitu, neki ljudi počeli su upirati prstom u Tonyu. Nisam u to povjerovala, smatrala sam to apsurdnom optužbom. A kad se pokazalo da je to istina, bila sam šokirana. Zašto bi se itko upustio u takvo nešto? Što sam joj ja skrivila?" objasnila je Kerrigan 2014. godine.

Već 10. siječnja Eckardtov prijatelj Gene Saunders kontaktirao je FBI i prijavio da mu se Eckardt pohvalio nedjelom. Saunders ga je nagovarao da se odmah javi policiji, ali umjesto iskazivanja kajanja i srama, ili barem kolebanja, Eckardt je bio ushićen i zadovoljan razvojem događaja.

FBI se poslužio trikom

Zahvaljujući poznanstvu s Gilloolyjem namjeravao je dočekati Tonyu Harding, novu američku prvakinju u umjetničkom klizanju, na aerodromu u rodnom Portlandu po povratku iz Detroita i pred sve zainteresiranijim medijima predstavljati se kao njezin tjelohranitelj. Napad na Kerrigan morao je ostaviti i druge klizačice u strahu i nesigurnosti. Što im preostaje nego angažirati stalnu profesionalnu pratnju koju će im Eckardt spremno ponuditi?

Međutim, skandal će dosegnuti međunarodne razmjere i tjednima zaokupljati pažnju svjetske javnosti tek kad se pokaže da je Tonya Harding lagala medijima i policijskim istražiteljima da nije imala pojma o napadu na svoju konkurenticu.

Gillooly i Eckardt brzo su se slomili tijekom saslušanja. FBI se poslužio starim trikom. Znajući za njihov turbulentan odnos, agenti su rekli Gilloolyju da ga je njegova bivša supruga prokazala kao inicijatora i naručitelja napada, iako to (tada još) nije bila istina.

Naravno, Gillooly je odmah uzvratio i pokušao što više krivnje svaliti na Tonyu. Bilo je pitanje dana kada će istražitelji povezati sve iskaze i otkriti kompletnu zavjeru da se naudi konkurentskoj klizačici. Nije joj išlo u prilog ni to što je jedna novinarka ispričala kako se Harding raspitivala na kojem klizalištu Kerrigan namjerava trenirati za američko prvenstvo i u kojim točno terminima.

Nesposobni, nespretni i traljavi 

Tek 27. siječnja Harding je priznala da je odmah shvatila kako iza napada stoji njen bivši suprug, ali i da unatoč tome nije kontaktirala policiju. Pokušala je sanirati štetu i u priopćenju za medije napisala: "Unatoč mojim pogreškama, nisam učinila ništa što bi narušilo standarde sportske izvrsnosti koji se očekuju od sudionice Olimpijskih igara". Skrivanje saznanja o kaznenom djelu u mnogim američkim saveznim državama, pa i u Oregonu gdje je Harding u to vrijeme živjela, nije bilo kažnjivo.

Gillooly, Stant, Eckardt i Smith nisu imali nikakve šanse. Njihova su uhićenja počela ni tjedan dana nakon napada u Detroitu. Nesposobni, nespretni i traljavi, umišljeni da su odradili dobar posao, omogućili su policiji i FBI-u da relativno brzo riješi slučaj. Već nakon dva tjedna bilo je prilično jasno što se dogodilo, no i dalje se samo nagađalo kakva je točno bila uloga Tonye Harding.

"Kakvi klaunovi!? Cijeli ovaj slučaj imao je prizvuk crne komedije. Počinitelji su nam pojednostavili i olakšali istragu zato što su se ponašali posve amaterski i ostavljali za sobom gomilu tragova. Bilo je očekivano da za sport kao što je umjetničko klizanje nisu vezani neki sposobni kriminalci", rekao je Doug Baker, tada pomoćnik javnog tužitelja u Detroitu.

Bilješke pronađene u tuđem kontejneru

Skandal je do kraja siječnja postao globalna sportska priča i potpuno zaokupio medijsku pažnju u Americi. Upravo zahvaljujući tome, FBI je došao do fizičkih dokaza o inicijatorima napada. Naime, vlasnica restorana Dockside Saloon u Portlandu, Kathy Peterson, pronašla je 30. siječnja 1994. tuđi otpad u restoranskom kontejneru. Kathy je u pravilu otvarala takvo smeće u namjeri da sazna o kome se radi.

Ovaj put pronašla je neke bilješke, crteže i osobne podatke Jeffa Gilloolyja. Budući da prati medije, prepoznala je njegovo ime koje se tih dana spominjalo u istrazi napada na klizačicu u Detroitu. Odmah je nazvala FBI. Pokazalo se da je pronašla nehajno odbačene bilješke Tonye Harding s lokacijom i brojem telefona dvorane u Massachusettsu u kojoj je trenirala njena kolegica.

Budući da je postalo jasno kako je Kerrigan postala žrtvom urote potekle iz tabora njene konkurentice koja je zbog toga možda osvojila prvo mjesto na prvenstvu, Američki savez umjetničkog klizanja (USFSA) našao se na mukama kako razriješiti pitanje plasmana na Olimpijske igre u Lillehammeru.

"Osjećale smo se poput rock zvijezda"

"Nakon natjecanja u Detroitu i napada na Kerrigan zavladala je ludnica oko nas klizačica. Pravi kaos! Osjećale smo se poput rock zvijezda; tisuće fanova i stotine novinara čekali su nas na aerodromima, klizalištima i hotelima. Sjećam se da je Nancy morala nositi periku i kapu kako bi se sakrila od medija. Nije mogla izaći na ulicu bez pratnje kamermana i fotoreportera. Njena fotografija bila je na naslovnici časopisa Time i Newsweek.

Imala sam tada 13 godina i mislila sam da je sve to baš cool. No bila sam na istom klizalištu i onog dana kad je Nancy napadnuta i bilo je to zastrašujuće iskustvo", rekla je Michelle Kwan, kasnije peterostruka svjetska prvakinja, koja je u Detroitu drugim mjestom izborila nastup u Lillehammeru. Ili je barem tako mislila.

USFSA je isprva namjeravao suspendirati Harding zbog narušavanja kodeksa ponašanja sportaša, da bi potom pronašao kompromisno rješenje na štetu mlade Kwan. Kerrigan je bila žrtva napada motiviranog njenim sportskim umijećem i zbog toga zaslužuje mjesto na Olimpijskim igrama iako nije ostvarila plasman na nacionalnom prvenstvu u Detroitu, zaključio je USFSA. Kad je Harding shvatila da sve vodi njenoj suspenziji, zaprijetila je tužbom koja je uključivala odštetu od 20 milijuna dolara.

Tri Amerikanke u Lillehammeru

USFSA je ustuknuo i procijenio kako zasad nema pravnog temelja za suspenziju sportašice koja ni u kakvom sudskom postupku nije proglašena krivom. Tako su u Lillehammer otputovale Kerrigan i Harding, ali i Kwan jer je USFSA želio imati pričuvu na licu mjesta za slučaj da se u posljednji trenutak pronađe pravna osnova za suspenziju Harding.

U Lillehammeru se dogodila kulminacija cijelog skandala. Kerrigan i Harding, obje već svjesne što se dogodilo u Detroitu, boravile su u istom objektu u Olimpijskom selu, objedovale u istoj sportskoj menzi i trenirale istodobno na istom ledu. Napetost se mogla rezati nožem, a interes medija i javnosti dosegnuo je razine bez presedana kad je riječ o umjetničkom klizanju.

Na prvom treningu američkih klizačica u Lillehammeru okupilo se isto toliko novinara kao i na Super Bowlu desetak dana ranije. Kerrigan je namjerno odjenula isti kostim koji je nosila kad je bila napadnuta. Ona i Tonya potpuno su se međusobno ignorirale.

Treći najgledaniji sportski program u američkoj povijesti

Nakon što su nekoliko dana kasnije Kerrigan i Harding izašle na klizalište u kratkom programu, CBS je izvijestio da je snimku njihovih nastupa pratilo gotovo 80 milijuna gledatelja ili 48.5 posto svih američkih kućanstava, što je u tom trenutku bio treći najgledaniji sportski program u povijesti američke televizije (gledanija su bila samo dva Super Bowla). Za usporedbu, punih 20 godina kasnije, na Olimpijskim igrama u Sočiju, umjetničko klizanje privuklo je samo 21.4 milijuna gledatelja.

Američka javnost je natjecanje u Lillehammeru percipirala kao obračun "zle vještice i snježne kraljice". I zaista, na ledu su Harding i Kerrigan bile potpuno različite. Prva je podsjećala na gimnastičarku, a druga na balerinu. Nancy je bila sramežljiva, ali elegantna i graciozna, njeno klizanje podsjećalo je na ples, na kretanje labuda. U seniorskoj karijeri nosila je dizajnerske kostime Vere Wang i nastupala na klasičnu i pop glazbu. Bila je miljenica publike, medija i izdašnih sponzora poput Reeboka i Revlona. Posebno je ovo posljednje kod Harding izazivalo zavist.

"Vidjelo se da je odgojena kao dama, svi smo to primijetili", rekao je za Kerrigan jedan olimpijski klizački sudac.

"Ona je princeza, a ja sam govno"

"Da, ona je princeza, a ja sam govno", izjavila je ironično Harding otprilike u vrijeme Olimpijskih igara 1994. godine. Tonya je na ledu djelovala kao razbijačica; neustrašiva i snažna uz dozu agresije, ali ponešto sirova u izvedbama. Odbacivala je stereotipe vezane za umjetničko klizanje, sama je osmišljavala kostime koje joj je šivala majka, nastupala na glazbu ZZ Topa i repera Tonea Loca. Osim toga, nije skrivala da uživa u cigaretama, biljaru i lovu.

Ipak, bila je nesumnjivo vrhunska klizačica, sposobna osvajati svjetske i olimpijske medalje. A na nacionalnom prvenstvu 1991. postala je prva Amerikanka koja je na službenom natjecanju skočila trostruki axel.

Međutim, izvan leda dvije američke klizačice zapravo nisu bile toliko različite. Obje potječu iz neprivilegiranih sredina u kojima se dobro pazilo na svaki dolar. 

Kerrigan je rođena 1969. u bostonskom predgrađu Stonehamu. Njen otac bio je metalski radnik, a majka domaćica. Umjetničko klizanje počela je trenirati kao šestgodišnjakinja. Budila se u četiri sata ujutro kako bi stigla na prvi trening prije početka nastave.

S vremenom je postalo jasno da je krasi izuzetan talent i roditelji su podnijeli mnogo odricanja kako bi financirali njenu karijeru. Otac je morao raditi i po tri posla, a kad nije mogao platiti termine na klizalištu, zauzvrat je vozio stroj za čišćenje leda.

Slabije izvedbe u obaveznim likovima

Nancy se prvi put istaknula četvrtim mjestom na juniorskom prvenstvu SAD-a 1987. Iz godine u godinu postizala je sve bolje rezultate, ali nije mogla do samog vrha zbog slabijih izvedbi u obaveznim likovima. Kad je ova disciplina 1990. ukinuta, Kerrigan je godinu kasnije u Minneapolisu napokon osvojila treće mjesto na seniorskom nacionalnom prvenstvu (Harding je bila zlatna zahvaljujući spomenutom trostrukom axelu) i izborila plasman na Svjetsko prvenstvo iste godine na kojem je osvojila broncu (Harding je bila srebrna, a još jedna Amerikanka, Kristi Yamaguchi, zlatna).

Harding nije imala tako stabilno i bezbrižno odrastanje. Rođena je 1970. u Portlandu i do kasnih tinejdžerskih godina živjela je u prikolici. Njena majka LaVona Golden bila je konobarica, a njezin četvrti suprug i Tonyin otac Al Harding bio je tvornički radnik. LaVona i Al su se razveli kad je Tonya imala 16 godina.

S ocem je uvijek imala topao odnos, ali za majku je Tonya tvrdila da je alkoholičarka kojoj nije bilo strano verbalno i fizičko nasilje. Osim toga, čini se da je trpjela i seksualno zlostavljanje polubrata Chrisa Davidsona koje su njeni roditelji negirali.

Turbulentan brak s Gilloolyjem

Kad joj je bilo 15 godina, započela je romantičnu vezu s dvije godine starijim Gilloolyjem. Već 1988. živjeli su zajedno, a koju godinu kasnije se i vjenčali. Brak je potrajao tri godine i bio prilično turbulentan. Jedno policijsko izvješće iz 1991. ističe da je Gillooly prijetio svojoj supruzi da će joj "slomiti nogu i tako zauvijek upropastiti karijeru", a navodno je Tonya tijekom braka dvaput tražila zabranu pristupa za svog supruga.

S druge strane, Tonya je u siječnju 1992. godine lokalnim medijima u Portlandu rekla sljedeće: "Jeff već godinama financira moju karijeru i brine se za troškove kućanstva. Da nema njega, ja više ne bih mogla klizati." Jeff i Tonya razveli su se u kolovozu 1993. godine, ali su ostali bliski. Već u listopadu iste godine ponovno su živjeli zajedno, da bi se konačno rastali krajem siječnja 1994. nakon što je razotkriven skandal.

Tonya je počela klizati kao trogodišnjakinja i pod vodstvom trenerice Diane Rawlinson do 10. rođendana pokazala talent i volju za velike stvari na ledu. S 15 godina napustila je školu i potpuno se posvetila umjetničkom klizanju. Vjerojatno ovaj sport nije bio samo njena strast, nego i bijeg od problematičnog odnosa s majkom i općenito ne odveć prosperitetne budućnosti u prikolici. Njene kolegice i njihovi roditelji svjedoče da je LaVona bila nasilna prema svojoj kćeri i na klizalištu.

Allison Janney nagrađena Oscarom za ulogu majke

Njihov odnos dobro je prikazan u hollywoodskom filmu "Ja, Tonya" koji je 2017. režirao Craig Gillespie. Glavnu ulogu tumači Margot Robbie, dok LaVonu glumi Allison Janney koja je nagrađena Oscarom i Zlatnim globusom za sporednu žensku ulogu.

Već u svom prvom nastupu na seniorskom nacionalnom prvenstvu, 1986. godine u Uniondaleu, zauzela je odlično šesto mjesto, a 1989. osvojila je brončanu medalju. U sljedeće tri godine postigla je najveće uspjehe svoje karijere: zlato na američkom prvenstvu, srebro na Svjetskom prvenstvu i četvrto mjesto na Olimpijskim igrama 1992. u Albertvilleu.

Nakon rujna 1991. više nikad nije uspjela izvesti trostruki axel i rezultati su postupno gubili na vrijednosti. Ali ne i apetiti i ambicije, jer Harding je ljubomorno gledala kako neke druge klizačice, ponajprije Kerrigan, potpisuju unosne sponzorske ugovore.

Harding tek na osmom mjestu u Lillehammeru

U Olimpijskim amfiteatru Hamar 23. i 25. veljače 1994. dogodio se sportski rasplet ove priče. Tonya Harding potpuno je podbacila u kratkom programu i završila tek na 10. mjestu s malim šansama da se probije do medalje. Uoči slobodnog programa prvo mjesto držala je Nancy Kerrigan ispred Ukrajinke Oksane Bajul.

Harding je na led za slobodni program uletjela doslovce dvadesetak sekundi prije diskvalifikacije zbog kašnjenja. Kamera postavljena u hodniku dvorane pokazala je gledateljima da Tonya ima problema s vezicom na desnoj klizaljki. Nervozno je započela svoju izvedbu, odustala od planiranog trostrukog lutza i ubrzo potom jecajući doklizala do glavne sutkinje Wendy Utley iz Velike Britanije.

U odluci bez presedana dobila je priliku popraviti vezicu i vratiti se na kraju dnevnog programa. Uz zvižduke i povike negodovanja s tribina, vidno uzrujana i na rubu suza, napustila je led. Kasnije je solidno izvela svoj slobodni program i u konačnom redoslijedu zauzela osmo mjesto, odmah iza legendarne Njemice Katarine Witt.

"Ovo je najbolje što sam u ovom trenutku mogla izvesti", rekla je Tonya, kojoj je to bio posljednji nastup pod okriljem USFSA-a.

Dramatični dvoboj Bajul - Kerrigan

Kerrigan je slobodni program izvela fantastično uz mješavinu glazbe Neila Diamonda. Nosila je zlatni kostim, jasno stavljajući svima do znanja koju medalju očekuje. Posljednjih nekoliko taktova glazbe uopće se nije čulo od frenetične podrške s tribina. Više od 60 buketa cvijeća palo je na led čim je završila nastup. Nancy je blistala, nikad nije bolje klizala, bila je nadomak svom olimpijskom snu. I njoj će to biti posljednje amatersko natjecanje. Ali trebalo je još pričekati nastup Oksane Bajul.

Mlada Ukrajinka zadobila je posjekotinu na desnoj potkoljenici nakon sudara na treningu s Njemicom Tanjom Szewczenko. Morala je na šivanje i u slobodni program ušla je pod lijekovima, ali na kraju je uspjela izvesti još jedan neplanirani skok koji joj je očito donio zlato. Petero sudaca smatralo je da 16-godišnja Bajul zaslužuje pobjedu, a četvero je bolje ocjene dodijelilo Kerrigan. 

Odluka je pala s najmanjom bodovnom razlikom u povijesti i do danas ostala kontroverzna. Jedan je sudac iz Lillehammera kasnije objasnio da je Bajul klizala angažirano, a Kerrigan previše oprezno. Osim toga, jedan doskok završila je na obje noge umjesto na jednoj. Pravo objašnjenje vjerojatno je takozvanoj "pristranosti u ukusu", odnosno u tome da su suci tada još preferirali klasični sovjetski stil klizanja. Sva četiri klizačka zlata i još dva srebra otišla su u Rusiju i Ukrajinu.

Kerrigan je ostala korak do apsolutnog uspjeha, pomalo nezadovoljna i razočarana, ali ipak se vratila kući sa srebrnom medaljom, dok je Harding podbacila i u svom drugom olimpijskom nastupu i po povratku kući morala se suočiti s posljedicama skandala. Silno je željela to olimpijsko zlato i beneficije koje ono nosi, ali ostala je bez ičega.

"Ionako će na postolju ponovno plakati"

Međutim, ni srebrna Nancy nije napustila Norvešku bez mrlje na svom imidžu žrtve i miljenice publike. Dok su Kerrigan i brončana Kineskinja Chen Lu čekale više od 20 minuta da se na dodjeli medalja pojavi i Bajul, netko im je rekao da se ukrajinska klizačica rasplakala i da mora popraviti šminku.

"Ma daj! Ionako će na pobjedničkom postolju ponovno plakati!", rekla je Kerrigan ne znajući da je CBS-ova kamera snima. Međutim, nije se zapravo čekalo Oksanino šminkanje nego se tražila ukrajinska nacionalna himna.

Zavjesa je spuštena, interes javnosti i medija počeo je jenjavati dok su klizačice napuštale Lillehammer. Čekao se još samo pravosudni epilog.
Još prije Olimpijskih igara Gillooly i Eckhart su priznali krivnju za reketarenje. Gillooly je dobio dvije godine zatvora, a Eckhart 18 mjeseci. Stant i Smith priznali su krivnju za zavjeru za nanošenje tjelesnih ozljeda. I njih su dvojica osuđena na 18 mjeseci zatvora.

Harding je uporno tvrdila da je nevina, ali je po povratku iz Lillehammera osuđena za ometanje pravde, što implicira da je znala tko je počinio napad. Platila je 100.000 dolara globe i 10.000 dolara sudskih troškova, morala je uplatiti još 50.000 dolara za Specijalnu olimpijadu te odraditi dobrotvornih 500 sati u pučkoj kuhinji. Osuđena je i uvjetno na trogodišnji zatvor. No, najveća kazna stigla je iz USFSA-a - doživotno je suspendirana.

Bojkot ostalih klizačica

Nikad nije optužena za organiziranje ili sudjelovanje u napadu na Kerrigan, ali je 2018. godine u razgovoru za ABC napokon priznala: "Mjesec ili dva prije napada čula sam kako Gillooly preko telefona razgovara o tome da se 'nekoga treba ukloniti' kako bih izborila mjesto na Olimpijskim igrama. Rekla sam mu da to ne dolazi u obzir, pa valjda i ja znam klizati!?"

Harding se nakon izbacivanja iz USFSA-a pokušala profesionalno baviti umjetničkim klizanjem, ali većina njenih kolegica, ponajprije olimpijska pobjednica iz Albertvillea i dvostruka svjetska prvakinja Kristi Yamaguchi, odbilo je nastupati zajedno s njom na revijama.

Potom se bavila svim i svačim, od profesionalnog boksa, preko filmskih i televizijskih uloga, gostovanja u Plesu sa zvijezdama, do posla zavarivačice i trgovkinje u robnoj kući Sears. Nakon još jednog propalog braka i nekoliko kraćih veza, 2010. udala se za Josepha Pricea i godinu dana kasnije rodila sina Gordona. Navodno i danas triput tjedno rekreativno kliže.

"Mediji su me osudili i prije nego što sam išta učinila, prije nego što sam razgovarala s bilo kim, prije nego što sam ustala iz kreveta. Uvijek su me predstavljali kao lošu osobu. Je li to neka kušnja kojom Bog želi vidjeti koliko mogu izdržati prije nego što se slomim i postanem nitko i ništa?", rekla je Tonya uz dosta samosažaljenja te dodala: "Ja nisam obrazovana žena. Što da radim do kraja života? Ja sam sportašica i sada sam ostala bez ičega".

Udaja za 15 godina starijeg menadžera

Nesuđeni tjelohraniteljski tajkun Eckardt umro je 2007. u dobi od 40 godina zbog posljedica pretilosti. Gillooly je promijenio ime, ponovno se oženio i živi u okolici Portlanda. Smith živi povučeno u Montani, a egzekutor s palicom Shane Stant danas je obiteljski čovjek koji smatra da je napad na Kerrigan bila njegova najveća pogreška u životu.

Nancy je nakon Lillehammera nastavila kapitalizirati svoju slavu i sportske uspjehe. Prihvatila je sponzorstvo Disney Worlda, vrijedno dva milijuna dolara, nastupala na profesionalnim klizačkim revijama, dvaput komentirala klizačka natjecanja na Olimpijskim igrama, gostovala u televizijskim showovima i pisala stručne i dječje knjige. 

Kerrigan se 1995. udala za svog menadžera, 15 godina starijeg Jerryja Solomona. Njoj je to bio prvi brak, njemu treći. Imaju troje djece i žive u okolici Bostona.

Godinama kasnije u njenoj se obitelji dogodila tragedija. Njezin stariji brat Mark i njihov otac posvađali su se i potom potukli u obiteljskoj kući 2010. godine. Otac je istog dana umro od srčanog udara, a Mark je, unatoč molbama Nancy i majke da ga se poštedi, osuđen za ubojstvo iz nehaja. Završio je u zatvoru na dvije i pol godine.

O skandalu je skladana čak i jedna opera

Kerrigan sasvim sigurno nikad nije oprostila svojoj bivšoj konkurentici i njenim suučesnicima. Jasno je to dala do znanja u NBC-jevu dokumentarcu "Nancy&Tonya" iz 2014. godine: "Da sam mogla, odabrala bih drugačiji put. Voljela bih da sam svojim trudom i radom postigla ono što sam željela, a ne da me zauvijek povezuju s tim užasnim događajem."

Očekivalo se da će napad u Detroitu iz siječnja 1994. dugoročno unazaditi umjetničko klizanje. Međutim, dobio je svoje mjesto u zlatnom razdoblju ovog sporta, zajedno s legendarnim izvedbama Jane Torvill i Christophera Deana, Katarine Witt ili nešto kasnije Michelle Kwan, zauvijek promijenio umjetničko klizanje i doveo ga na naslovnice novina i udarne termine na televiziji. O ovom skandalu čak je skladana i jedna opera.

Koliko god apsurdno zvučalo, možda je napad na Kerrigan, s obzirom na lakše ozljede koje je zadobila, najbolje što se umjetničkom klizanju ikad dogodilo.

"Mislim da su ljudi, prateći skandal, zapravo shvatili koliko je ovaj sport prekrasan. Imamo atletski dio, imamo ljepotu, imamo kostime, glazbu i odličan sustav bodovanja. A imamo i dobru priču i suparništva. Tako je umjetničko klizanje ušlo u mainstream i nekako se uspjelo zadržati", rekla je Michelle Kwan. 

Uostalom, svaki sportski promotor dobro zna da neprijateljstvo i skandal najbolje prodaju ulaznice.