PODRIJETLOM Imoćanin, a rođenjem Splićanin specijalizirao je kardiokirurgiju u Zagrebu. Na svom stručnom putu obišao je Australiju i SAD. Sa zagrebačkog Rebra sa svojim stručnim timom vratio se u splitski KBC koji je bio na lošem glasu po korupciji i nesavjesnom liječenju.

Danas je pročelnik Zavoda za kirurgiju i predsjednik Upravnog vijeća KBC-a. S kardiokirurgom Matom Petričevićem razgovarali smo o ukidanju listi čekanja, o borbi protiv korupcije, o tome zašto je član HDZ-a i o sudbini trenutnog ravnatelja splitske bolnice.

Koji je razlog Vašeg odlaska s prestižnog zagrebačkog Rebra i dolaska u splitski KBC. Na optuženičkoj klupi zbog navodnog primanja mita pronašao se i Vaš kolega, doktor Bulat. Je li on jedan od razloga zbog kojih ste došli u splitski KBC?

Razlog mog dolaska je ljubav prema Dalmaciji i ljudima s kojima sam živio dobar dio svog života. Vidio sam priliku da kroz profesionalni angažman budem koristan, kako KBC-u Split tako i zajednici. Jedan od indirektnih razloga mog dolaska u Split je doktor Bulat.

Da se nije dogodila situacija zbog koje se dr. Bulat nalazi na optuženičkoj klupi, moj dolazak bi se vjerojatno puno teže dogodio ili se ne bi dogodio. Korupcija na Zavodu za kardiokirurgiju u Splitu je rezultirala mojim dolaskom.

Ono što je ostalo iza Bulata su deficit u kadru te krajnje loša organizacija rada o kojoj svjedoče i dopisi kardiokirurga eksperata koji su dolazili pomagati KBC-u Split neposredno nakon korupcijske afere. Nakon afere iznjedrila se problematika nekompetentnih i neadekvatno educiranih kadrova uz krajnje netransparentan način rada. Sve to vodilo je stihiji u kojoj su se bolesnici usmjeravali prema drugim kardiokirurškim centrima.

Godinu dana nakon povratka u Split izjavili ste kako ste ukinuli liste čekanja. Što podrazumijeva ukidanje listi čekanja? Zaustavljanje korupcije?

Kad sam došao na Zavod za kardiokirurgiju, zanimljivo je kako nije postojala lista čekanja. Zapravo, postojala je neorganizirana, nestrukturirana lista bolesnika kojima je trebala operacija, koju je imao isključivo doktor Bulat. Nitko od kolega kardiokirurga nije imao pristup konzilijarnim pregledima. Očito se radilo o sistemu tzv. zloglasne, crne tekice po kojoj su se izvodile operacije. To je bilo krajnje netransparentno i nejasno.

Zatekao sam popriličan kaos koji je trebalo riješiti tako da se prije svega identificiraju svi pacijenti koji čekaju operacijski zahvat. Neke od njih smo tek slučajno otkrili jer nam ništa nije bilo predano. Oformili smo listu i ušli smo u trag svima kojima je potrebna operacija. Organizirali smo se i otvorili suradnju s bolnicama u Zadru, Dubrovniku, pa i Zagrebu.

Još se susrećemo s posljedicama crne liste doktora Bulata. Neki dan nam je zalutala žena s liste iz 2016. godine. Došla se interesirati što je s njenom operacijom, ali, nažalost, nje nije bilo na našoj novoj listi jer nismo bili svjesni da postoji. Odmah smo je primili i operirali. Bila je visokorizična jer su zbog dugotrajnog čekanja nastale određene posljedice. To, nažalost, nije bio izoliran slučaj.

Jedan od važnih problema je i što Kardiokirurgija u Splitu radi u samo jednoj operacijskoj sali, što ugrožava sigurnost bolesnika kojima je potrebna hitna kirurgija dok mi tu salu koristimo za operaciju pacijenta s odjela koja traje minimalno 8 sati. Za primjer, disekcija aorte (prsnuće glavne krvne žile koja izlazi iz srca) nosi jako visok mortalitet. Otprilike pola bolesnika umre prije no što dođu u bolnicu.

Oni koji prežive vrlo često nemaju vremena sačekati da se završi redovna operacija koja zna trajati i do 8 sati. Brojke su neumoljive, s jednom operacijskom salom za Kardiokirurgiju ugroženi su hitni bolesnici. Na to se ne može kirurški utjecati, to je stvar logistike, Ravnatelj je o tome obaviješten, očekujem konkretne poteze, bez odgode. Jasno definiran problem iziskuje jasne poteze.

Koliko pacijenti nakon uvođenja transparentne liste čekanja čekaju operaciju?

Što se tiče samog kardiokirurškog zahvata, ako je obrada završena, pacijent će biti operiran unutar 48 sati. Ako se radi o pacijentu koji tek treba proći obradu, onda postoje određena čekanja za sve preglede. Da razjasnim, za operacijski zahvat pacijent treba biti dijagnostički obrađen i terapijski evaluiran u smislu optimizacije stanja pred sam zahvat. Operacijski zahvat se nakon završene obrade čeka 48 sati.

Međutim, liječenje bolesnika je proces od nekoliko koraka. Uzmimo primjer bolesnika koji ima tešku aortnu stenozu. U KBC-u Split, gdje se npr. pregled kardiologa čeka otprilike 300 dana, UZV srca dodatnih 335 dana i dijagnostički kateter 200 dana, bolesnik će dobiti operaciju nakon 835 dana i 48 sati pod uvjetom da su prije spomenute dijagnostičke pretrage dobro koordinirane.

Fokus ove vlade je na bolesniku, postoji bolesnik i problem koji taj bolesnik ima. Bolesnik sa svojom dijagnozom treba efikasno proći kroz sustav koji će dijagnozu postaviti, posložiti terapiju i organizirati kako samu operaciju tako i poslijeoperacijsku skrb.

Integracija zdravstvene skrbi je problem, put koji pacijent treba proći od nastanka tegoba do same operacije je takav da se, nažalost, pacijenti odlijevaju iz javnog u privatni sektor kako bi proces dijagnostike i liječenja imao određeni tajming i smisao. Odlazak u privatni sektor radi liječenja treba biti odluka bolesnika, ne nužda uvjetovana okolnostima. Skratiti čekanje pregleda može se samo jako dobrom organizacijom koja će rezultirati povećanjem isporuke zdravstvenih usluga.

Na tome radim, pokrenuo sam inicijativu, kao predstavnik vlasnika-osnivača sad u prvom koraku tražim brojeve - duljine čekanja za najvažnije preglede, preglede koji nisu odgodivi. U idućem koraku ćemo napraviti da će te brojke biti dostupne krajnjim korisnicima na web stranici bolnice. Transparentan rad, sve u cilju zaštite interesa bolesnika, zbog kojih sustav i postoji.

Uz pročelnika Zavoda za kardiokirurgiju, predsjednik ste i Upravnog vijeća splitskog KBC-a. Koji je razlog Vašeg ulaska u vijeće bolnice? Imate li povjerenje ministra Vilija Beroša?

Imam punu potporu i povjerenje premijera Andreja Plenkovića i ministra Vilija Beroša u upravljanju splitskim KBC-om. Imam odriješene ruke da činim najbolje za ljude koji tu žive i koriste te usluge. To nisu samo građani Splita i Dalmacije već i turisti koji stvaraju velik pritisak na bolnicu u turističkoj sezoni.

Premijer Plenković i ministar Beroš imaju u fokusu zdravstvenu skrb i ova vlada čini maksimum da se stvore preduvjeti za vrhunsku medicinu. Međutim, ljudi na terenu su odgovorni za izvođenje radova - provođenje te skrbi. Investicije u KBC Split su velike, opremljenost je na zavidnom nivou, preostaju samo težak rad i dobra organizacija, to se, nažalost, ne može kupiti.

Koji je razlog Vašeg ulaska u HDZ i zašto ste član?

Premijera Andreja Plenkovića osobno poznajem. Njegov način razmišljanja, kao i njegov moderan, suvremen i efikasan način upravljanja kod mene su izazvali maksimalno poštovanje. Dijelim taj svjetonazor i radnu etiku, pa je moje članstvo u HDZ-u Andreja Plenkovića sasvim logično. Taj čovjek je u meni pobudio želju da se profesionalno politički angažiram u Hrvatskoj i da, ako imam priliku i upravljački doprinijeti, to i učinim.

Uz premijera bih još istaknuo i ministra Beroša kojeg također osobno poznajem. To su ljudi čiji je radni raspored 24/7, ja dijelim isti način rada. Moj politički angažman je vezan uz splitski KBC, svoje profesionalne i organizacijske kompetencije stavljam na raspolaganje, sve za bolesnike. Pitanje članstva u stranci je sporedno, glavna pitanja su ona vezana za skrb o bolesnicima.

Gdje smo glede skrbi, što trebamo učiniti, kako se prilagoditi izazovima modernog doba i staviti u primarni fokus bolesnika, a ne vlastite karijere i glorificiranje samih sebe. Tu smo radi bolesnika, to tvrdim kao netko tko je karijerno ostvaren na tri kontinenta, čiji su rezultati besprijekorni i prate svjetske standarde. Nemam potrebu za PR-om, pustimo brojke da same za sebe govore, medicina je egzaktna.

Velik broj liječnika u Hrvatskoj bavi se politikom, neka od poznatih imena sjedila su i u Hrvatskom saboru. I Vi ste politički aktivni. Kako gledate na liječnike političare?

Problemi u bolnici se mogu rješavati samo na radilištu, dobrom organizacijom rada i dobrim menadžmentom. Politika kao takva stvara određene pretpostavke po kojima dobar upravitelj i organizator može isporučiti dobar rezultat. Ali, politika ne liječi pacijente, politika ne može ugasiti liste čekanja.

Što može politika?

Politika može kroz strukturu hijerarhije na mjesta upravljanja postaviti ljude koji imaju visoke ljudske, profesionalne i organizacijsko-upravljačke vrijednosti, koje će stvoriti pretpostavku da se povećanjem razine i količine usluge npr. smanje liste čekanja. Potrebna je stalna evaluacija efikasnosti, tu ne smije biti kompromisa, tko nije spreman za isporuku na najvišem nivou, ne smije zauzimati upravljački prostor.

Javnost je dobila dojam kako Vas je ministar Beroš postavio na mjesto predsjednika Upravnog vijeća bolnice kako biste smijenili trenutnog ravnatelja Julija Meštrovića. Je li istina da ćete smijeniti ravnatelja?

Osoba koja upražnjava mjesto ravnatelja, kao i ta funkcija, sama je po sebi nebitna. Promašen je fokus u posljednje vrijeme. U našem fokusu trebaju biti pacijenti i problemi vezani za njih. Bavljenje samim sobom oduzima vrijeme za bavljenje bolesnicima.

Važni su programi i brojevi koji su objektivni pokazatelji. Moramo imati strategiju na koji ćemo način organizirati sustav koji će funkcionirati. Za mene pitanje svih pitanja nije hoće li ravnatelj ostati ravnatelj, već hoće li dijete koje ima bronhitis čekati pregled pedijatra 8 mjeseci, što je učinjeno po tom pitanju.

Dobar ravnatelj je onaj koji će taj problem riješiti. Skiciranje planova za narednih 10 godina s pustim maketama neće skratiti čekanje na zdravstvenu uslugu. Bolesnici su bolesni danas, trebaju uslugu danas.

Je li prema Vašem mišljenju Meštrović ravnatelj koji to može riješiti?

O tome kakav je ravnatelj Meštrović svjedoče brojevi koji objektivno prikazuju njegov rad. Upravo analiziramo te brojeve, koji će pokazati na koji način je organizirana služba. Meštrović je što kroz mandat ravnatelja, što prije toga, kroz poziciju zamjenika ravnatelja, prisutan već dugi niz godina u vrhu splitskog KBC-a.

Vrlo brzo ćemo objektivizirati učinke kroz vrijeme i, kad stavimo brojke na stol, onda ćemo svi skupa donijeti zaključak o tome jesmo li zadovoljni radom Julija Meštrovića. Naravno, ako brojevi budu nezadovoljavajući i trendovi ne budu prihvatljivi, tu ne govorimo o mom mišljenju prema ravnatelju, već o tome je li usluga koju pružamo adekvatna.

Ako tako ne bude, naravno da nećemo biti zadovoljni radom ravnatelja Meštrovića. Moramo znati na koji način se analizira uspjeh u upravljanju. Naime, deseci milijuna eura koji se investiraju u KBC Split nisu uspjeh ravnatelja. To je uspjeh vlade i ministra koji stvaraju pretpostavke za uspješan rad.

Uspjeh ravnatelja se stoga ne mjeri opsegom građevinskih radova ni maketama budućih objekata, već kvalitetom organizacije rada, uspjehom u provođenju zdravstvene skrbi i uspješnim iskorištavanjem stvorenih pretpostavki za rad. Uspjeh nije dolazak novog uređaja, uspjeh je optimalno iskorištavanje resursa i isporuka zdravstvene skrbi.

Kakav je Vaš odnos s ravnateljem?

Svatko od nas se drži ovlasti i svojih odgovornosti. Ja sam predsjednik vijeća koji predstavlja osnivača, a na mjestu ravnatelja je osoba koju je izabralo Upravno vijeće. Upravno vijeće bira i smjenjuje ravnatelja. Međutim, ponavljam, ova bolnica ne postoji radi Mate Petričevića ni Julija Meštrovića.

Naš odnos je irelevantan ako radni procesi ostvaruju idealnu isporuku zdravstvenih usluga. Ako sustav ne funkcionira optimalno, ako nam vrijedni stručnjaci odlaze na dnevnoj bazi, ako nam se događa osipanje sestrinskog kadra, mislim da imamo puno ozbiljniji problem od odnosa ravnatelja i predsjednika UV-a.

Šuška li se po bolničkim hodnicima o nasljedniku Meštrovića?

U ovom trenutku nemamo imena o kojima bismo špekulirali kao o idućem ravnatelju. Naš fokus je na pacijentu, a ne na poziciji ravnatelja. Inzistirat ćemo na programima za pacijente. Svu svoju energiju usmjeravam prema tome. Ja bih rekao da u ovom trenutku ne razmišljamo o tome tko će biti izabran za ravnatelja. Uprava je trenutno posložena tako kako je.

Međutim, ja sam kao predsjednik UV-a spreman na svaki scenarij i funkcioniranje bolnice ne smije i neće doći u pitanje. Sustav ne smije ovisiti o jednom imenu i prezimenu. Sustav treba biti postavljen tako da funkcionira. U tom slučaju nećete ni znati tko je ravnatelj. Previše je personalizirana ta funkcija, ova bolnica ima više od 4000 zaposlenih, oni su snaga ove bolnice.

Je li nužno da politika postavlja ravnatelja bolnice?

Stvar je odgovornosti. Naravno, živimo u demokratskom društvu i jasno je da je vlasnik izabran voljom građana. Vlasnik KBC-a je Vlada RH, resorno ministarstvo koje formira tijelo Upravnog vijeća s još dva člana zaposlenika. Upravno vijeće zapravo odražava demokraciju. Koliko god to bio nesavršen model, on je najbolji mogući za sada.

Provlačiti tezu o nezavisnom stručnjaku na čelu bolnice je iluzorno. Kako mjeriti nečiju nezavisnost i nečiju stručnost? Stručnost nekako, nezavisnost jako teško. Ne biti član neke stranke ne znači biti nezavisan. To samo znači da ne postoji jasna hijerarhija odgovornosti. Na odgovornost pozivaju birači, građani, javnost, mediji.

Vidjeli smo na primjeru KBC-a Split kako se na odgovornost poziva ministra za događaje na koje realno nema utjecaja. Samo jasna hijerarhija i struktura upravljanja mogu rasvijetliti tko je odgovoran za što. Ne možete biti izabrani na takvu funkciju mimo politike.

Važno je da idemo po principu demokratskog upravljanja jer za odluke i izbor ljudi koji dolaze na važne pozicije moramo imati političku odgovornost. Mora biti jasno tko odlučuje, tko izvršava i po kome je izabran. U demokraciji politika je volja građana.

U splitski KBC sve češće dolaze inspekcije koje nalaze razne nepravilnosti. Među posljednjima je utvrđeno kako pojedini doktori rade privatno za vrijeme radnog vremena u bolnici. Odobravate li rad svojih kolega u privatnoj ordinaciji?

Pažnja ministra usmjerena na splitsku bolnicu nije motivirana nikakvim pikom koji bi imao prema KBC-u. Osobno svjedočim da je ministar jako pozitivno određen prema Splitu. Međutim, red mora postojati.

Moj stav prema privatnom radu je afirmativan, ali u određenim uvjetima. Uvjet broj jedan je da se dobije dozvola poslodavca. Drugi uvjet je reguliranje radnog vremena, a posljednji je da se rad privatnog poslodavca ni u kojem slučaju ne miješa s radom u matičnoj ustanovi.

Pacijent koji koristi uslugu liječnika u privatnoj praksi ne smije kod tog istog liječnika imati veću šansu i priliku za liječenje u bolnici od pacijenta koji nije bio u privatnom sistemu pregledavan. Privatna usluga treba biti stvar izbora bolesnika, a ne nužda uvjetovana nedostupnošću iste usluge u bolnici. Dimenzija problema postaje još veća u momentu kad nas u privatnoj instituciji pregledava liječnik iz bolnice na čiju uslugu se u bolnici čeka unedogled.

Tu se otvara pitanje kriterija davanja suglasnosti za privatan rad. Ako netko uvjetuje svoj ostanak u bolnici angažmanom u privatnoj praksi, ponekad i u radno vrijeme, to je za mene neprihvatljivo. Tamo gdje se najduže čeka ne bi se smjelo dopustiti rad privatno. Na jednu pretragu učinjenu u bolnici ne može ići 5 do deset pretraga u privatnoj praksi.

Trebalo bi biti obratno, da se u privatnoj praksi može realizirati maksimalno 20% realiziranih pretraga u bolnici, nikako više. Tako stimulirate rad u javnoj ustanovi i istovremeno štitite zaposlenike od prevelikog opterećenja, što ugrožava i bolesnike. Tamo gdje stvari funkcioniraju može se raditi privatno.

Apsolutno je neprihvatljivo da liječnici privatno obavljaju preglede tijekom radnog vremena. Tu diskusije nema. Šteta je višestruka. Znači, poslodavac vas plaća za nešto što vi ne radite. Uz materijalnu imate i medicinsku štetu jer pacijenti čekaju pregled kod liječnika koji tu nije dostupan, a plaćen je za taj posao. Na kraju tog istog liječnika nađete u privatnoj ordinaciji. Za takvu praksu nema opravdanja.

Niz je problema u splitskoj bolnici, a jedan je i kroničan nedostatak medicinskih sestara. Kako se snalazite s njihovim odlascima?

Ja očekujem da se ravnatelj o tom problemu jasno odredi. Nije dovoljno konstatirati da problem imamo, nego ga treba i rješavati. Ako budemo ostajali bez medicinskih sestara, pružanje medicinske usluge u bolnici neće biti moguće. Operacija se ne može obaviti bez medicinskog osoblja. Njihov odlazak je u ovom trenutku jedan od najozbiljnijih problema s kojim se susrećem.

Ovom problemu treba hitno pristupiti. Brojke su alarmantne, a činjenica da razlozi odlaska nisu materijalni indicira promptno reagiranje. Nije tu samo problem medicinskih sestara. U posljednje vrijeme događa se odljev visoko specijaliziranih stručnjaka čiji je odlazak nenadoknadiv. Ni ovdje se ne radi o materijalnim razlozima. Ako netko ide na drugo radno mjesto, gdje će biti plaćen dvostruko za manje radnog opterećenja, tu ne možete ništa.

Međutim, ako čovjek napušta posao jer je nesretan i frustriran iz objektivnih razloga, onda tu mora postojati nečija odgovornost. Zadržavanje kadra u bolnici mora biti prioritet. Ne smijemo gledati makete objekata koji će se izgraditi za 10 godina ne vodeći računa o tome tko će u njima raditi. Gubitak osoblja vodi nas u rizik od gubitka operativne sposobnosti, a to pak vodi u problem pružanja adekvatne zdravstvene skrbi.

Podržavate li štrajk medicinskih i nemedicinskih djelatnika?

Ne samo da ih podržavam u zahtjevu već će i sama vlada i Ministarstvo podržati njihove zahtjeve. Važno je naći konstruktivan način, kojim će obje strane biti jednako zadovoljne. Postoje određene želje, ali i mogućnosti. Po meni je ključ u komunikaciji i mislim da će s vladom Andreja Plenkovića sigurno doći do rješenja.

Možda rješenja neće biti u okvirima očekivanoga, ali će biti na tragu onog što se traži. Djelatnici u zdravstvu su nezaobilazan i nenadoknadiv faktor u funkcioniranju zdravstvenog sustava. Tu ističem i medicinske i nemedicinske djelatnike. Bez administracije je nemoguće zamisliti rad bolnice, trebamo i toga biti svjesni.

Istaknuli ste kako je splitska bolnica na lošem glasu zbog mita i korupcije. Kako možete popraviti sliku bolnice u očima javnosti?

Kao kirurg jedini način na koji mogu pomoći je što bolja organizacija i koordinacija Odjela kako bismo poboljšali kvalitetu i povećali obim zdravstvene skrbi. Slika koju ćemo stvoriti o sebi u javnosti će biti posljedica onoga što radimo. Posve je pogrešno i neukusno da se primarno fokusiramo na svoj imidž.

Mi koji upravljamo bolnicom trebamo biti efikasni i anonimni. Ako budemo radili kvalitetno i budemo otvoreni i dostupni, naš imidž u javnosti će se brzo popraviti kao posljedica onog što radimo. Ljudi znaju prepoznati kad ste im posvećeni i kad činite svoj maksimum za njih.

Moj Zavod za kardiokirurgiju je u godinu dana povećao opseg rada za nekoliko puta. Iz zavoda s kojeg su ljudi bježali u Zagreb došli smo u godinu dana do zavoda u koji dolaze ljudi iz Zagreba i ostalih dijelova Hrvatske. Za to vam nisu potrebni PR ni naslikavanje, dovoljno je raditi vrhunski svoj posao.

U Split ste poveli i svoj tim, dva kardiokirurga i anesteziologinju sa zagrebačkog Rebra. Kako to da su i oni odlučili doći s Vama?

Oni su došli isključivo na moj poziv, bez ikakvog materijalnog interesa. Prijatelji smo. Svima koji su došli sa mnom iz Zagreba zajedničko je to da su prije svega dobri ljudi, a onda i vrhunski stručnjaci. Mi smo došli iz visoko uređenog sustava KBC-a Zagreb, gdje smo bili izuzetno prihvaćeni, etablirani stručnjaci u bolnici nulte kategorije.

Splitu smo došli pomoći. U Splitu do našeg dolaska nije postojala adekvatno organizirana kardiokirurška služba, što znači i direktnu ugrozu stanovništva. O korupciji da i ne govorim dalje, ta je tema iscrpljena. Znamo da pola populacije umire od bolesti srca, a da veliku važnost u liječenju ima kardiokirurgija. Onda definitivno naša uloga pri dolasku u Split nije bila samo medicinska već i društvena.

S druge strane, nivo podrške koji smo imali na ovom putu u ove dvije godine nije proporcionalan našem doprinosu. Ne bih ulazio u detalje, ali podrška iz KBC-a Split za naš rad nije dovoljna. Prostorno smo potkapacitirani, radimo u jednoj operacijskoj sali, u apsolutnom smo deficitu s kadrom kardioanesteziologa. Ne postoje projekcije održavanja operativne sposobnosti.

Obavio sam na tu temu dosta razgovora s ravnateljem. Do sada bez naročitog uspjeha. Vidjet ćemo u kojem smjeru to ide, Upravno Vijeće će sigurno intervenirati ako ne bude razumijevanja za potrebe bolesnika. Mi smo očekivali da ćemo uživati punu podršku za svoj način rada, kojim smo zaustavili korupciju, onemogućili kaos u kojemu su neki pojedinci profitirali, a svi bolesnici plaćali cijenu.

Očekivali smo da će nam se ponuditi logistička i organizacijska potpora. U manjku smo s operacijskim salama, brojem kirurga, a podignuli smo program za četiri puta. Nisu nam u potpunosti otvorili vrata, a izvodimo izuzetno teške operacije. Najveći problem je u odnosu prema našim kardioanesteziolozima, nekoliko pismenih dopisa je otišlo u Ravnateljstvo, unutarnji nadzor je u tijeku.

Neću ići u detalje, ali dok sam predsjednik UV-a, neću dozvoliti da se muče ljudi koji se žrtvuju i rade svoj posao odgovorno. U tijeku je unutarnji nadzor, očekujem i inspekciju Ministarstva zdravstva. Ne bih ulazio u tu temu dalje, bit ćete obaviješteni o svemu pravovremeno. 

Glede teških operacija, izdvojio bih bolesnika koji je nakon infarkta imao rupu na srcu od 6 centimetara. To je vrsta zahvata koji nosi ekstremno visok operacijski rizik. Moj tim i ja smo ga operirali duže od osam sati. Raduje me kad vidim uspjeh svojih operacija, to nisu samo operacije, to su ljudi koji žive iza operacija i zahvaljujući operaciji. Zbog toga sam se na kraju i vratio u Split.