Tekst: Dea Redžić
Foto: AFP

TYSONA GAYA, najbržeg Amerikanca koji je ikada hodao zemljom, ostavio je već nakon 40 metara. Odnosno, toliko je dugo Gay mogao pratiti Usaina Bolta u sportskom okršaju desetljeća.

> Video: Nadčovjek opet srušio svjetski rekord!

 "9.71? Pa, normalno da sam zadovoljan. Trčao sam najbolje što mogu u ovom trenutku", Gay je bio sretan nakon vanzemaljske utrke. U Pekingu je svjetski prvak iz Osake trčao šest stotinki sporije nego sinoć. I to mu je bilo dovoljno tek za srebrnu medalju. A što tek reći na činjenicu da je Dwain Chambers sa istrčanih 10.00 zasjeo tek na šesto mjesto? 31-godišnji Chambers nakon dvije godine suspenzije zbog dopinga vratio se atletici, a i njemu je nezamislivo ono što se danas događa na trkalištu.

"Teško mi je uopće objasniti kakav je osjećaj natjecati se s najboljima na svijetu. Sve je teže jer sam stariji, ali je definitivno vrijedno mučenja.", rekao je nakon utrke.

"Bolt je dokaz da moram dalje raditi. Bolt me gura naprijed, jer je dokaz da se može trčati 9.5, ako ne i bolje od toga. Pokazao je još jednom kako ljudsko tijelo i mogućnosti ne poznaju granice.", reći će Gay i priznati da se ipak nadao zlatu. Nikakvih šansi nije imao.

Konačno savršen start

Vrijeme će pokazati hoće li stotka iz Berlina postati i najveća u povijesti atletike i sporta, ali stručnjaci već sada sugeriraju da se radi o vremenu koje će se teško skinuti. U ovom trenutku, to može napraviti samo Bolt.

Nakon što je (konačno) odradio savršen start i očekivano pomeo konkurenciju, Bolt je desetak metara prije cilja pogledao semafor. Bio je to samo njegov trenutak za uživanje, samo je on znao da ima novi svjetski rekord.

Rekord o kojem se sa strahopoštovanjem pričalo i kada je posljednju etapu finala u Pekingu odradio slaveći, šireći ruke, jednostavno - zabavljajući se. Bolt je prije godinu dana postao prvi čovjek koji je 100 metara istrčao ispod 9,70, a fizičari su izračunali da je u nogama imao 9,55. Bila je to izvedba koja je nagovijestila veliki prasak i pomicanje granica zamislivog. Bolt sada najavljuje pohod na 9.50. S punim pravom pitamo se kako će to završiti? Promjenom pravila i sprinta kakvog poznajemo? Bolt je u Berlinu pred više od 50 tisuća ljudi dokazao da je najbolji sprinter svih vremena. Popravivši vlastiti svjetski rekord za čak 11 stotinki promijenio je čitavu filozofiju ljudskih mogućnosti.

"Znao sam da neće biti problema ako istrčim kako mogu, savršenu utrku bez pogreške.", rekao je Bolt, koji će 21. kolovoza napuniti tek 23 godine.

Jedini je sprinter na svijetu koji je tri puta zaredom rušio rekord na 100 metara. Prvi puta za to mu je trebao tek pet ozbiljnih utrka na stotki. Boltu je u Berlinu za rekord trebao pola koraka manje nego u Pekingu, svega 41. Nevjerojatan je podatak da njegov korak nakon 60-ak metara staze doseže duljinu do 2 metra i 85 centimetara! Upravo su zastrašujuće fizičke predispozicije Bolta izdignule nad ostalim vrhunskim sprinterima.

Atletiku nije shvaćao ozbiljno

No, kao što i sam često ističe, bez adekvatnog i mukotrpnog rada danas ne bi bio ono što jest. Bolt se kao dječak bavio kriketom i nogometom, kaže da je oduvijek znao da će završiti u sportu. Na sreću je njegova brzina vrlo brzo došla do izražaja i treneri kriketa sugerirali su mu atletiku. Mladić rođen u Sherwood Contentu, gradiću u Telawnyju (Jamaica), upisao je srednju školu znamenitu po atletskim utrkama. William Knibb Memorial High School iznjedrio je i Michaela Greena. 2001. godine osvojio je svoju prvu srednjoškolsku medalju na 200 metara, za 22.04 sekunde. Iste godine po prvi je put izašao na svjetsku scenu, na juniorskom prvenstvu u Debrecenu. Nije se plasirao u finale na 200 m, ali u to vrijeme Bolt još uvijek atletiku nije doživljavao suviše ozbiljno, a njegov trener često mu je zamjerao nedovoljnu posvećenost treninzima. 2002. godine u Kingstonu je postao najmlađi svjetski juniorski prvak na 200 metara, s osobnim rekordom od 20.61. Dugo je slovio za najveću svjetsku nadu na stazi od 200 metara, ali tek 2005. godine kada brigu o njemu preuzima Glen Mills počinje opipljivije napredovati. Dugo je bio u sjeni Tysona Gaya, ali baš mu je srebro iz Osake dalo poticaj i vjeru da može bolje, više, jače.

Novi je trener promijenio njegove životne navike, poradio na urođenoj brzini i što je najvažnije, na startu. Radi se o trkaču visokom 196 cm. Da bi krenuo s natjecanjem na stotki, morao je održati obećanje treneru i srušiti rekord Jamajke na 200 metara. Istrčao je 19.75, a onda je došla 2008. godina. I više ništa nije bilo isto. U svibnju je u New Yorku srušio rekord Asafe Powella za dvije stotinke (9.72), da bi u Pekingu pomeo konkurenciju, uzeo tri zlata i isto toliko svjetskih rekorda. Eksplozija je bila neminovna. Sjećamo se koliko se veliki Michael Johnson čudio vidjevši ga kako u ožujku 2003. godine u Kingstonu trči 9.76, tada drugo najbrže vrijeme u povijesti. "Šokiran sam jer ne mogu shvatiti da je netko toliko napredovao za toliko malo vremena.", rekao je Johnson.

Boltov trener znao je da najbolje tek dolazi. A danas će se samo hrabri usuditi prognozirati kakva nas stotka očekuje u budućnosti.

Ne tako davno u kraljici svih utrka rekordi su se rušili za četiri-pet stotinki. Posljednji je toliku razliku napravio Maurice Green koji je 1999. godine za pet stotinki oprao Donovana Baileya. Potom je Powell, koji danas izgleda smiješan pokraj Bolta, tri puta istrčao 9.77, a 2006. godine i 9.74. A onda je stigao Bolt sa svojih 9.72., pa pekinških 9.69. Već tada u nogama je imao 9.55. Vrijeme od kojeg se običnom smrtniku ledi krv u žilama. A Bolt je jednostavno - "samo dobro zabavlja..."