Foto: Screenshot, Hina

HRVATSKA u St. Etienneu igra svoju drugu utakmicu na Europskom prvenstvu. Protivnik je Češka, s klupe predvođena Pavelom Vrbom, koji će se u tom trenutku naći u jako poznatom scenariju. Kao što je s Viktorijom Plzen zaustavio Milan, dobio Atletico Madrid i razbio Napoli, tako će u petak morati uloviti nadu za prolazak u drugi krug protiv vidno kvalitetnije momčadi.

Antipod Turcima

I dok Turci imaju vidno kvalitetnije pojedince, posebno one u sredini terena sposobne donijeti prevagu, češka reprezentacija je puno stabilnija i uravnoteženija momčad o one koju je Hrvatska razbila prije nekoliko dana. Čvrst i discipliniran 4-2- 3-1 blok (situacijski, kao protiv Španjolske, postaje 4-5- 1) s jasno podijeljenim ulogama i sustavom iz kojeg nema individualnih izletavanja i ispadanja, kao ni defenzivno neodgovornih igrača. Mogu puno konzistentnije pomicati blok prema naprijed i pritisnuti suparnika kada se za to otvori šansa – linije su puno usklađenije u turskim i ne događaju im se velike rupe koje se mogu eksploatirati ulaskom igrača između linije. Brane se poprilično šablonski, školski i dobrim dijelom utakmice pasivno. Za turnirsko natjecanje, to je često sasvim dovoljno.

Uzak i dubok blok protiv Španjolske, sa svim igračima iza ili blizu lopte.

Za razliku od momčadi Fatiha Terima, Vrbina Češka puno je manje propusna po bokovima – sjajna komunikacija i suradnja na liniji krila-bekovi- srednji vezni igrači osiguravaju međusobno pomaganje i pokrivanje. Tako u ofenzivnom dijelu igre, u kojem će kasnije biti riječ, visoko postavljanje bekova podrazumijeva i spuštanje jednog veznog u prostor iza njegovih leđa kako tu ne bi bili ranjivi na kontre.

Krilo Krejčí se spušta u ravninu s Limberskim, svojim bekom kako bi pomogao protiv Španjolaca koji su htjeli brzom dijagonalom na ovoj strani naći višak.

Defenzivno, Česi su mnogo strpljivija ekipa koja voli spustiti tempo utakmice i profilom igrača i dubinom linija. Teško je za očekivati kako će Rosicky dobiti zaduženje da prati Modrića duboko prema hrvatskom golu i time se troši bez prevelikog uspjeha. U prvoj fazi napada Hrvatska bi trebala imati dosta vremena na lopti, ali sve nakon toga je vrlo upitno – može li se i na koji način dovesti Perišića i Rakitića na loptu a da nemaju ispred sebe trostruki blok?

Hokejaški napad i ako prođe-prođe igra

Primarni način izgradnje napada kod Čeha je nešto što su brojni treneri (poput Capella) preuzeli iz hokeja i prilagodili nogometu, a to je „slip napad“. Radi se o tome da se krilo i bek rotiraju uz liniju, čime bek odvlači suparničko krilo prema suparničkom golu, a na njegovo mjesto stiže krilni (rjeđe vezni) igrač koji bi sada trebao imati dovoljno prostora i vremena za organiziranje napada s boka.

Primjer: desni bočni Kadeřábek šprinta uz liniju i odvlači za sobom jednog španjolskog igrača. Za to vrijeme, Gebre Selassie se spušta u taj prostor kako bi pokušao dobiti loptu, ali ovdje Španjolci to dobro zatvaraju.

Utakmica protiv Španjolske bila je po mnogočemu specifična, ali u utakmicama u kojima Česi neće toliko olako prepustiti loptu i inicijativu protivniku, ovo će biti plan započinjanja napada.

Prema naprijed, Česi nemaju mnogo – fokus kreacije je na Rosickom, ali nerijetko se dogodi da se po loptu mora izvlačiti jako duboko (oba vezna mu često stvaraju prostor i stoje vrlo široko, ili se "guraju“ prema naprijed kako bi povukli blok u sredini za sobom), što Češku ostavlja bez prave spojke prema naprijed. To im i ne predstavlja preveliki problem, jer od njih ne očekujte duge cirkulacije i vaganje suparnika. Težište ulaska u završnice ja na stranama i utrčavanjima krila, a još češće – bekova. Dinamični dueti uz liniju uglavnom su visoko postavljeni, a sve češće Vrba na desno krilo postavlja Dočkala, krilo koje voli igrati u sredini terena, kako bi za sobom povukao beka i otvorio prostor uz liniju za češki napad. Sve su to napadi s relativno malim brojem igrača i malom vjerojatnošću uspjeha, ali dovoljno je da prođe jednom ili dvaput na utakmici, i Česi ulaze u samu završnicu. Većina napada bazirana je na ovom – nerijetko se visoko postavljeni bekovi i napadač Necid koji služi kao meta za duge lopte koriste za okupljanje čitave zadnje linije, što otvara nekom od veznjaka mogućnost da se neopaženo ubaci u napad iz drugog plana. Prijateljska utakmica protiv Rusije bila je ogledni primjer njihovog plana u napadu – od tri uspješno provedena, dva su završila golom.

Bitna stavka napada svakako su i prekidi. Karel Brückner, tvorac slavne češke generacije koja je u Portugalu trebala postati europski prvak igrajući fantastičan nogomet jedan je od Vrbinih savjetnika i apsolutni mag za prekide. Iznenađujuće postavke i rješenja u tim situacijama su nešto u što se Česi jako uzdaju.

Dva i pol istinska kapitalca

Što se individualne klase tiče, češka reprezentacija ima komparativnu prednost tek na golu. Premda je davano od svojih najslavnijih dana, Petr Čech i dalje je golman kojem ćete vrlo teško naći slabu točku, a već u prvoj utakmici sa Španjolskom pokazao je koliko malo fali do toga da golman bude prevagama u ovakvim utakmicama, onima „na jednu loptu“. Rosicky je ključni igrač ove reprezentacije. I dok bi to trebalo biti zabrinjavajuće s obzirom da je ove sezone odigrao, vjerovali ili ne, tek 19 minuta za Arsenal (uz nekoliko nastupa za mladu i rezervnu momčad), Rosicky izgleda jako dobro i paše mu sistem u kojem mu je dosta toga podređeno. Premda su u 5 kvalifikacijskih utakmica morali igrati bez njega, izvukli su 4 ključne pobjede. Definitivno može naštetiti udarcima izvana, kao i opasnim dijagonalama na bokove koji se brzo otvaraju. Darida, srednji vezni koji dolazi iz Herthe (u kojoj češće igra bliže suparničkom golu) drugi je ključ zaustavljanja Češke. U situacijama u kojima su ga Rusi u prijateljskoj utakmici usko markirali, izvlačio se skroz na bok kako bi otvorio prostor Rosickom da se spusti po loptu, što je rezultiralo velikim udaljenostima između njihovih veznih igrača i manjkom kvalitetnih opcija na lopti. Moguće je da će Rakitić dobiti slične upute kao i za Selcuka Inana.

Duel Gebre Selassie – Strinić jedan od ključeva utakmice

Barem u jednom smjeru, onom koji vodi prema hrvatskom golu, ovaj dvoboj mogao bi biti ključan.

Češki afiniteti napadanja preko bokova vjerojatno će biti orijentirani na svoju desnu stranu, gdje se nalazi Strinić – igrač koji vidno osjeća posljedice nepovjerenja na razini javnosti, medija, ali i sadašnjeg i bivših izbornika reprezentacije. Dugi period neigranja u prvom sastavu i instaliranje Vide na stopera uz njega koji je sasvim drugačiji od dosadašnjih igrača na toj poziciji sasvim nije doprinijelo uigranosti. Vjerojatno je u skautingu utakmice Vrba baš tu vidio svoju šansu, posebno što se taj dio terena podudara sa zonom operiranja jednog od najmotoričnijih igrača njegove ekipe. Na suprotnoj strani igra Limberský, dešnjak na lijevoj strani obrane, kojem nije strano niti mrsko raditi utrčavanja u prostor direktno između beka i stopera, što i nije česta pojava. Definitivno, Srna i Strinić će imati mnogo veći izazov ispred sebe. Ne zbog velike kvalitativne razlike čeških bekova u odnosu na turske ili hrvatske, već zbog sistema koji ih dobro štiti u obrani i hrani u napadu.

Hrvatska je mnogo bolja momčad, ali...

I na kraju, Hrvatska ima puno više kvaliteta i opcija u svojem kadru. Turska je momčad ekstrema koja neodoljivo podsjeća na kinder-jaje. Nitko nikad ne zna, uključujući Fatiha Terima, koja će Turska doći na utakmicu – ona koja je po igri razbila Engleze i Crnogorce u ponajboljoj partiji ciklusa ili ona koja puca po svim šavovima i trči prema suparniku u ringu sa spuštenim rukama i dignutom bradom, spremna za nokaut. Češka je mnogo racionalnija ekipa, čije najgore partije nisu karakterizirane raspadom i predajom, već se radi uglavnom o čvrstim utakmicama u kojima i dalje solidnim blokom jako namuče suparnika. S druge strane, ni njihove najbolje partije nikad nisu one koje plijene pogled i zaustavljaju dah. Ekipa s jednostavnim i jasnim pravilima u svim fazama igre, čiji sistem i kvaliteta izvedbe minimalno varira je ono što ć Ante Čačić imati ispred sebe. Samim svojim profilom, to ju vjerojatno čini mnogo opasnijim suparnikom od Hrvatske. Format natjecanja omogućuje Česima da i u ovoj utakmici strpljivo drže blok, čekajući grešku ili prekid, a ni remi im nije loš rezultat. Računajući na pomoć Španjolaca, utakmica istine bila bi im protiv Turske, koju su već u ovom kvalifikacijskom ciklusu ostavili iza sebe. Ovoga puta utakmica će trajati duže od 50 minuta unutar kojih su Turci pružili otpor. Jednostavna, organizirana, dosadnjikava i baš zato – opasna Češka.

Hrvatska na Euru u Francuskoj, take two.

>> OPŠIRNIJE

> Česi otkrili što ne valja u igri Hrvatske i gdje će napasti 

> Najveća zvijezda Češke: Ne možeš imati bolje od Modrića i Rakitića