DANAS je 199 dan ruske agresije na Ukrajinu, 13. dan velike ukrajinske Hersonske ofenzive i 4. dan Harkivske ofenzive. Dvije ofenzive od kojih je prva, ona hersonska, sad je potpuno očito, bila tek navlakuša da ruske snage dođu na jug Ukrajine kako bi oslabila obrana u Harkivskoj oblasti.

Navlakuša koja je otvorila prostor za veliku ofenzivu na istoku

Kad je 6. rujna započela Harkivska ofenziva, sve je sjelo na svoje mjesto. Postalo je očito ono što se do tog trenutka samo naziralo. Mjeseci uporno najavljivane ofenzive za oslobađanje Hersona (a spominjao se i Krim) na kraju su natjerali rusku vojsku da ojača svoje položaje na jugu Ukrajine. A to je otvorilo prostor za veliku ofenzivu na istoku.

Što se događa kod Hersona?

Za razliku od Harkivske ofenzive u kojoj su ukrajinske snage prodrle najmanje 60 kilometara u dubinu, sve do Kupjanska i Izjuma, ukrajinskim postrojbama kod Hersona ne ide baš dobro. Suočene s dobro pripremljenom obranom po dubini i boreći se s preko 20 tisuća ukopanih Rusa, ukrajinske snage muče se da osvoje kilometar po kilometar. Prodori su relativno plitki, a ukrajinski gubici veliki.

Budući da to nije glavni pravac napredovanja, ukrajinski glavni stožer u Hersonskoj ofenzivi koristi postrojbe sastavljene od slabo uvježbanih i opremljenih rezervista. Borbe na jugu Ukrajine pretvorile su se u operaciju iscrpljivanja, u kojoj Ukrajinci pokušavaju natjerati Ruse na uzmak uporno im uništavajući linije opskrbe, a Rusi pokušavaju prisiliti Ukrajince da obustave ofenzivu nanoseći im velike gubitke.

Uspiju li Ukrajinci održati barem mali intenzitet ofenzive u hersonskom džepu, natjerat će ruske snage na intenzivno trošenje streljiva. S vrlo slabim linijama opskrbe, ruske snage će s vremenom istrošiti zalihe te će se ili morati povući preko Dnjepra ili predati.

Dugoročno, ruske zapovjednike bi itekako trebalo zabrinuti to što su ukrajinske snage drugog i trećeg postroja uspjele na nekim mjestima probiti rusku obranu te osloboditi i veća mjesta. U nekim slučajevima ukrajinski su rezervisti uspjeli pobijediti i ruske elitne snage (mjesto Visokopilija branila je ruska zračno-desantna postrojba). 

Oko Hersona bi bila pat-pozicija da Ukrajinci nisu krenuli u napad na istoku

Sve u svemu, u Hersonskoj oblasti bila bi pat.pozicija da u noći s 5. na 6. rujna nije krenula ukrajinska ofenziva u Harkivskoj oblasti. Ofenziva je potpuno iznenadila Ruse te su ukrajinske snage u Harkivskoj oblasti uspjele u pet dana ostvariti veće dobitke nego nakon 13 dana u Hersonskoj oblasti. To i ne čudi jer je ukrajinski glavni stožer u Harkivskoj oblasti upotrijebio sve najbolje što ima. Ukrajinski i američki generali očito su smislili odličnu strategiju – navući ruske snage na jug, a onda udariti na istoku. Ondje gdje Ruse najviše boli.

Posljedica Hersonske i Harkivske ofenzive je da se ruska vojska u Ukrajini u samo par tjedana našla u poziciji da na jugu Ukrajine ima višak vojnika i sve veći manjak streljiva, dok na istoku Ukrajine ima dovoljno streljiva (njega nikad ne može biti previše), ali nema vojnika. Postrojbe koje se nalaze između ukrajinskih snaga i desne obale Dnjepra, zbog onesposobljenih mostova (uključujući i pontonske) i uništenih motornih skela, rusko zapovjedništvo ne može brzo i sigurno povući i premjestiti na istok Ukrajine.

Uz to, brojne se ruske snage kreću preko Krima prema Hersonskoj oblasti, a sad nedostaju kod Harkiva. Njihovo preusmjeravanje natrag prema Dombasu i Harkivskoj ofenzivi trajat će danima. Ukrajinci su danas oslobodili i Izjum, koji je oslobađanjem Kupjanska bio potpuno odcijepljen od pozadine. 

Ukrajina je o ofenzivi na jugu šutjela, o istoku baš i ne

I pristup ukrajinskog političkog vrha ofenzivi na istoku Ukrajine bitno je drukčiji u odnosu na Hersonsku ofenzivu. Dok je za ofenzivu na jugu određena gotovo potpuna šutnja, za djelovanja na istoku rado se daju podaci.

Tako se sam predsjednik Zelenskij u petak čak dvaput obratio javnosti. Prvi put objavio je vijest da su ukrajinske snage oslobodile grad Balakliju, a potom, nakon što je izrazio sućut zbog smrti britanske kraljice, da je ukrajinska vojska od 1. rujna oslobodila više od 1000 kvadratnih kilometara teritorija. Stanje na hersonskom bojištu Zelenskij nije spominjao.

Potpuno iznenađenje za Ruse

Ukrajinska ofenziva u Harkivskoj oblasti bila je za Ruse potpuno iznenađenje. Očito su mjere čišćenja od ruskih špijuna donijele konkretne rezultate. I dok je rusko ministarstvo obrane na sve to odgovorilo potpunom šutnjom, ruski blogeri koji prate rat u Ukrajini masovno su počeli prognozirati ruski poraz.

Naravno da ofenzive u Harkivskoj i Hersonskoj oblasti neće dovesti do ukrajinske pobjede i oslobođenja cijele Ukrajine niti im je to cilj. Međutim, ruski blogeri ukrajinske uspjehe koriste kao argument za prizivanje opće mobilizacije, koja bi, prema njima, riješila najveći problem ruske vojske – nedostatak ljudstva. Naravno da bi već djelomična, a kamoli opća mobilizacija riješila taj problem, ali bi Putinu i ruskim generalima stvorila mnoge druge. 

Svaka iole veća mobilizacija je velik problem za Putina

Najosnovniji je u tome što logistika ruske vojske nije sposobna odjednom zbrinuti novih stotine tisuća vojnika. Da bi se samo zamijenile iscrpljene ruske snage u Ukrajini, Moskva bi trebala mobilizirati najmanje 200 tisuća vojnika, a za potpuno vraćanje inicijative barem 300 tisuća.

Za osiguranje pobjede i okupaciju cijele Ukrajine trebala bi minimalno 500 tisuća vojnika odjednom, a onda svakih nekoliko mjeseci po nekoliko stotina tisuća da se popune gubici. Pitanje je ima li u vojnim skladištima dovoljno odora za sve te vojnike. Naime, hrane, vreća za spavanje, šatora, poljskih kuhinja i sličnog zasigurno nema. A dolazi zima.

Svaka malo veća mobilizacija od više stotina tisuća vojnika donijela bi ukrajinski rat u mnoge ruske obitelji. Možda Rusi podržavaju Putinovu avanturu u Ukrajini (barem kad ih se javno anketira), ali samo dok ih se osobno ne dotiče. Petsto tisuća mobiliziranih je nekoliko milijuna nezadovoljnih članova obitelji i prijatelja.

Zbog toga je veliko pitanje usudi li se Putin naoružati stotine tisuća Rusa pa da on i njegova obitelj završe kao Romanovi. Doduše, to bi bilo dugoročno rješenje ne samo za probleme Ukrajine već i Gruzije, Moldavije te same Europe. Ali veliko je pitanje ima li Rusija unutarnje snage da postane stabilna demokracija.

Kina putem Sjeverne Koreje isporučuje goleme količine streljiva Rusima

U međuvremenu su Peking i Moskva pronašli način da Kina isporuči ogromne količine streljiva Rusiji, a da se čini da se ništa ne događa. Problem je riješen tako da je kao posrednik uveden Pjongjang. Sjeverna Koreja je zbog vojnog nuklearnog programa već pod sankcijama pa joj ova nepodopština neće puno naštetiti. Izvještaji američkih obavještajnih službi navode da Rusija od Sjeverne Koreje kupuje milijune artiljerijskih granata i raketa.

Međutim, malo je vjerojatno da je sjevernokorejska vojska spremna tako masovno isprazniti svoje rezerve. Sjeverna Koreja i dalje je formalno u ratu s Južnom Korejom i, kako to Pjongjang stalno ističe, sa Sjedinjenim Državama. Stoga nije racionalno naglo isprazniti ratne rezerve.

S druge strane, Sjeverna Koreja je ekonomski, a samim tim i politički potpuno ovisna o Pekingu. Stoga je ovakva odluka Pjongjanga ili odobrena ili potaknuta iz Pekinga.

Pritom su moguće dvije opcije. Jedna je da Pjongjang zaista isporučuje svoje artiljerijsko streljivo Rusiji, a zauzvrat dobiva jednake količine iz Kine, dok je druga, još vjerojatnija, da kinesko streljivo samo prođe kroz Sjevernu Koreju na putu prema Rusiji. Iako je tek u tranzitu, formalni izvoznik streljiva je Sjeverna Koreja.