ZAPADNI čelnici teško se nose s dva rata, na Bliskom istoku i u Ukrajini, ali postoji još jedan problem, bliži kući, koji vlade u Europi i Americi izbacuje iz kolosijeka - migracija.

Posljednjih dana američki predsjednik Joe Biden, njegov francuski kolega Emmanuel Macron i britanski premijer Rishi Sunak naišli su na probleme zbog intenzivnog domaćeg pritiska da se pozabave imigracijom. Sva su trojica uslijed toga oslabljena. Stanje se zahuktava jer američki, britanski i europski birači izlaze na birališta 2024. godine.

"Postoji iskušenje da se traže brza rješenja, ali neregularna migracija je velik izazov. A njezino rješavanje zahtijeva dugoročno političko razmišljanje izvan nacionalnih granica", rekao je Rashmin Sagoo, direktor programa međunarodnog prava pri Chatham House think tanku u Londonu.

Budući da je izborna kampanja već u tijeku, dugoročne planove nije jednostavno pronaći. Ekstremni desničarski i antimigrantski populisti koji obećavaju snažne odgovore dobivaju podršku u mnogim zapadnim demokracijama, ostavljajući mainstream strankama da snose posljedice. Prije manje od mjesec dana u Nizozemskoj su pragmatični nizozemski centristi izgubili od antimigrantskog radikala Geerta Wildersa.

Tko će biti sljedeći, pita se Politico u svojoj analizi.

Rishi Sunak, Ujedinjeno Kraljevstvo

Premijer Rishi Sunak pod pritiskom je vlastite vladajuće Konzervativne stranke, koja se boji da će ju britanski glasači kazniti zbog neuspjeha vlade da kontrolira migracije.

Prije sedam godina glasači su podržali Brexit jer su euroskeptični aktivisti obećali da će "ponovno uspostaviti kontrolu" nad granicama Ujedinjenog Kraljevstva. Umjesto toga, slika je sada kaotičnija nego ikada. Ujedinjeno Kraljevstvo je u studenom zabilježilo rekordne brojke neto migracije, a vlada do sada nije uspjela zaustaviti male brodove prepune tražitelja azila koji prelaze La Manche.

Sunak je sada pod paljbom. Obećao je da će slogan "Zaustavimo brodove" biti središte njegove premijerske dužnosti. Pritom je izazvao rat u svojoj već podijeljenoj stranci oko toga koliko daleko Velika Britanija treba ići.

Prema Sunakovu dogovoru s Ruandom, ova afrička država pristala je primiti tražitelje azila koji su na britanske obale stigli u čamcima. Premijer kaže da će ta politika prije svega odvratiti migrante od prelaska mora u Ujedinjeno Kraljevstvo. Ali plan je srušio Vrhovni sud u Londonu, a Sunakovi torijevci sada se ne mogu složiti oko toga što dalje učiniti.

Nakon što je preživio situaciju koja je prijetila katastrofalnom pobunom u parlamentu u utorak, britanski premijer i dalje će se početkom sljedeće godine suočavati s teškom parlamentarnom borbom oko svog prijedloga zakona o Ruandi.

Sunaku ističe vrijeme da pronađe rješenje. Izbori se očekuju sljedeće jeseni.

Emmanuel Macron, Francuska

Francuski predsjednik pretrpio je neočekivan udarac kada je donji dom parlamenta ovog tjedna odbacio njegov zakon o imigraciji.

Nakon što je prošle godine izgubio parlamentarne izbore, Macronu je prihvaćanje zakona u Nacionalnoj skupštini bilo bremenit proces. Više je puta bio prisiljen osloniti se na glasove desničarske stranke Les Républicains.

Njegov nacrt zakona o imigraciji trebao je zadovoljiti i konzervativce i lijevi centar pažljivo osmišljenom mješavinom represivnih i liberalnih mjera. No, u dramatičnom preokretu Nacionalna skupština, podijeljena između centrista, ljevice i ekstremne desnice, glasala je protiv zakona već prvog dana rasprave.

Sada Macron traži kompromis. Vlada je zadužila zajednički odbor senatora i zastupnika da pronađe dogovor. Ali vjerojatno će njihov tekst biti oštriji od početnog nacrta, s obzirom na to da Senatom dominira desni centar - a to će biti problem za Macronove lijevo orijentirane zastupnike.

Ako se kompromis ne pronađe, ekstremno desni Nacionalni skup Marine Le Pen moći će iskoristiti Macronov neuspjeh uoči izbora za Europski parlament idućeg lipnja.

Ali čak i ako se francuski predsjednik uspije provući, ta će epizoda vjerojatno označiti kraj njegove političke opcije "ni lijevo ni desno". To također izaziva ozbiljne sumnje u njegovu sposobnost donošenja zakona o kontroverznim temama.

Joe Biden, Sjedinjene Američke Države

Imigrantska kriza jedan je od najneugodnijih i najdugotrajnijih domaćih izazova za predsjednika Joea Bidena. Došao je na dužnost obećavajući da će preokrenuti politiku svog prethodnika Donalda Trumpa i izgraditi "pošten i human" sustav, da bi sada Kongres zaustavio njegov plan za sveobuhvatnu imigracijsku reformu.

Bijela kuća je dočekala poplavu migranata na južnoj granici, opterećenoj desetljećima starim sustavom koji nije u stanju nositi se s modernim obrascima migracije.

Uoči predsjedničkih izbora sljedeće godine, republikanci su se uhvatili tog pitanja. Lideri Republikanske stranke podnijeli su tužbe protiv Bidenove administracije i poslali autobuse s migrantima u gradove koje vode demokrati, dok su republikanci u Kongresu povezali inozemnu pomoć sa sveobuhvatnim promjenama granične politike, stavljajući Bijelu kuću u neugodnu poziciju. Naime, sada Bidenovi suradnici moraju razmotriti niz politika koje su nekoć silom odbacili.

Politički pritisak počeo se širiti i drugdje. Savezne države i gradovi, posebno oni koje vode demokrati, vrše pritisak na čelnike u Washingtonu da učine više u smislu pružanja dodatne federalne pomoći i preinake politike južnih granica kako bi se ograničio dolazak tražitelja azila u Sjedinjene Američke Države.

New York je imao više od 150.000 novih azilanata u prošlih godinu i pol - što je dovelo do smanjenja broja novih policajaca, skraćenog radnog vremena knjižnica i ograničenja sanitarnih usluga. Slični problemi pojavljuju se u gradovima poput Chicaga, gdje su migranti spavali u autobusima ili policijskim postajama.

Pritisak demokrata zaoštrava njihov odnos s Bijelom kućom. Gradonačelnik New Yorka Eric Adams vodi najveći grad u zemlji, ali nije razgovarao s Bidenom već gotovo godinu dana. "Trebamo pomoć, a pomoć ne dobivamo", rekao je Adams novinarima u utorak.

Olaf Scholz, Njemačka

Migracije su već mjesecima na vrhu političkog dnevnog reda u Njemačkoj, a zahtjevi za azilom porasli su na najviše razine od izbjegličke krize 2015. godine, izazvane građanskim ratom u Siriji. Posljednji priljev predstavlja zastrašujuć izazov nacionalnim i lokalnim vlastima, koje se muče pronaći smještaj i druge usluge za migrante, a da ne spominjemo neophodna sredstva.

Nemogućnost da se ograniči broj izbjeglica - u zemlji koja je među najpoželjnijim destinacijama za tražitelje azila - stavila je njemačkog kancelara Olafa Scholza pod golem pritisak. U nadi da će zaustaviti dolaske, Njemačka je nedavno ponovno uspostavila granične provjere prema Poljskoj, Češkoj i Švicarskoj, nadajući se da će vratiti izbjeglice prije nego što dođu na njemačko teritorij.

Čak i uz granične kontrole, broj izbjeglica ostaje visok, što je pogodovalo ekstremnoj desnici. Njemačka antiimigrantska stranka Alternativa za Njemačku (AfD) bilježi rekordnu podršku u nacionalnim anketama.

Otkako je u lipnju prestigao Scholzove socijaldemokrate, AfD je dodatno povećao svoje vodstvo, postigavši 22 posto u nedavnim anketama, odmah iza Demokršćana. Očekuje se da će AfD pobijediti na trima regionalnim izborima u rujnu sljedeće godine u istočnoj Njemačkoj, gdje je podrška stranci i njezinoj reakcionarnoj politici protiv stranaca posebno jaka.

Desni centar u međuvremenu zaoštrava svoj stav o migraciji i okreće leđa politici otvorenih granica koju je zagovarala bivša kancelarka Angela Merkel. Među novim prioritetima je plan da se slijedi model Ujedinjenog Kraljevstva oko Ruande, odnosno da se izbjeglice smješta u treće zemlje..

Karl Nehammer, Austrija

Kao i u slučaju Scholza, rejting austrijskog čelnika pao je zbog zabrinutosti oko migracija. Austrija je poduzela korake za pooštravanje kontrole na svojim južnim i istočnim granicama.

Iako je ta taktika dovela do pada broja tražitelja azila, to također znači da je Austrija učinkovito suspendirala režim putovanja bez kontrole unutar EU, koji je desetljećima bio blagodat za regionalno gospodarstvo.

Ekstremno desna Slobodarska stranka drži uvjerljivo vodstvo već više od godinu dana, nadmašujući vladajući desni centar u anketama za 10 postotnih bodova. To stranku stavlja u pobjedničku poziciju uoči nacionalnih izbora iduće jeseni, što bi označilo neviđen zaokret udesno u zemlji čijom je politikom od Drugog svjetskog rata dominirao centar.

Giorgia Meloni, Italija

Talijanska premijerka Giorgia Meloni izgradila je političku reputaciju u oporbi, vodeći kampanju na radikalnoj desničarskoj agendi. Otkako je osvojila vlast na prošlogodišnjim izborima, zauzela je umjerenije stavove o Ukrajini i Europi.

Meloni sada treba umiriti svoju bazu kad je riječ o migracijama, temi koja je godinama dominirala talijanskom javnom raspravom. Umjesto toga, međutim, bila je prisiljena izdati vize stotinama tisuća legalnih migranata kako bi kompenzirala nedostatak radne snage. Stanje komplicira to što su dolasci brodova s imigrantima porasli za oko 50 posto u odnosu na prethodnu godinu. unatoč nekim politikama i dogovorima o zaustavljanju dolazaka.

Iako je Meloni naredila izgradnju pritvorskih centara u kojima će se migrante držati do repatrijacije, u stvarnosti lokalni uvjeti u afričkim zemljama i nedostatak sporazuma o povratku predstavljaju ozbiljne prepreke.

Iako je dobila potporu predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, potencijalna pomorska misija EU, koja bi blokirala dolaske imigrantskih brodova iz Afrike, riskirala bi kršenje međunarodnog prava.

Meloni je pokušala s drugim opcijama, uključujući dogovor s Tunisom, kako bi se zaustavilo krijumčarenje migranata, ali plan se raspao prije nego što je započeo. Dogovor s Albanijom o smještanju centara za migrante u toj zemlji također je naišao na probleme.

Sada je Meloni u škripcu. Pitanje migracija dovelo ju je u sukob s Francuskom i Njemačkom dok pokušava stvoriti reputaciju umjerene konzervativke.

Ako se ne uspije uhvatiti u koštac s tim pitanjem, vjerojatno će izgubiti političku vjerodostojnost. Njezin koalicijski partner Matteo Salvini poznat je kao tvrdolinijaš po pitanju migracija. Iako su zasad službeno saveznici, kasnije će ponovno biti suparnici.

Geert Wilders, Nizozemska

Vlada dugogodišnjeg nizozemskog premijera Marka Ruttea srušena je zbog pregovora o migraciji u srpnju, nakon čega je on najavio odlazak iz politike. Na izborima koji su uslijedili, na kojima su se različite stranke borile da popune Rutteovu prazninu, ekstremni desničar Geert Wilders osigurao je šokantnu pobjedu. U izbornoj noći obećao je obuzdati "tsunami azilanata".

Wilders sada nastoji ustrojiti koaliciju desnog centra s tri druge stranke koje su zagovarale stavljanje migracija pod kontrolu. Jedna od njih je Rutteova stara grupacija, koju sada vodi Dilan Yeşilgöz.

Bivša izbjeglica Yeşilgöz je migraciju pretvorila u jednu od glavnih tema svoje kampanje. Nakon izbora su je kritizirali jer je otvorila put Wildersovoj pobjedi - ne samo fokusiranjem na migraciju već i otvaranjem vrata potencijalnoj koaliciji s Wildersom.

Sada su, međutim, koalicijski pregovori zapeli i mogli bi proći mjeseci dok se sastavi nova vlada. Ako Wilders, koji očito ima mandat od glasača, bude mogao sastaviti koaliciju, politička putanja Nizozemske - općenito poznate kao pragmatična nacija - značajno će se pomaknuti udesno. Suzbijanje migracija je sasvim izvjesno.

Leo Varadkar, Irska

Čak i u Irskoj, ekonomski otvorenoj zemlji koja je navikla izvoziti vlastite građane diljem svijeta, vlada koja je naklonjena imigraciji i biznisu zbog rastućeg raspoloženja protiv stranaca prisiljena je uvesti nove mjere odvraćanja migracija, koje bi bile nezamislive čak i prije godinu dana.

Oštre politike Irske odražavaju i kroničnu stambenu krizu i sve veću nevoljkost nekih vlasnika nekretnina da nastave pružati nužni smještaj koji financira država nakon nemira u studenom u Dublinu izazvanih napadom sjevernoafričkog imigranta na školsku djecu.

Nacija koja je već prihvatila više od 100.000 pridošlica, uglavnom iz Ukrajine, prestala je jamčiti smještaj novim tražiteljima azila ako su samci, uglavnom iz Nigerije, Alžira, Afganistana, Gruzije i Somalije, prema najnovijim statistikama Odjela za integraciju.

Čak se i novopridošle obitelji suočavaju sa sve većim rizikom da ostanu u vojnim šatorima unatoč zimskim temperaturama.

Ukrajinci, koji su od ruske invazije na njihovu zemlju 2022. godine primili mnogo veću socijalnu pomoć od ostalih izbjeglica, vidjet će da je ta prostirka za dobrodošlicu djelomično povučena u nacrtu zakona koji je ovaj tjedan odobrila trostranačka koalicijska vlada premijera Lea Varadkara.

Nakon što ga parlament usvoji sljedećeg mjeseca, zakon će ograničiti nove dolaske Ukrajinaca na tromjesečni državni smještaj, dok će socijalne pomoći - trenutno među najvelikodušnijima u Europi za ljude koji bježe od ruskog rata - biti smanjene za sve one kojima država plaća smještaj.

Justin Trudeau, Kanada

Pesimistično javno raspoloženje, uzrokovano problemima s troškovima života, učinilo je imigraciju višedimenzionalnim izazovom za premijera Justina Trudeaua. Stambena kriza, koja se osjeća diljem zemlje, smanjila je potporu imigraciji, a ljudi traže žrtvene jarce zbog problema s troškovima. Situacija je potaknula antipatiju prema Trudeauu i izgledima za njegov reizbor.

Trudeau je useljavanje tretirao kao rješenje za starenje kanadske populacije i usporavanje gospodarstva. I dok se današnji rekordno visok rast stanovništva dobro odražava na reputaciju Kanade kao poželjnog mjesta za preseljenje, politički izazovi povezani s migracijom pojavili su se na nepredvidive načine za Trudeauove liberale.

Otkako je Trudeau došao na vlast prije osam godina, najmanje 1.3 milijuna ljudi doselilo se u Kanadu, uglavnom iz Indije, Filipina, Kine i Sirije. Posljedice su problemi politike dijaspore i strano uplitanje, kao što se vidi u Trudeauovom sukobu s Indijom i nedavnom raskidu Kanade s Izraelom.
Kanada će udvostručiti svojih 40 milijuna stanovnika u 25 godina ako se trenutna stopa rasta održi, povećavajući političke izazove vođenja onoga što Trudeau naziva "prvom postnacionalnom državom" na svijetu.

Pedro Sánchez, Španjolska

Španjolski autonomni gradovi u sjevernoj Africi Ceuta i Melilla omiljeni su među migrantima koji žele ući u Europu s juga. Nakon što prijeđu granicu, kontinentu se lako može pristupiti trajektom.

Tranzit granicom koja dijeli europski teritorij od Maroka obično se kontrolira sigurnosnim mjerama poput visokih ograda sa šiljcima, a službenici granične kontrole iz obiju zemalja surađuju kako bi spriječili prolazak migranata bez dokumenata.

No posljednjih su godina vlasti u Maroku izrazile nezadovoljstvo svojim španjolskim kolegama, dopuštajući stotinama migranata da prođu, preplavljujući granične postaje i prisiljavajući španjolske policajce da odbijaju migrante, pri čemu su mnogi umirali u tom procesu.

Vjeruje se da su glavobolje uzrokovane ovim incidentima glavni čimbenik u odluci premijera Pedra Sáncheza da promijeni stajalište španjolske vlade o spornom teritoriju Zapadne Sahare i izrazi potporu planu Rabata da formalizira svoju gotovo 50-godišnju okupaciju tog područja.

Zaokret je razljutio Sánchezove ljevičarske saveznike i pogoršao odnos Španjolske s Alžirom, dugogodišnjim pobornikom neovisnosti Zapadne Sahare. Ali mjere su zasad zaustavile protok migranata.

Kyriakos Mitsotakis, Grčka

Grčka je prva na udaru europske migracijske krize od 2015. godine, kada su stotine tisuća ljudi ušle u Europu preko otoka u Egejskom moru. Migracija i sigurnost granica bila su ključna pitanja u političkoj raspravi u zemlji.

Organizacije za ljudska prava, kao i Europski parlament i Europska komisija, optužili su grčku konzervativnu vladu Kyriakosa Mitsotakisa za nezakonito vraćanje migranata koji su stigli na grčki teritorij - i za deportaciju migranata bez odgovarajućeg postupka. Grčka vlada poriče te optužbe, tvrdeći da neovisne istrage nisu pronašle nikakav dokaz za to.

Mitsotakis inzistira na tome da Grčka slijedi "tvrdu, ali pravednu" politiku, ali brojne dubinske istrage opovrgavaju umjereni profil koji konzervativni čelnik želi zadržati.

Kad je u lipnju potonuo jedan brod s migrantima, neki su to nazvali "najgorom tragedijom ikada" u Sredozemnom moru. Stotine su izgubile živote, ponovno usmjeravajući pozornost Europe na to pitanje. Službene istrage tek trebaju otkriti jesu li propusti grčkih vlasti pridonijeli brodolomu.

U međuvremenu Grčka očajnički treba tisuće radnika koji bi se zaposlili u sektoru poljoprivrede, turizma i građevinarstva. Unatoč obećanjima ministara migracija i poljoprivrede o skorom donošenju zakona koji će omogućiti da migranti budu rješenje manjka radne snage, vlada je bila prisiljena povući se pod pritiskom iz vlastitih redova.

Nikos Christodoulides, Cipar

Cipar je spreman za povećanje broja migranata koji dolaze na njegove obale zbog obnovljenog sukoba na Bliskom istoku. Početkom prosinca Grčka je poslala humanitarnu pomoć na otok kako bi sve bilo spremno za očekivani porast priljeva.

Ciparski predsjednik Nikos Christodoulides zatražio je dodatna sredstva EU za upravljanje migracijama i bori se s porastom nasilja nad migrantima na Cipru. Analitičari krive ksenofobiju, koja je postala mainstream u ciparskoj politici i medijima, kao i loše upravljanje migracijskim tokovima. Prošle je godine zemlja zabilježila najveći udio tražitelja azila u EU u odnosu na broj stanovnika.

Pravni i kadrovski izazovi odgodili su napore da se uspostavi pomoćno ministarstvo za migracije, što se smatra važnim korakom u omogućavanju Cipru da se nosi s naglim dolaskom migranata.

Geografija otoka - blizina i Libanona i Turske - čini ga glavnom metom za migrante koji žele ući na teritorij EU s Bliskog istoka. Njegova složena povijest kao podijeljene zemlje također otežava reguliranje priljeva migranata.