ČUDAN radio signal koji pulsira s udaljenosti od 15.000 svjetlosnih godina mogao bi upućivati na do sada nepoznatu i vrlo neobičnu vrstu zvijezde. Znanstvenici su uočili da GPM J1839-10 svake 22 minute emitira radio valove - što je zapravo vrlo velik razmak između emitiranja, barem u usporedbi s drugim izvorima pulsirajućih radiovalova.

Štoviše, kada su stručnjaci detaljno analizirali prijašnja praćenja tog područja, shvatili su da već znamo za ovaj spori puls više od 30 godina, no da nam je jednostavno nije uhvatio pažnju. Astrofizičarka Natasha Hurley-Walker iz Međunarodnog centra za radioastronomska istraživanja (ICRAR) u Australiji i njeni kolege smatraju kako je najvjerojatnije radi o neobičnome magnetaru koji se izrazito sporo okreće. 

Što su magnetari?

Neutronske zvijezde kolabirane su jezgre masivnih zvijezda koje su završile sa svojim vijekom trajanja i izbacile većinu svog materijala u svemir. Preostale jezgre još uvijek su masivnije od Sunca (najčešće između 1.38 i 2.1 Sunčeve mase), ali su izuzetno male, promjera samo oko 20 kilometara. 

Pulsari su neutronske zvijezde koje se okreću jako brzo oko svoje osi i sa svojih polova izbacuju radioemisije tako da se čini da njihov signal pulsira (način na koji dopire signal do nas se može usporediti sa svjetlom svjetionika). Magnetari su neutronske zvijezde s izuzetno jakim magnetskim poljem.

Ako se zaista radi o magnetaru, to se kosi s našim dosadašnjim razumijevanjem. "Ovaj neobičan objekt izaziva naše razumijevanje neutronskih zvijezda i magnetara, nekih od najegzotičnijih i najekstremnijih objekata u svemiru", rekla je Hurley-Walker, a prenosi Science Alert.  

Signali bili skriveni u podacima 33 godine

Znanstvenici su otkrili ovaj "spori" magnetar nakon pronalaska sličnog objekta u Mliječnoj stazi. GLEAM-X J162759.5−523504.3 je svakih 18 minuta emitirao radio valove u trajanju od jedne minute. No, onda je 2018. zamro i nestao. Hurley-Walker je pokušala pronaći druge objekte sličnih karakteristika.

Nakon detaljnog promatranja svemirskih prostranstava, pronašla je GPM J1839-10 - koji isto jako sporo šalje signale, odnosno "zaiskri" svakih 22 minute i emitira petominutne nalete radio valova. Kada su astronomi pregledali arhivske podatke, vidjeli su da GPM J1839-10 redovito pulsira od 1988. godine.

"Imala sam pet godina kada su teleskopi prvi put zabilježili njegove impulse. No, nitko to nije primijetio te su informacije o GPM J1839-10 ostale skrivene u podacima čitave 33 godine", kazala je Hurley-Walker. 

Problem linije smrti

Postoji dobar razlog zašto ovo svemirsko tijelo nije nikome privuklo pažnju. Naime, da bi uopće došlo do snažnih radio emisija, snaga magnetskog polja mora biti iznad određene razine, koja se naziva linijom smrti. "Objekt koji smo otkrili vrti se presporo da bi proizveo radio valove, nalazi se ispod linije smrti", objašnjava Hurley-Walker.  

"Pod pretpostavkom da se radi o magnetaru, ne bi trebalo biti moguće da on proizvodi ovako jake radio valove. Ali mi ih vidimo. I ne govorimo samo o beznačajnom bljesku radio zračenja. GPM J1839-10 već najmanje 33 godine svake 22 minute emitira petominutni puls energije. Koji god mehanizam stoji iza ovoga, radi se o nečemu izvanrednom", zaključila je. 

Istraživanje naziva A long-period radio transient active for three decades objavljeno je u časopisu Nature.