IAN O’REILLY iz američke savezne države New Hampshire šetao je sa suprugom i troje djece u blizinu šume kod mjesta Judes Pond kada ih je zaskočio kojot, ščepavši najmlađe dijete za kapuljaču jakne.

Kako bi spasio dijete, otac je udario kojota, srušio ga na zemlju, a potom ga udavio, prenosi UNILAD.

On je za lokalne vijesti objasnio da nije uživao u ubijanju životinje, ali da je u njemu proradio instinkt da zaštiti svoju obitelj, uslijed čega je osjetio nalet adrenalina.

"Kojot nije imao namjeru popustiti. Na kraju sam morao donijeti odluku da sam postanem napadač pa sam ga zaskočio, udario i srušio na zemlju. Kada sam bio iznad njega, stegnuo sam mu njušku šakom da me ne bi ugrizao", govori Ian, dodajući da ga je usmrtio stezanjem dušnika.

U borbi s kojotom, zadobio je ugrize na ruci i grudnom košu. I dijete je izgrizeno, ali čeljusti nisu uspjele probiti kožu zahvaljujući debeloj zimskoj jakni.

Ian je već primio cjepivo protiv bjesnoće, ali će biti prisiljen da, za svaki slučaj, posjeti liječnika još najmanje četiri puta.

Policija smatra da je u pitanju isti kojot koji je u dva prošla navrata nasrtao na ljude u tom području, uključujući i šezdesetdvogodišnju ženu koja je sjedila na svom trijemu.

Usprkos napadima, kojoti predstavljaju minimalan rizik za ljude

Kojoti obično zaziru od ljudi. Hrane se manjim glodavcima, zečevima i jelenima. Za njih se veže puno pogrešnih stereotipa, a osobito da prenose bjesnoću i da dolaze u ljudske naseobine zbog brze hrane.

Dan Flores, autor knjige Coyote America: A Natural and Supernatural History, tvrdi da kojoti ne prenose bjesnoću i da vrlo rijetko jedu ljudsku hranu.

"Ako naučimo dijeliti životni prostor s njima, pronaći ćemo vezu s nečim što je od davnina dio našeg kontinenta", govori Flores.

Stručnjaci smatraju da se broj napada može smanjiti izmjenom ljudskog ponašanja. Oni poručuju ljudima da kojote ne hrane, da ne bježe ako ih primijete i da svoje ljubimce drže na povocu.

Usprkos tome što ne predstavljaju ozbiljnu opasnost za ljude, nerijetko su meta zemljoposjednika i državnih organizacija koje ih istrebljuju. Blizu pola milijuna jedinki se usmrti godišnje, a jedna od metoda likvidacije jest pucanje iz helikoptera.

Ne postoje dokazi koji idu u prilog tvrdnji da istrebljenje kojota pogoduje prirodi, a stručnjaci čak smatraju da njihov nestanak narušava stabilnost ekosustava.